Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1624/2022-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, Vinkovci, kojega zastupa punomoćnik HČ, dipl. iur., zaposlenik tužitelja, protiv tuženice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Cindrić Bojmić, odvjetnica u Vukovaru, Frankopanska 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-197/2022 od 11. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-197/2022 od 11. listopada 2022 u točkama I. i III. izreke i sudi:

„Odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

Nalaže se tuženoj OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, Regionalni ured Osijek, Područna služba Vinkovci, Splitska 16/a, Vinkovci, a u korist Državnoga proračuna Republike Hrvatske, na ime primljene, a nepripadne novčane naknade za vrijeme roditeljskoga dopusta, isplati novčani iznos od 16.145,06 kn / 2.142,82 eura (slovima: šesnaest tisuća sto četrdeset pet kuna i šest lipa / dvije tisuće sto četrdeset dva eura i osamdeset dva centa)1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od prvoga idućeg dana od dana izvršenoga plaćanja svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

- iznos od 214,40 kuna, tekućom od 19. siječnja 2017.,

- iznos od 2.358,40 kuna, tekućom od 18. veljače 2017.,

- iznos od 2.144,00 kuna, tekućom od 18. ožujka 2017.,

- iznos od 2.465,60 kuna, tekućom od 19. travnja 2017.,

- iznos od 2.144,00 kuna, tekućom od 19. svibnja 2017.,

- iznos od 2.465,60 kuna, tekućom od 20. lipnja 2017.,

- iznos od 1.822.40 kuna, tekućom od 19. srpnja 2017.,

- iznos od 202,45 kuna, tekućom od 20. veljače 2018. i

- iznos od 2.328,20 kuna, tekućom od 20. ožujka 2018. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

a na ime troškova zdravstvene zaštite plaćene zdravstvenim ustanovama od strane tužitelja i naknade plaće za vrijeme obveznoga rodiljnog dopusta novčani iznos od 34.065,59 kn / 4.521,28 eura (slovima: trideset četiri tisuće šezdeset pet kuna i pedeset devet lipa / četiri tisuće petsto dvadeset jedan euro i dvadeset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od prvoga idućeg dana od dana izvršenoga plaćanja svakoga pojedinog iznosa od strane tužitelja kako slijedi:

- iznos od 22,00 kuna, tekućom od 18. siječnja 2017.,

- iznos od 17,00 kuna, tekućom od 18. srpnja 2017.,

- iznos od 11,58 kuna, tekućom od 18. srpnja 2017.,

- iznos od 134,59 kuna, tekućom od 18. srpnja 2017.,

- iznos od 264.39 kuna, tekućom od 18. srpnja 2017.,

- iznos od 61,19 kuna, tekućom od 26. srpnja 2017.,

- iznos od 11,58 kuna, tekućom od 17. kolovoza 2017.,

- iznos od 61,19 kuna, tekućom od 17. kolovoza 2017.,

- iznos od 38,16 kuna, tekućom od 17. kolovoza 2017..

- iznos od 61,19 kuna, tekućom od 16. rujna 2017.,

- iznos od 70,78 kuna, tekućom od 20. rujna 2017.,

- iznos od 264,39 kuna, tekućom od 20. rujna 2017.,

- iznos od 11,58 kuna, tekućom od 29. rujna 2017.,

- iznos od 61,19 kuna, tekućom od 29. rujna 2017.,

- iznos od 17,00 kuna, tekućom od 14. listopada 2017.,

- iznos od 11,58 kuna, tekućom od 28. listopada 2017.,

- iznos od 61,19 kuna, tekućom od 28. listopada 2017.,

- iznos od 11,58 kuna, tekućom od 16. studenog 2017.,

- iznos od 17,78 kuna, tekućom od 16. studenog 2017.,

- iznos od 264,39 kuna, tekućom od 16. studenog 2017.,

- iznos od 11,58 kuna, tekućom od 21. studenog 2017.,

- iznos od 61,19 kuna, tekućom od 21. studenog 2017.,

- iznos od 17,67 kuna, tekućom od 16. prosinca 2017.,

- iznos od 70,78 kuna, tekućom od 21. ožujka 2018.,

- iznos od 264,39 kuna, tekućom od 21. ožujka 2018.,

- iznos od 22,00 kuna, tekućom od 16. veljače 2017.,

- iznos od 11,00 kuna, tekućom od 16. ožujka 2017.,

- iznos od 22,88 kuna, tekućom od 15. travnja 2017.,

- iznos od 11,00 kuna, tekućom od 15. travnja 2017.,

- iznos od 22,00 kuna, tekućom od 16. svibnja 2017.,

- iznos od 11,00 kuna, tekućom od 17. lipnja 2017.,

- iznos od 22,88 kuna, tekućom od 15. srpnja 2017.,

- iznos od 11,00 kuna, tekućom od 15. srpnja 2017.,

- iznos od 302,25 kuna, tekućom od 12. siječnja 2017.,

- iznos od 498,30 kuna, tekućom od 12. siječnja 2017.,

- iznos od 55,00 kuna, tekućom od 15. travnja 2017.,

- iznos od 267,06 kuna, tekućom od 25. veljače 2017.,

- iznos od 248,16 kuna, tekućom od 25. veljače 2017.,

-iznos od 316,02 kuna, tekućom od 09. ožujka 2017.,

- iznos od 159,50 kuna, tekućom od 11. ožujka 2017.,

- iznos od 50,60 kuna, tekućom od 17. svibnja 2017.,

- iznos od 634,60 kuna, tekućom od 23. ožujka 2017.,

- iznos od 50,60 kuna, tekućom od 15. srpnja 2017.,

- iznos od 844,10 kuna, tekućom od 06. svibnja 2017.,

- iznos od 846,30 kuna, tekućom od 03. lipnja 2017.,

- iznos od 250,80 kuna, tekućom od 17. kolovoza 2017.,

- iznos od 658,80 kuna, tekućom od 15. srpnja 2017.,

- iznos od 405,08 kuna, tekućom od 15. srpnja 2017.,

- iznos od 221,52 kuna, tekućom od 20. srpnja 2017.,

- iznos od 121,16 kuna, tekućom od 20. srpnja 2017.,

- iznos od 405,08 kuna, tekućom od 22. srpnja 2017.,

- iznos od 405,08 kuna, tekućom od 27. srpnja 2017.,

- iznos od 405,08 kuna, tekućom od 29. srpnja 2017.,

- iznos od 139,33 kuna, tekućom od 15. kolovoza 2017.,

- iznos od 214,24 kuna, tekućom od 17. kolovoza 2017.,

- iznos od 58,16 kuna, tekućom od 28. rujna 2017.,

- iznos od 1.032,00 kuna, tekućom od 25. siječnja 2017.,

- iznos od 2.550,00 kuna, tekućom od 15. travnja 2017.,

- iznos od 860,00 kuna, tekućom od 31. svibnja 2017.,

- iznos od 3.225,00 kuna, tekućom od 10. kolovoza 2017.,

- iznos od 70,78 kuna, tekućom od 15. lipnja 2018.,

- iznos od 264,39 kuna, tekućom od 15. lipnja 2018.,

- iznos od 377,95 kuna, tekućom od 18. srpnja 2017.,

- iznos od 2.328,20 kuna, tekućom od 18. kolovoza 2017.,

- iznos od 2.328,20 kuna, tekućom od 16. rujna 2017.,

- iznos od 2.328,20 kuna, tekućom od 18. listopada 2017.,

- iznos od 2.328,20 kuna, tekućom od 18. studenog 2017.,

- iznos od 2.328,20 kuna, tekućom od 19. prosinca 2017.,

- iznos od 1.773,87 kuna, tekućom od 18. siječnja 2018.,

- iznos od 554,33 kuna, tekućom od 18. siječnja 2018.,

- iznos od 2.125,75 kuna, tekućom od 20. veljače 2018. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Tužitelj je dužan u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 464,52 eur, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška tuženica odbija kao neosnovanim.“

2. Tužitelj je dužan u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici troškove žalbenog postupka od 250 eur.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom u većem dijelu usvojen tužbeni zahtjev radi naknade štete pa je tuženici naloženo da isplati tužitelju iznos od 2.142,82 eur i 4.521,28 eur sa zateznom kamatom na pojedine obroke kako je to specificirano u toč. I. izreke, dok je s preostalim, manjim dijelom zahtjeva na ime glavnice i zatezne kamate odbijen kao u točki II. Izreke. U točki III. Izreke odbijen je zahtjev tuženice radi naknade troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žali tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se ista odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi kao zakonita.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženica u žalbi ne konkretizira ni jednu od ostvarenih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao presudu u okviru žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP i utvrdio kako ni jedna od tih povreda nije ostvarena te je presudu kao jasnu i neproturječnu moguće ispitati.

6. Međutim osnovom nespornih i utvrđenih činjenica sud je prvog stupnja nepravilno izveo zaključak o opstojnosti odštetne odgovornosti tuženice uslijed čega je nepravilnom primjenom materijalnog prava pogrešno usvojio tužbeni zahtjev.

7. U postupku je utvrđeno:

-da je tuženica koristila prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno pravo na isplatu naknade plaće po osnovi rodiljnog i roditeljskog dopusta za djecu TČ, rođenog **.**.2016. i UČ, rođenu **.**.2017., te pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite u iznosim navedenim u izreci presude,

-da je tuženica bila zaposlenica i prokurist društva MG GRADNJA d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra odlukom Trgovačkog suda u Osijeku 28. prosinca 2016. u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u primijeni odredbe čl. 70. st. 5. Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14. i 110/15. - dalje ZSR) i da se razlog brisanja iz registra odnosio na propust pravne osobe da tri godine zaredom podnese financijska izviješća,

-da je tuženica koristila prava iz zdravstvenog osiguranja i nakon što je pravna osoba kod koje je bila zaposlena prestala postojati, dakle u razdoblju od 28. prosinca 2016. do 30. ožujka 2018. i to na temelju pravomoćnih rješenja tužitelja od 26. rujna 2016. i 30. siječnja 2018.

-da je tužitelj pokušao poslodavcu tuženice MG GRADNJI d.o.o. dostaviti rješenje od 30. siječnja 2018. pa kako nije uspio, u nastojanju da provjeri adresu poslodavca izvršio je uvid u sudski registar i utvrdio da je isti kao pravna osoba brisan 28. prosinca 2016.

-da je tužitelj po službenoj dužnosti pokrenuo obnovu postupka i poništio oba pravomoćna rješenja kojima je tuženici priznat status osigurane osobe za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta od 26. rujna 2016. i 30. siječnja 2018. te odbio zahtjev tuženice radi priznavanja prava po toj osnovi za navedeno razdoblje. Ta su rješenja pravomoćna.

-da se tuženica očitovala tijekom vođenja postupka obnove i izjavila kako je osnivač pravne osobe bio suprug koji nije bio zaposlenikom tvrtke, već ona i njezina majka SČ i da nikad nije zaprimila rješenje o brisanju tvrtke iz registra. Izjavila je da se cijelo utuženo razdoblje brinula o djeci i uz to imala komplikacije u trudnoći jer je drugo dijete rodila u 24 tjednu trudnoće, te potom zatrudnjela i sa trećim djetetom. Nije imala nikakvih saznanja o statusu tvrtke u kojoj je bila zaposlena, niti joj je suprug o tome govorio pa je po prvi puta saznala za sporni problem kada je zaprimila rješenje tužitelja kojim su joj ukinuta prava osigurane osobe.

-da je tužitelj pozvao tuženicu prije podnošenja tužbe na podmirenje predmetnog iznosa što ona nije učinila i odbija to učiniti suprotstavljajući se tužbi

8. Tuženica se u ovom postupku branila sa dva prigovora. Prvim, koji se odnosi na tvrdnju da je Odlukom Vlade o obustavi, nepokretanju postupka naknade štete i o otpisu tražbina na ime naknade štete po osnovi nepripadno ostvarenih prava na rodiljne i roditeljske potpore te podmirenju naknade štete iz obveznog zdravstvenog osiguranja (dalje Odluka Vlade) otpisan svaki njezin eventualni dug. Te drugim, da i po osnovi primjene odredbe čl. 57. st. 1. toč. 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („ Narodne novine“ broj 85/08., 110/08., 34/11., 54/13. 152/14 i 59/17. – dalje ZRRP) nema uvjeta za njezinu odgovornost jer nije znala, niti morala znati za okolnosti koje su utjecale na gubitak prava pa joj se s tim u vezi ne može izostanak prijave promijenjenih okolnosti koje utječu na status osigurane osobe smatrati njezinim propustom.

9. Sud prvog stupnja nije prihvatio pravno stajalište tuženice te je na temelju izvedenih dokaza ocijenio kako opstoji odštetna odgovornost tuženice.

10. Prije svega sud je prvog stupnja ocijenio kako se Odluka Vlade ne odnosi na pravni situaciju tuženice o otpisu tražbina naknade štete koje se iznose obvezala podmiriti Republika Hrvatska budući se tom Odlukom reguliraju situacije prestanka radnog odnosa uslijed istodobnog otvaranja i zatvaranja stečajnog postupka. Otvaranje i zatvaranje stečajnog postupka propisano je odredbama 428. do 436. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/115- dalje SZ) provođenjem skraćenog stečajnog postupka, dok je u konkretnom slučaju došlo do brisanja poslodavca tuženice iz sudskog registra primjenom odredbi ZSR jer isti nije tri godine zaredom podnio financijska izvješća.

11. Tuženica u žalbi ustraje u tvrdnji da ulazi u kategoriju radnika osiguranika koji su greškom sustava dovedeni u bezizlaznu životnu situaciju zbog čega je Republika Hrvatska Odlukom Vlade preuzela njihova dugovanja. S izloženom se tvrdnjom ovo žalbeno vijeće ne može složiti i smatra da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranog podzakonskog akta kada je zaključio kako se tuženica ne može smatrati osiguranicom kojoj bi dugovi bili otpisani. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da pravna osoba MG GRADNJA d.o.o. nije prestala postojati uslijed provođenja skraćenog stečajnog postupka, već po različitoj osnovi koja proizlazi iz drugog Zakona, odnosno Zakona o sudskom registru. Odredba čl. 70. Zakona o sudskom registru o brisanju pravne osobe zbog nepodnošenja financijskih izvješća tri godine zaredom opstoji od stupanja na snagu Zakona o sudskom registru u 1995. godini pa tuženica ne bi mogla s uspjehom tvrditi da bi se radilo o sličnoj ili odgovarajućoj situaciji zbog koje se provodi skraćeni stečajni postupak. Isti se provodi zbog činjenice da pravna osoba nema zaposlenih i da ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje dulje od 120 dana (čl.428. SZ).

12. Dakle, kako Odluka Vlade izrijekom ne utvrđuje da će Republika Hrvatska preuzeti dugovanja radnika po osnovi zdravstvenog osiguranja čiji su poslodavci prestali postojati zbog razloga propisanog odredbom čl. 70. SZ, a niti se tumačenjem odredbi Odluke Vlade povezujući ih sa odredbama mjerodavnih zakona (Zakon o sudskom registru, Stečajni zakon i Zakon o trgovačkim društvima) takav zaključak može izvesti, sud je prvog stupnja pravilno ocijenio da Odluka Vlade ne predstavlja propis osnovom kojeg bi tuženica bila oslobođena obveze naknade štete.

13. Protivno tome, kada je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl. 120. st. 3., 138. i 143. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13. i 137/13. ) u svezi sa odredbom čl. 57. st. 1. toč. 1. ZRRP pogrešno je zaključio da je tuženica morala znati za promjenu u osobnom statusu odnosno da bi joj prestankom pravne osobe radni odnos prestao koju bi promjenu bila dužna prijaviti tužitelju. Obrazlaže sud prvog stupnja kako je tuženica s obzirom na ovlasti koje joj kao prokuristi pripadaju po Zakonu o trgovačkim društvima radi sklapanja pravnih poslova i obavljanja drugih radnji u ime društva imala mogućnost izvršiti uvid u javno dostupne podatke sudskog registra, zbog čega je prema mišljenju suda barem morala znati za promjene u osobnom statusu njezina poslodavca, a time i u vlastitom.

14. Odredbom je čl. 57. st. 1. toč. 2. ZRRP propisano kako je korisnik dužan državnom proračunu i Zavodu nadoknaditi štetu, zajedno sa pripadajućim kamatama, koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore ako u određenom roku ne prijavi promjene koje utječu na daljnje korištenje ili gubitak prava, a znao je ili je morao znati za te promjene.

15. Okolnost što je tuženica bila prokurist i osoba ovlaštena za zastupanje poslodavca ne pretpostavlja njezinu obvezu, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, da dok je na rodiljnom i roditeljskom dopustu i time opravdano odsutna s rada vrši uvid u javni registar i provjerava status pravne osobe u kojoj je zaposlena. Posebice stoga što iz isprava u spisu tj. Izvatka iz sudskog registra (list 33 spisa) proizlazi da je uz tuženicu još jedna osoba imala istu funkciju prokuriste a radi se o EČ. Time nije bilo za očekivati da se tuženica sa komplikacijama u trudnoći, prerano rođenim djetetom, novom trudnoćom i rođenjem trećeg djeteta brine o pravima poslodavca, to tim više što je kod poslodavca radila još jedna osoba s istim ovlastima prokuriste. K tome rješenje o brisanju poslodavca tuženice (list 158 spisa) objavljeno je na web stranici sudskog registra i nema podataka da bi bilo dostavljano pravnoj osobi poslodavca ili osobama ovlaštenim za zastupanje. Iz svega narečenog proizlazi da tuženica nije znala, niti je morala znati da bi joj prestao radni odnos uslijed brisanja poslodavca iz registra, pri čemu su rješenja o priznavanju prava na potpore iz zdravstvenog osiguranja bila pravomoćna uslijed čega nije imala razloga posumnjati da postoje ikakvi problemi vezani uz njezin status (tako i ŽS Varaždin, Stalna služba u Koprivnici Gž-558/23).

16. Dakle, u pravnoj situaciji kada tuženica nije znala, niti je mogla znati za okolnosti koje su od utjecaja na njezin status osiguranice nije mogla izvršiti obvezu prijave promjene, zbog čega nisu ostvarene pretpostavke za njezinu odštetnu odgovornost iz odredbe čl. 57. st. 1. toč. 2. ZRRP. Kako je sud prvog stupnja propustio na pravilan način cijeniti isprave u spisu i time pogrešno ocijenio da bi tuženica morala znati za prestanak radnog odnosa, valjalo je uvaženjem žalbe tuženice u smislu odredbe čl. 373. st. 1. toč. 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

21. Budući je tuženica po okončanju žalbenog postupka uspjela u sporu valjalo joj je u smislu odredbe čl. 166. u svezi sa odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP odmjeriti parnični trošak. Tako joj za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu od 6. rujna 2022. pripada za svaku radnju po 132,72 eur. Za zastupanje na ročištu od 7. travnja 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima pripada joj 66,36 eur, kao i za sastav podnesaka od 7. rujna i 15. rujna 2022. u smislu Tbr.8/3 Odvjetničke tarife/23 iznos od 66,36 eur po podnesku. Podnesak od 13. rujna 2022. nije priznat jer se u njemu ponavljaju navodi i zato nije nužan za vođenje postupka. Nisu priznati troškovi sudskih pristojbi jer u spisu nema podataka da bi ih tuženica platila, bilo dobrovoljno, bilo prisilnim putem. Priznat je i trošak sastava žalbe u visini od 250 eur.

22. Slijedom je svega narečenog o trošku odlučeno kao u toč. 1. i 2. izreke ove presude sukladno odedbi čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP.

U Rijeci, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar