Poslovni broj: Gž-2459/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Terra jaska d.o.o., Strmec Samoborski, Kralja Tomislava 20, OIB: 81184470570, zastupanog po punomoćnici Ljiljani Marević Pirš, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika 1. BZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Ivanu Delipetar, odvjetniku iz Imotskog, radi polaganja računa i pregleda imovine te utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-915/2019 od 3. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-915/2019 od 3. srpnja 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za polaganje računa i davanje pregleda imovine u odnosu na drugotuženicu GZ.

II. Prihvaća se žalba prvotuženika BZ kao osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-915/2019 od 3. srpnja 2019. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za polaganje računa i davanje pregleda imovine u odnosu na prvotuženika BZ i rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se prvotuženiku BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da položi račun od 01. 09. 2002. godine pa do danas (05. 07. 2018 godine) odnosno dade pregled imovine koju ima u Republici Hrvatskoj odnosno da pod prisegom položi račun i preda potpuni pregled imovine te da izjavi da su položeni računi, predani pregled imovine odnosno dani podatci o utajenoj ili prikrivenoj imovni u Republici Hrvatskoj, potpuni i točni odnosno da je to sva imovina koju ima.“

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-915/2019 od 3. srpnja 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine prvotuženika i drugotuženice na nekretnini upisanoj u zk uložak [broj ZK uloška]/A KO [katastarska općina] koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište ukupne površine 402 m2 i to zgrada 142 m2, dvorište površine 260 m2, te utvrđenje da su tuženici svaki u ½ dijela suvlasnici predmetne nekretnine, uz upis prava vlasništva drugotuženika BZ u zemljišnim knjigama, kao i u odluci o troškovima postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog odlučeno je :

„U odnosu na prvotuženika ad 1 MZ usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

1.Nalaže se prvotuženiku BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da položi račun od 01. 09. 2002. godine pa do danas (05. 07. 2018 godine) odnosno dade pregled imovine koju ima u Republici Hrvatskoj odnosno da pod prisegom položi račun i preda potpuni pregled imovine te da izjavi da su položeni računi, predani pregled imovine odnosno dani podatci o utajenoj ili prikrivenoj imovni u Republici Hrvatskoj, potpuni i točni odnosno da je to sva imovina koju ima.

U odnosu na drugotuženika ad 2 GZ odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

2.Nalaže se drugotuženiku GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da položi račun od 01. 09. 2002 godine pa do danas (05. 07. 2018 godine) odnosno dade pregled imovine koju ima u Republici Hrvatskoj odnosno da pod prisegom položi račun i preda potpuni pregled imovine te da izjavi da su položeni računi, predani pregled imovine odnosno dani podatci o utajenoj ili prikrivenoj imovni u Republici Hrvatskoj , potpuni i točni odnosno da je to sva imovina koju ima.“

1.1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja u odnosu na tuženike ad 1 i ad 2 koji glase:

1.Utvrđuje se da nekretnina uknjižene kod Općinskog suda u Makarskoj- Zemljišno knjižni odjel Imotski upisana u zk uložak [broj ZK uloška]/A KO [katastarska općina] koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište ukupne površine 402 m2 i to zgrada 142 m2, dvorište površine 260 m2, ukupne površine 402 m2, predstavlja bračnu stečevinu prvotuženika BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da su prvotuženik MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužena GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ dijela uknjižena kod Općinskog suda u Imotskom, Zemljišno knjižni odjel Imotski, upisana u zk uložak broj [broj ZK uloška]/A KO [katastarska općina] koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište ukupne površine 402 m2 i to zgrada 142 m2, dvorište površine 260 m2, ukupne površine 402 m2 a što je drugotužena GZ iz [adresa] dužna priznati i dozvoliti uknjižbu prava vlasništva prvotuženog BZ iz [adresa], B [adresa] G 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ½ dijela (jedna polovina) u roku od 15 dana od dana donošenja presude prvog stupnja jer će u protivnom tu dozvolu zamijeniti ova presuda.„

1.2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je :

„Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koji glasi:

1. Zabranjuje se II. tuženoj GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje i opterećenje nekretnine uknjižene kod Općinskog suda u Imotskom, Zemljišno-knjižni odjel Imotski, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]/A, k. o. [katastarska općina]-Glavina, koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište ukupne površine 402 m², i to zgrada 142 m², dvorište površine 260 m², ukupne površine 402 m².

2. Predbilježbu mjere provest će Zemljišnoknjižni odjel ovog Suda.

3. Ova Privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.“

„Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu su podnijeli tužitelj i prvotuženik MZ (dalje:prvotuženik).

3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za polaganje računa i pregled imovine u odnosu na drugotuženicu i u odluci o troškovima postupka te prvostupanjsku presudu u cijelosti, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom djelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Prvotuženik pobija prvostupanjsko rješenje (u žalbi pogrešno navedeno presudu) u dijelu kojim je u odnosu na njega prihvaćen tužbeni zahtjev za polaganje računa i pregled imovine pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1.ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba prvotuženika je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženicima naloži da polože račun i daju pregled imovine koju imaju u Republici Hrvatskoj te da izjave da su položeni računi, predani pregled imovine odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovni u Republici Hrvatskoj, potpuni i točni odnosno da je to sva imovina koju imaju.

8.1. Nadalje, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nekretnina uknjižena kod Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišno knjižni odjel Imotski, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]/A KO [katastarska općina] koja u naravi predstavlja zgradu i dvorište ukupne površine 402 m2 i to zgrada 142 m2, dvorište površine 260 m2, predstavlja bračnu stečevinu tuženih i da su tuženici suvlasnici, svaki u 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini, uz nalog drugotuženici da prizna i dozvoli uknjižbu prava vlasništva prvotuženika jer će u protivnom tu dozvolu zamijeniti presuda.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su na temelju Ugovora o najmu od 27. svibnja 2002. tužitelj, kao najmodavatelj i prvotuženik kao vlasnik građevinskog obrta [obrt], kao najmoprimatelj, stupili u pravni odnos iz kojeg su proizašli sudski postupci u kojima je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđena obveza prvotuženika prema tužitelju, između ostalog pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3932/03 kojom je naloženo prvotuženiku kao vlasniku građevinskog obrata CAT-LEKO da tužitelju plati iznos od 40.775,84 eura. Također, utvrđuje da je u više ovršnih postupaka pokrenuta prisilna naplata potraživanja tužitelja protiv prvotuženika u kojim postupcima je tužitelj pokušao naplatiti svoja dospjela potraživanja od tuženika.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći da prvotuženik nije predložio dokaze radi utvrđenja osnovanosti njegovih tvrdnji o nepostojanju tražbine tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima prema prvotuženiku dospjele tražbine koje pokušava naplatiti u ovršnim postupcima bez uspjeha. Stoga, pozivom na čl. 186.b ZPP-a zauzima pravno shvaćanje da je osnovan zahtjev tužitelja za polaganje računa i pregleda imovine u odnosu na prvotuženika pa u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev, dok u odnosu na drugotuženicu odbija tužbeni zahtjev, zaključivši da tužitelj nije dokazao da bi bio u pravnom odnosu sa drugotuženicom.

11. U vezi sa zahtjevom tužitelja za utvrđenje bračne stečevine tuženika na predmetnoj nekretnini i njihova prava vlasništva u po ½ suvlasnička dijela, prvostupanjski sud utvrđuje da je u zemljišnim knjigama temeljem presude Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-809/94 od 23. ožujka 1995. bilo upisano pravo vlasništva prvotuženika, a da je na temelju darovnog ugovora od 29. lipnja 2005. pravo vlasništva predmetne nekretnine uknjiženo u korist drugotuženice. Također, utvrđuje da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-313/07 od 27. siječnja 2015. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske radi pobijanja dužnikovih pravni radnji na način da je utvrđeno da je bez učinka prema tužitelju prethodno navedeni darovni ugovor sklopljen između tuženika.

12. Imajući u vidu da su tražbine tužitelja spram prvotuženika nastale prije tog ugovora o darovanju, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj mogao s uspjehom ustati tužbom radi pobijanja dužnikovi pravni radnji za iznos tražbine koju ima prema prvotuženiku, ali da je očito propustio u zakonom propisnom roku podnijeti takvu tužbu. Stoga, zauzima pravno shvaćanje da je tužbeni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine i prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini neosnovan pa isti odbija u cijelosti.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 2. ZPP-a.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je tužbeni zahtjev za polaganje računa i pregleda imovine odbio u odnosu na drugotuženicu GZ (dalje: drugotuženica) kao neosnovan.

15. Odredbom čl. 186. b ZPP-a propisano je:

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini - da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.“.

16. Prethodno citiranom zakonskom odredbom regulirana je posebna vrsta kondemnatorne tužbe tzv. stupnjevita tužba. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Pravnozaštitni cilj te tužbe ogleda se u mogućnosti tužitelja da utuži tražbinu čija visina, količina ili neki drugi njezin sadržaj tužitelju još nisu poznati, jer mu ih tuženik kojemu su ti podaci poznati ili dostupni, odbija priopćiti ili mu pak uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit i ostvaruje se u dva stadija i to: 1) u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i 2) u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe proistekle iz manifestacijskog zahtjeva. Svrha je manifestacijske tužbe da tužitelj pribavi podatke koji su mu potrebni da bi protiv tuženika mogao istom tužbom ostvariti zahtjev na neku drugu činidbu koja također proizlazi iz međusobnog pravnog odnosa stranaka. Tužitelju je omogućeno da istom tužbom pored manifestacijskog zahtjeva postavi i drugi još neodređeni zahtjev kojeg će precizirati naknadno nakon što tuženik prvo udovolji zahtjevu iz manifestacijske tužbe. U stupnjevitoj tužbi kumulirana su najmanje dva ili više zahtjeva. Prvi je manifestacijski zahtjev koji mora biti određen, a drugi je nespecificirani kondemnatorni zahtjev u kojem nije navedena visina novčane svote, količina stvari, odnosno istovjetnost stvari ili prava koje tužitelj tužbom traži. Stupnjevita tužba traži funkcionalnu povezanost manifestacijskog i nespecificiranog kondemnatornog zahtjeva na način da prihvaćanje i ostvarivanje manifestacijskog zahtjeva predstavlja pretpostavku za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stadija. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP-a, o drugom glavnom zahtjevu proizašlom iz temeljnog pravnog odnosa parničnih stranaka.

17. Dakle, sukladno prethodno navedenom, ujedno imajući u vidu svrhu stupnjevite tužbe iz čl. 186.b ZPP-a, da bi tužitelj s uspjehom postavio tzv. manifestacijski zahtjev iz čl. 186.b st.1. ZPP-a potrebno je da taj zahtjev kumulira sa glavnim neodređenim kondemnatornim zahtjevom iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a, s time da zahtjevi trebaju biti međusobno povezani na način da prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva omogućuje postavljanje određenog glavnog zahtjeva. Također, manifestacijski zahtjev treba biti povezan sa ranije postojećim pravnim odnosom stranaka, kao i obveza tuženika iz glavnog zahtjeva čiji predmet mora biti činidba propisana čl. 186.b st.2. i 3. ZPP-a.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj je postavio tzv.manifestacijski zahtjev iz čl. 186.b st.1. ZPP-a koji činjenično temelji na tvrdnji da u ovršnim postupcima pokrenutim protiv prvotuženika ne može naplatiti svoju novčanu tražbinu koju ima prema prvotuženiku jer tuženici prikrivaju imovinu, s time da nije istovremeno postavio neodređeni kondemnatorni tužbeni zahtjev iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a radi ispunjenja činidbe, već je postavio deklaratorni tužbeni zahtjev iz čl. 187. st. 1. ZPP-a radi utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika i da su tuženici vlasnici te nekretnine svaki u ½ idealna dijela, uz upis prava vlasništva prvotuženika u zemljišne knjige.

19. Kako tužitelj pored tzv. manifestacijskog zahtjeva nije postavio neodređeni kondemnatorni glavni tužbeni zahtjev, a niti u činjeničnim navodima tužbe ne tvrdi da bi imao tražbinu iz čl. 186.st.2. i 3. ZPP-a prema tuženicima, dapače iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom kojom je utvrđena njegova novčana tražbina prema prvotuženiku, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 186.b st.1. ZPP-a za prihvaćanje tzv. manifestacijskog zahtjeva tužitelja pa je pravilnom primjenom materijalnog prava isti valjalo odbiti u odnosu na oba tuženika.

20. Pri tome, valja reći da čl. 186.b ZPP-a tužitelju nije priznato neko pravo na samostalno podnošenje tzv. manifestacijske tužbe kojom bi pribavio podataka o imovini tuženika na kojoj bi imao pravo ostvarivati prisilnu naplatu svoje tražbine, kako to u konkretnom slučaju traži tužitelj, već se tužitelj u okviru ovršnog postupka može koristiti zakonskim mogućnostima prikupljanja podataka o imovini ovršenika.

21. Žalbeni navodi prvotuženika kojima osporava ispunjenost zakonskih pretpostavki za prihvaćanje tzv. manifestacijske tužbe u odnosu na prvotuženika osnovani su iz razloga navedenih u točki 15.do 20. ove odluke, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 186.b st.1. ZPP-a kada je pobijanim rješenjem u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

22. Tužitelj žalbom osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude.

23. Naime, donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11.ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj. To iz razloga jer je prvostupanjski sud propustio dati razloge o odlučnim činjenicama glede tužbenog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine na predmetnoj nekretnini, uz utvrđenje prava vlasništva tuženika i upis u zemljišne knjige, pa presudu nije moguće ispitati.

24. Pri tome, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je taj zahtjev neosnovan iz razloga što tužitelj svoje pravo na naplatu novčane tražbine koju ima prema prvotuženiku nije ostvarivao tužbom radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, konkretno darovnog ugovora sklopljenog između tuženika, budući da tužitelju pristoji pravo izbora kojim će pravnim putem ostvariti svoju tražbinu, kako se to osnovano tužitelj poziva u žalbi.

25. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 380.toč.2. i 3. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, odnosno prvostupanjsko rješenje preinačiti, kao u točki I. i II. izreke, a pozivom na čl. 369. st.1.ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu i odluku o troškovima postupka te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u točki III. izreke ovog rješenja.

26. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice glede tužbenog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine na predmetnoj nekretnini, uz utvrđenje prava vlasništva tuženika i upis u zemljišne knjige, primjenom odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98., dalje:ZBPO) odnosno Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 162/98., 116/03., dalje:ObZ/98) ovisno o utvrđenju da li je predmetna nekretnina stečena za vrijeme važenja ZBPO-a ili ObZ- a, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka. Pri tome, valja napomenuti da tužbeni zahtjev nije postavljen u skladu sa čl. 186.st.1. ZPP-a jer predmetna nekretnina nije označena sukladno odredbi čl. 9. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) kojim je propisano a pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina, kao i odredbi čl. 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.) koji u stavku 1. definira zemljište kao dio zemljišne površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), a u stavku 2. pravno jedinstvo nekretnine, pa je tužitelj dužan u tom pravcu urediti tužbu na način da označi katastarsku česticu na kojoj se predmetna nekretnina nalazi, a ukoliko to ne učini sud ga je dužan pozvati na uređenje tužbe sukladno čl. 109. ZPP-a.

27. Rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara