Poslovni broj Gž R-313/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Dumančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Katalogist d.o.o., Zagreb, Kamenarka 37, OIB: 42257427313, zastupanog po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-983/2024-4 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-983/2024-4 od 6. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.500,00 eura sa zateznim kamatama od 15. rujna 2023. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.,80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prije svega valja reći da se prvostupanjska presuda sukladno čl. 353.st.1. i 2. ZPP- a, ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu rukovodećeg radnika od 31. siječnja 2022. te da mu je radni odnos prestao na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. lipnja 2023.. Stranke da su zaključile Ugovor o povjerljivosti informacija od 4. svibnja 2023. kojim su u čl. 4 st. 7. ugovorile da će tužitelj ostvariti jednokratni bonus u bruto iznosu od 15.500,00 eura koji će mu se isplatiti sa zadnjom plaćom za obavljeni rad ako ostane u radnom odnosu, između ostalog do trenutka kada mu pružatelj informacija ne uruči otkaz, ali ne zbog skrivljenog ponašanja. Budući da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, tuženik da je dužan isplatiti tužitelju jednokratni bonus u iznosu od bruto 15.500,00 eura sa dospijećem 15. rujna 2023..

6. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik 3. kolovoza 2024. uredno zaprimio tužbu i rješenje za davanje odgovora na tužbu te da u ostavljenom roku od petnaest dana nije podnio odgovor na tužbu.

7. Cijeneći da uredno pozvani tuženik nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu, kao i da su ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b st. 1. t. 1. - 4. ZPP-a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz navoda tužbe i priloženih dokaza, prvostupanjski sud pobijanom presudom zbog ogluhe prihvaća tužbeni zahtjev.

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa).

9. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.5. ZPP-a, navodeći da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, jer da osnovanost tužbe ne proizlazi iz historijata tužbe i priloženih dokaza.

10. Pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe propisane su odredbom čl. 313.b. ZPP-a, prema kojoj ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

Neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe,slijedom čega donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354.st.1.t.5. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik.

11.1. Naime, tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 15.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Takav zahtjev temelji na činjenici da je bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu rukovodećeg radnika te da su stranke Ugovorom o povjerljivosti informacija od 4. svibnja 2023. ugovorile isplatu jednokratnog bonusa u iznosu od 15.500,00 eura bruto sa zadnjom plaćom za obavljeni rad ako ostane u radnom odnosu, između ostalog do trenutka kada mu pružatelj informacija ne uruči otkaz, ali ne zbog skrivljenog ponašanja. Nadalje, navodi da je radni odnos tužitelja prestao na temelju odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 12. lipnja 2023. pa da mu sukladno sklopljenom Ugovoru o povjerljivosti informacija od 4. svibnja 2023. pripada pravo na isplatu bonusa, a koji mu tuženik nije isplatio.

11.2. Imajući u vidu činjenični supstrat tužbe, to suprotno žalbenim navodima, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi jer se tuženik sklopljenim ugovorom obvezao isplatiti tužitelju sporni bonus u slučaju prestanka radnog odnosa, osim na temelju otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, pa je prestankom radnog odnosa tužitelja kod tuženika na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora od 12. lipnja 2023. tuženik u obvezi isplatiti tužitelju sporni bonus, a koji prema navodima tužbe nije isplatio.

11.3. Stoga, ujedno imajući u vidu da tuženik nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a što žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, ujedno cijeneći da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl.3.st.3. ZPP-a), ispunjene su pretpostavke iz čl. 331.b. st.1. t. 1. - 4. i st.2. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva kako tužitelj nije pružio dokaza na okolnost neplaćanja sporne tražbine, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer tužitelj nije bio dužan dokazivati tzv. negativnu činjenicu da mu tuženik nije isplatio sporni bonus, već je predmet dokazivanja mogla biti činjenica da je tuženik platio taj bonus, s time da je teret dokazivanja bio na strani tuženika.

13. Budući da tuženik žalbom nije osporavao odluku o troškovima postupka, ovaj sud primjenom čl. 365.st.2. ZPP-a nije ispitivao pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na tu odluku.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u visini troška odgovora na žalbu je neosnovan, s obzirom da nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara