Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-36/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB: 31982620821, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1080/2022-22 od 24. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1080/2022-22 od 24. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži isplatiti joj 2.378,97 eur s pripadajućim zateznim kamatama te naknaditi joj trošak postupka s pripadajućom zateznom kamatom te je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 1.243,75 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Žalbu protiv te presude podnosi tužiteljica, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik odgovorom na žalbu osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice, koja je zaposlenice tuženika, za isplatu bruto iznosa od 2.378,97 eur na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., u razdoblju od rujna 2020. do 31. ožujka 2022. 2017. do kolovoza 2019.

6. Iz provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom proizlazi:

-da je tužiteljica zaposlenica tuženika,

-da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama,

-da tuženik a obavlja djelatnost socijalne skrbi i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja,

-da je čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (dalje: Sporazum o dodacima na plaću) sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske te Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, ugovoren način reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, na način da će se, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od 1. kolovoza 2007. 2,0%, od 1. srpnja 2008. 2,1%, od 1. srpnja 2009. 2,2%, od 1. srpnja 2010. 2,2%, od 1. srpnja 2011. 2,2% i od 1. srpnja 2012. 2,3%, a uvećanja će se obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

-da sukladno čl. 16. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj 7/2011 - dalje: KU/11) Sporazum o dodacima na plaću sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora te se primjenjuje na način kako isti propisuje.

7. Prvostupanjski sud ističe da je među strankama sporno ispunjava li tuženik, obzirom da između ostalih svojih djelatnosti socijalne skrbi, i djelatnosti srednjoškolskog obrazovanja, i time što se nalazi na popisu srednjih škola, pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine br. 51/17) koji u sebi sadržava odredbu, da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Nezavisnog sindikata zaposlenih u školama Hrvatske, Sindikata Učitelja i Vlade RH 25. studenog 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, ili se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine br. 61/18).

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da tuženik kao poslodavac nije dužan u slučaju spora primjenjivati dva, ili više kolektivnih ugovora, jer je Zakonom o radu, čl. 203. st. 8., propisano da se u slučaju spora primjenjuje onaj Kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Prema službenoj statističkoj klasifikaciji tuženik da je razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe, i osobe s invaliditetom te da se stoga, primjenom čl. 203. st. 8. ZR-a, u konkretnom slučaju treba primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i njemu pripadajuće sporazume, i dodatke.

9. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda parničnog postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nisu počinjene nit povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. i 219. ZPP-a, kao niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime prvostupanjski sud svoju odluku temelji na svim provedenim dokazima, o kojima je iznio svoj stav i zaključak te je presudu moguće ispitati.

11. Valja istaknuti da je tuženik ustanova socijalne skrbi, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH te se bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.

12. Prema stavu ovog suda, pravilan je stav prvostupanjskog suda na kojem temelji pobijanu presudu.

13. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

13.1. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora.

14. U konkretnom slučaju tuženik je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

15. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR-a, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi.

17. Budući da tužiteljica potražuje isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., prema ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Tužiteljici, budući da nije uspjela u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

20. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec