Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-598/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja NEK-TEH. d. o. o, Buzet, Riječka ulica 10, OIB 25662482840, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, II. istarske brigade 14/1, protiv tuženice RB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Povrv-287/2021 od 31. siječnja 2022., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Povrv-287/2021 od 31. siječnja 2022. u točkama I. i III. Izreke.
Obrazloženje
1.Pobijanom je presudom usvojen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 12.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2021. do isplate i parničnim troškom od 4.762,50 kn (toč. I. i III. Izreke). S preostalim dijelom parničnog troška tužitelj je odbijen u toč. II. i IV. Izreke.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženica ne konkretizirajući žalbene razloge i prijedloge, no prema sadržaju žalbe radilo bi se o pozivanju na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. dalje: ZPP) ovaj je sud utvrdio kako ni jedna od tih apsolutno bitnih povreda nije ostvarena, pa je presudu kao jasnu, razumljivu i neproturječnu moguće ispitati.
6. Predmet spora predstavlja zahtjev radi isplate iznosa iz Ugovora o djelu kojim je ugovoren stručni nadzor nad izvođenjem građevinskih radova. U svezi navedenog sud je prvog stupnja utvrdio:
- tuženica se kao investitor obratila tužitelju raspitujući se za uslugu stručnog nadzora izgradnje stambene zgrade
- prethodno sklapanju Ugovora stranke su razmjenjivale mail poruke, pa iz istih a sa kojima se podudara i iskaz zz tužitelja, utvrđuje kako je tužitelj ponudio uslugu cjelokupnog nadzora gradnje tuženičine građevine za cijenu od 17.000,00 kn. Tuženici je cijena bila previsoka pa tužitelj nudi stručni nadzor konstruktivnih elemenata zgrade, temelja, podne ploče, nosivih zidova, međukatne nosive konstrukcije i krovne konstrukcije sa završnim krovnim pokrovom za iznos od 12.000,00 kn
- tuženici je ova ponuda prihvatljiva pa stranke realiziraju dogovor i sklapaju u pisanom obliku Ugovor o obavljanju stručnog nadzora broj 3/2018 od 13. kolovoza 2018.
- Ugovorom o obavljanju stručnog nadzora, u članku 1. ugovoren je stručni nadzor u izgradnji stambene zgrade s jednom stambenom jedinicom, dok stručni nadzor obuhvaća izvedbu konstruktivnih elementa zgrade, temelja, nadtemeljnih zidova, nosivih zidova, horizontalnih i vertikalnih a.b. serklaža, dimnjaka, beton podne konstrukcije, međukatne konstrukcije, konstrukcije natkrivene terase, konstrukcije unutrašnjih stepenica i krovne konstrukcije završno sa krovnim pokrovom
- tužitelj je nadzor izvršio i predao završno izviješće, dok mu tuženica nije podmirila cijenu ugovorene usluge odbijajući to učiniti jer smatra da nadzor nije izvršen na stručan i ugovoreni način i time da tužitelj nije ispunio svoju obvezu.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud usvaja tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe Ugovora o obavljanju stručnog nadzora, pri čemu prigovor tuženice o neizvršenju obveze iz naloga otklanja neosnovanim. Prije svega, sud nalazi kako iz isprava u spisu proizlazi da je nadzor ugovoren u odnosu na konstruktivne elemente zgrade, a ne i u odnosu na preostale građevinske radove kako je to tvrdila tuženica u otklanjanju obveze radi plaćanja. Iz čega se zaključuje kako sud prvog stupnja nalazi da se svi eventualni nedostaci tijekom građenja ne odnose na konstruktivne elemente zgrade, već ostale građevinske radove koji nisu bili predmetom nadzora stoga nisu od utjecaja na uredno ispunjenje tužiteljeve obveze. Zaključuje sud ukoliko tuženici prilikom ugovaranja nisu bila poznata pravila građevinske struke o vrstama nadzora zbog čega je pogrešno smatrala da bi opseg tužiteljeve obveze bio veći da joj predstoji pravo pokrenuti parnicu radi naknade štete.
8. Iznesena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
9. Tuženica se tijekom postupka brani tvrdnjom kako je dovedena u zabludu, te kako nije shvaćala opseg nadzora kojeg je ugovorila jer da je smatrala da će tužitelj vršiti nadzor svih građevinskih radova.
10. Ove tvrdnje tuženica nije uspjela dokazati, štoviše iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su stranke pregovarale o sklapanju Ugovora (vidljivo iz mail prepiske), da je tijekom pregovora tužitelj kao dobar gospodarstvenik detaljno i transparentno naveo za koje će radove vršiti nadzor, pri čemu nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da bi tužitelj postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tuženice kao potrošača. Sve što su stranke pregovarale uneseno je u pisani Ugovor o obavljanju stručnog nadzora i protivno tvrdnji tuženice da je bila u neznanju o opsegu ugovorene obveze, ovo ne proizlazi iz isprava u spisu, kao ni zaključak da bi tužitelj postupao protivno odredbi čl. 596. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) u svezi sa čl. 55. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14). Na strani tužitelja kao trgovca i nalogoprimca nisu utvrđene okolnosti, propusti ili činjenja zbog kojih bi tuženica kao slabija strana bila u neravnopravnom položaju ili bi joj bile uskraćene informacije o bitnim sastojcima Ugovora. Naprotiv tuženica je inzistirala na nižoj cijeni i teško je za prihvatiti njezinu tvrdnju da bi niža cijena pretpostavljala isti opseg tužiteljeve obveze. Niti to proizlazi iz isprava u spisu, niti je takva tvrdnja životna i logična.
11. Prema tome, nije došlo do povrede ugovornih prava tužiteljevim postupcima na štetu tuženice kao potrošača, pa iz ovih razloga Ugovor ne može biti ništetan. Jednako tako, ukoliko je tuženica smatrala da bi Ugovor bio pobojan zbog mana volje na njezinoj strani trebala je ustati tužbom radi poništenja Ugovora i ishoditi pravomoćnu presudu da bi proizvela željene pravne učinke u smislu odredbe čl. 280. ZOO. Pobojnost se ne može s uspjehom isticati kao prigovor u parnici. Nadalje, iz isprava u spisu ne proizlazi da bi se radilo o situaciji iz odredbe čl. 282. ZOO budući je tužitelj detaljno naveo opseg usluge koja je obuhvaćena Ugovorom da bi se tuženica mogla pozivati na nesporazum. Iz njezina stranačkog iskaza nisu utvrđeni elementi koji bi bili dostatni i s pravne točke gledišta opravdavali takav zaključak.
12. Prema tome i protivno žalbenim tvrdnjama, predmetni Ugovor je valjan i stranke su ga dužne ispuniti. Svoj dio obveze tužitelj je ispunio i izvršio nadzor, pa je sad tuženica dužna ispuniti svoju obvezu i platiti cijenu. Žalbena nastojanja kojima se želi otkloniti isplata nisu prihvatljiva. Tvrdnja o nepotpisivanju građevinskog dnevnika od strane tužitelja pojašnjena u u iskazu njegova zakonskog zastupnika na način da je novi, promijenjeni izvođač radova kod sebe zadržavao građevinski dnevnik i nije ga nosio na gradilište unatoč upozorenjima tužitelja. Stoga tužitelj nije odbio potpisati građevinski dnevnik, nego je u tome bio onemogućen od izvođača radova, za razliku od ranijeg razdoblja kada je dnevnik uredno potpisivao. Svi ostali žalbeni navodi kojima se tuženica referira na kršenje Zakon o gradnji predstavljaju iznošenje novih činjenica i dokaza što u žalbenoj fazi postupka nije dopušteno.
13. I na kraju pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je ugovoren nadzor konstruktivnih dijelova zgrade kako su oni specificirani u pisanom Ugovoru, pa je utoliko žalbena tvrdnja tuženice o nedostacima na izgradnji vanjskog stubišta neosnovana budući stranke nisu ugovorile nadzor vanjskog (samo unutrašnjeg) stubišta.
14. Slijedom je svega narečenog sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno iz citiranih odredbi Ugovora sve to još u svezi sa čl. 590. ZOO kada je tuženicu obvezao na isplatu cijene zajedno sa zateznom kamatom od tekućom od travnja 2021. kako je u tužbi zatraženo i do kada je tražbina dospjela. Stoga je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska je presudu u dosuđujućim dijelovima kao zakonita potvrđena sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.
15. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama čl. 154. i 155. ZPP. Žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava kod odluke o trošku, a tuženica u žalbi ne ističe ni jedan konkretan prigovor. Iz tih je razloga žalba odbijena pozivom na čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.
16. Prvostupanjska presuda u toč. II. i IV. kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Brankica Malnar
