Poslovni broj Gž-328/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivan Ergotić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Marinić, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-20/2019-25 od 12. siječnja 2023., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-20/2019-25 od 12. siječnja 2023. u točki I., II., IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.858,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2019. pa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 159,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2023. pa do isplate. Točkom III. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13,27 eura s osnove naknade imovinske štete. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.911,21 eura. Točkom V. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnoga postupka.

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka (točka I., II., IV. i VI. izreke) žalbu je podnio tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353.st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 5. st.1. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik. To iz razloga jer je suprotno žalbenim navodima tuženiku tijekom postupka omogućeno da se očituje o zahtjevima i navodima tužitelja, između ostalog vezano za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju. Pri tome, time što je sud odbio dokazne prijedloge tuženika usmjerene na dokazivanje prigovora podijeljene odgovornosti, tuženiku nije onemogućeno raspravljanje, budući da je prvostupanjski sud sukladno čl. 220. ZPP-a pravilno odbio te dokazne prijedloge kao nepotrebne.

6. Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.1.u vezi s čl. 193. st.2. ZPP-a, na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik, budući da se prema stanju spisa predmeta, suprotno žalbenim navodima tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe do kojeg je došlo smanjenjem tužbenog zahtjeva, a niti je prvostupanjski sud utvrdio da je tužba djelomično povučena, već je pravilno pobijanom presudom odlučio o konačno postavljenom (smanjenom) tužbenom zahtjevu.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2.toč.11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, jer je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama kako u pogledu pravne osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju od 3. svibnja 2019.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj KMP-7/2018-21 od 18. rujna 2018. proglašen krivim što je 3. svibnja 2019. na štetu tužitelja počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu te da je tužitelj s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen na građansku parnicu.

11. Sporan je opseg odgovornosti tuženika za naknadu štete i visina štete.

12. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj KMP-7/2018-21 od 18. rujna 2018. utvrđeno kako je tuženik kriv što je 16. svibnja 2017. oko 14,10 sati, u Brijestu, u vlaku na relaciji Osijek – Vinkovci, u namjeri da teško tjelesno ozlijedi CZ (rođenog **.**.1989.) bez ikakvog povoda istome zadao nekoliko udaraca zatvorenim dlanom u predjelu glave, zbog kojih je udaraca oštećenik pao na pod, nakon čega ga je nogom udario u predio glave, uslijed kojih je udaraca oštećenik zadobio krvni podljev i otok oko desnog oka, prijelom nosnih kostiju bez pomaka i prijelom unutrašnjeg zida koštanog zida očne duplje desno, koja ozljeda je teške naravi te je tužitelja na opisani način teško tjelesno ozlijedio pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po čl. 118.st.1. Kaznenog zakona/11 pa je tuženik, za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 118.st.1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te je uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 tuženiku izrečena uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako tuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

12.1. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: natuk, naboj desne očne šupljine, hematom vjeđe, prijelom nosnih kostiju bez pomaka i prijelom desne orbitalne kosti bez pomaka, da je zbog zadobivenih ozljeda medicinski obrađen i liječen te da je trpio fizičke boli jakog intenziteta pet dana, srednjeg sedam dana i lakog četrnaest dana, da je trpio jaki strah jedan dan, srednji jedan dan i laki pet dana te da je kao posljedica ozljeđivanja nastupilo trajno smanjenje životnog aktiviteta tužitelja od 2% koje se ogleda u glavoboljama.

12.2. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju uništena Adidas trenerka.

13. Imajući u vidu da je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da je upravo tuženik zadao tužitelju opisane udarce i teško ga tjelesno ozlijedio, prvostupanjski sud zaključuje da je odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju utvrđena u kaznenom postupku pa otklanja prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti za nastanak štete kao neosnovan i pozivom na čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.,dalje:ZOO) zauzima pravno shvaćanje da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju.

14. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha koje je tužitelj trpio uslijed zadobivenih ozljeda te utvrđeno trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja kao posljedice tih ozljeda, ujedno imajući u vidu okolnosti nastanka štetnog događaja u vidu fizičkog sukoba s tuženikom kao značajno jačom osobom s obzirom da je borac borilačkih vještina, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1110.ZOO-a i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 s izmjenama od 05. ožujka i 15. lipnja 2020. godine (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 6.000,00 kuna, pretrpljenog straha u iznosu od 5.000,00 kuna i duševnih boli zbog smanjenja životnog aktiviteta u iznosu od 3.000,00 kuna, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 14.000,00 kuna (1.858,12 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) u cijelosti.

14.1. Također, cijeneći da je tužitelju uništena Adidas trenerka stara dva do tri mjeseca, pozivom na čl. 1046. i čl. 1089. ZOO-a te čl. 223. ZPP-a dosuđuje tužitelju naknadu imovinske štete u iznosu od 1.200,00 kuna (159,27 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), dok u preostalom dijelu za iznos od 100,00 kuna odbija tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete.

15. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a pa tužitelju dosuđuje zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu od dana presuđenja.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.5. i čl.155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.,126/22., dalje: Tarifa), kao i trošak vještačenja i sudske pristojbe na tužbu.

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za nastanak štete i ustraje kod prigovora podijeljene odgovornosti, nisu osnovani. Naime, tuženik takav prigovor temelji na tvrdnji da je u predmetnom štetnom događaju više osoba zadalo ozlijede tužitelju i u tom pravcu predlaže dokaze, ali ne tvrdi niti dokazuje da je tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku štete. Stoga je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor tuženika budući da iz činjeničnih navoda samog tuženika ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 1092. ZOO-a za razmjerno umanjenje pripadajuće naknade štete tužitelju.

18.1. Tvrdnje tuženika o odgovornosti više osoba za štetu tužitelju, nisu od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, budući da je sukladno čl. 12. st.3. ZPP-a sud u ovom sporu vezan pravomoćnom kaznenom presudom kojom je utvrđeno da je upravo tuženik nanio tužitelju ozlijede u predmetnom štetnom događaju, pa je na temelju čl. 1045. st.1. ZOO- a odgovoran za naknadu štete tužitelju.

19. U odnosu na visinu naknade štete, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1110. ZOO-a kada je cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha te okolnosti nastanka štetnog događaja u vidu fizičkog napada na tužitelja zadavanjem udaraca u glavu, kao i utvrđeno trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja, zauzeo pravno shvaćanje da tužitelju pripada s osnove pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zatraženi iznos od 14.000,00 kuna, a koji iznos je u skladu i sa Orijentacijskim kriterijima. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1089. ZOO-a kada je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete zbog uništene odjeće, čiju visinu je pravilno utvrdio na temelju slobodne ocjene sukladno čl. 223. ZPP-a.

20. Odluka o zateznim kamatama donesena je pravilnom primjenom čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je tužba djelomično povučena pa da je pri odlučivanju o troškovima postupka valjalo primijeniti čl. 154. st.2. ZPP-a nisu osnovani. To iz razloga jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev pa u primjenu dolazi odredba čl. 154.st.1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja izgubi parnicu dužna u cijelosti naknaditi troškove postupka protivnoj stranci, a ne odredba čl. 154. st.2. ZPP-a koja se primjenjuje kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici. Pri tome, prema stanju spisa predmeta tuženik u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe (smanjeni tužbeni zahtjev) nije tražio naknadu troškova postupka pa nije bilo osnove za priznavanje troškova postupka tuženiku primjenom čl. 158. st.1. ZPP-a.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.

23. Prvostupanjska presuda u točki III. i V. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara