Poslovni broj: Gž-1504/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog drušva Glamuzina i Grošeta d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6165/22-17 od 30. travnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6165/22-17 od 30. travnja 2024..

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 36.039,17 eura, s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.404,03 euro sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36.039,17 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove preplaćenih iznosa po osnovi ništetne valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) sadržane u Ugovoru o kreditu od 02. svibnja 2007.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502.a st.4. i čl. 502.c te čl. 338.st.4. ZPP-a. To iz razloga jer odredba čl. 502.a st.4.ZPP-a u konkretnom slučaju ne isključuje primjenu čl. 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda presudom donesenom u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača budući da odredbama čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje: ZZP/07) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) kao posebnim zakonima nije drugačije propisano. Također, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadržajno u cijelosti odgovara odredbi čl. . 338.st.4. ZPP-a.

7. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučni činjenicama, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da su ZR, kao korisnik kredita i tuženik 02.svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 159.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz otplatu na tristo jednakih mjesečnih anuiteta te da je kredit otplaćen u cijelosti. Također, nije sporno da se tečaj CHF tijekom otplate kredita mijenjao odnosno povećavao u odnosu na vrijeme stavljanja kredita u otplatu.

10. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, ništetnost valutne klauzule te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su ZR kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj sklopili Ugovor o ustupu tražbine od 15. lipnja 2020., kojim je utvrđeno da ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku s osnova ništetnosti ugovorene valutne klauzule temeljem Ugovora o kreditu potvrđenog 14. svibnja 2007. koji je odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 159.000,00 CHF i odluka sudova u RH te da ustupitelj prenosi potraživanje primatelju sa svim troškovima i zakonskim kamatama odnosno sporednim pravima, za što mu je primatelj isplatio ugovoreni iznos od 50.000,00 kuna. Također, utvrđuje da tužitelj nije obavijestio tuženika o učinjenom ustupu potraživanja, ali da se vođenje postupka smatra obavještavanjem o ustupaju tražbine.

12. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali.

13. Također, na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu obavijestio korisnika kredita u potpunosti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe odnosno da je postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

14. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na čl. 80.st.1., čl. 81.st.1. i čl. 82.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) zaključuje da je tužitelj na temelju Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog sa korisnikom kredita aktivno legitimiran u ovom postupku.

15. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na čl. 502.c ZPP-a zauzima pravno shvaćanje da je vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom je između ostalih i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost valutne klauzule za ugovore o kreditu sklopljene u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, pa ujedno cijeneći da tuženik na kojem je bio teret dokaza tijekom ovog postupka nije dokazao da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu korisnika kredita u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe, zauzima pravno shvaćanje da je sporna valutna klauzula nepoštena odnosno ništetna.

16. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st.1. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razlike između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema srednjem tečaju CHF tuženika na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, sa zateznim kamatama na temelju čl. 1115. ZOO-a (u prvostupanjskoj presudi očito omaškom navedeno čl. 1111. ZOO-a).

17. Imajući u vidu da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji prvostupanjski sud prihvaća kao stručan i objektivan, preplaćeni iznos s osnove ništetne valutne klauzule iznosi 36.027,31 eura, dosuđuje tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

18. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud pozivom na čl. 241. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da je zastara tražbine tužitelja prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. i da je ponovno počela teći donošenjem pravomoćne presude u tom postupku pa kako je ta presuda glede valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom postupku podnesena je 17. studenog 2022., zaključuje da do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a pa da zastara nije nastupila.

19. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa) uz trošak vještačenja i sudske pristojbe.

20. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o aktivnoj legitimaciji tužitelja u ovom sporu nisu osnovani. Naime, pri utvrđenju da je između korisnika predmetnog kredita i tužitelja sklopljen ugovor o ustupu tražbine kojim je korisnik kredita ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku s osnove ništetne valutne klauzule iz predmetnog ugovora o kreditu, pravilno je prvosupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 80. st.1., čl. 81.st.1., 82.st.1. i čl. 84.st.1.ZOO-a to je tužitelj kao cesionar u ovom postupku ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika ispunjenje njegove obveze prenesene ugovorom o cesiji. Pri tome, nije riječ o tražbini strogo osobne naravi niti tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga u smislu odredbi zakona o zaštiti potrošača kako to pogrešno smatra tuženik, pa je njezino ustupanje tužitelju sukladno čl. 80.st.1. ZOO-a pravno valjano.

22. Nadalje, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o direktnom učinku pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a u ovom sporu. Naime, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, čl. 118. ZZP/14 koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP- a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

23. Sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača ima direktan učinak u ovom sporu, s obzirom da se ista odnosi i na tuženika, zbog čega je sud vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, tuženik u ovom pojedinačnom postupku nije dokazao da su korisniku kredita kao potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje tog ugovora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

24. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je ugovor u cijelosti ispunjen i da je riječ o zabrani manjeg značaja pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO-a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne valutne klauzule u CHF jer je ista bile ništetna već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nije mogla postati naknadno valjana ispunjenjem ugovora.

24.1. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

25. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 323.st.1. ZOO-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa tuženiku i to u visini utvrđenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je pravilno prihvatio kao stručan i nepristran, pri čemu žalbeni navodi kako je preplaćeni iznos utvrđen kao da je ugovoren kunski kredit nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog iznosa preplate već je riječ o pravnom pitanju.

26. U odnosu na stav tuženika da se utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule ugovor o kreditu pretvorio u kunski kredit, a što nije bila namjera ugovornih strana valja reći da je predmetni kredit i nadalje ostao kredit sa valutnom klauzulom, ali sa kunskom protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan stavljanja kredita u korištenje. Ništetnost valutne klauzule temelji se na činjenici da je predmetni ugovor formulirao tuženik unaprijed, da korisnik kredita o istom nije posebno pregovarao te nije bio upoznat sa rizicima promjene tečaja, pa je time bio onemogućen u donošenju odgovarajuće i razumne odluke o sklapanju ugovora pod takvim uvjetima i mogućnosti da predvidi visinu svoje novčane obveze tijekom roka otplate kredita.

27. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 1115. ZOO-a dosudio tužitelju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je u konkretnom slučaju ništetnost ugovornih odredbi utvrđena zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika.

28. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

28.1. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

29. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao izreci.

U Rijeci 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara