REPUBLIKA HRVATSKA

P-1787/2021-30

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600 kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Koprivnici, Florijanski trg 12, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, radi isplate iznosa od 927,64 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, iznos od 927,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. studenoga 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 927,64 eura od 12. studenog 2020. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.610,89 eura (slovima: tisuću šesto deset eura i osamdeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. siječnja 2025., po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje troškove parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 22. siječnja 2025. do isplate, te u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 1.610,89 eura po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena tekućima od 22. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. studenoga 2021. navodi da se 14. rujna 2020. dogodila prometna nesreća na otvorenom dijelu županijske ceste Ž2214 prije ulaska u mjesto Kalinovac, na način da je vozačica osobnog vozila marke OPEL INSIGNIA reg. oznake [registarska oznaka] (u vlasništvu HC), ČC, udarila u divljač zbog izlijetanja divljači pred osobni automobil. Također navodi da je to vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja] i da je tužitelj vlasniku HC platio štetu u iznosu od 927,64 eura (ranije 6.989,33 kn). Navodi da je tuženik imao s lovačkim društvom, na čijem je području nastala šteta, sklopljenu policu osiguranja koja je pokrivala štete nastale u takvim prometnim situacijama. Tužitelj ističe da su na njega prešla sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu i da se prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, koji je otklonio svoju odgovornost. Dakle, tužitelj od tuženika tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje iznosa od 927,64 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju navodeći da podružnica nema pravnu osobnost, te je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je iz potvrde MUP PU Koprivničko-križevačke PP Đurđevac broj 511-06- 06/06-O-124-2/2020 od 16. listopada 2020. vidljivo da je 14. rujna 2020. došlo do prometne nezgode na županijskoj cesti Ž2214 kod mjesta Kalinovac u kojoj je oštećeno vozilo KC418HB kojim je u trenutku nezgode upravljala ČC, ali da svjedoka nije bilo, da navodna divljač nije pronađena, da djelatnici policije nisu našli materijalne tragove koji bi upućivali da se dogodio nalet na divljač kojom gospodari tuženikov osiguranik. Tuženik također navodi da se prometna nezgoda dogodila između dva naseljena mjesta pa da postoji mogućnost da se dogodio nalet na životinju za koju ne odgovara nadležno lovačko društvo. Isto tako, tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je štetu prouzročila divljač koja bi se nalazila u lovnoj osnovi lovišta koje je u koncesiji osiguranika tuženika, Hrvatskog lovačkog saveza, te stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Dalje navodi da dana kad se dogodila prometna nezgoda nije bilo lova, pa da nema ni odgovornosti lovovlaštenika i da nije moguće dokazati uzročnu vezu s nastalom štetom na vozilu, što je bitna pretpostavka odgovornosti lovovlaštenika za štetu vezanu za divljač u prometu. Tuženik je istaknuo prigovor isključive odgovornosti vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] za predmetni štetni događaj jer način i brzina vožnje nisu bili prilagođeni uvjetima na cesti, a ističe da je na prometnici bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti". Također tuženik osporava i visinu štete navodeći da je prema oštećenjima na vozilu procijenjena šteta u manjem iznosu.

3. Na ročištu od 8. svibnja 2023. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok tuženik nije pristupio na to ročište, a na ročištu održanom 29. kolovoza 2023. saslušani su svjedoci.

4. Na ročištu od 11. prosinca 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

5. Podneskom od 16. listopada 2024. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da nema primjedbi ističući da je nedvojbeno utvrđeno da vozačica nije mogla izbjeći nalet na divljač te da je prilagodila brzinu uvjetima na cesti.

6. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP- a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u potvrdu PU Koprivničko- križevačka PP Đurđevac broj 511-06-06/06-O-124-2/2020 od 16. listopada 2020. (list 5 do 6 spisa: dalje Potvrda MUP-a), prijavu kasko štete od 16. rujna 2020. (list 7 do 8 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. rujna 2020. (list 9 do 10 spisa), prometna dozvola (list 10 do 11 spisa), u vozačku dozvolu (list 12 do 13 spisa), izvid štete po šteti broj AK-1338/20 od 14. rujna 2020. (list 14 spisa), u podatke o osiguranju HC od 23. travnja 2020. (list 15 spisa), u račun 136/O/01 od 11. listopada 2020. (list 16 spisa), u status Podravske banke d.d. od 11. studenog 2020. (list 17 spisa), u obavijest o neosnovanom zahtjevu (list 18 do 19 spisa), u odluku povodom pritužbe/prigovora (list 20 do 21 spisa), u fotografije (list 22 do 31 spisa), u dopis od 28. veljače 2022. (list 60 spisa), u ovjerenu izjavu HC i ČC od 8. ožujka 2022. (list 61 do 63 spisa), u MUP spis od 5. lipnja 2022. i dokumentaciju očevida od 14. rujna 2020. s fotografijama (list 73 do 86 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka od 12. listopada 2024. (list 103 do 108 spisa), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČC (list 92 do 93 spisa) i HC (list 93 do 94 spisa).

8. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 927,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. studenog 2020. temeljem regresnog zahtjeva, dok tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava da bi predmetnu štetu prouzročila divljač, ističe prigovor isključive odgovornosti vozača vozila tužiteljevog osiguranika te osporava svoju odgovornost.

9. Između stranaka nije sporno da se 14. rujna 2020. dogodila prometna nezgoda na županijskoj cesti Ž2214 kod mjesta Kalinovac u kojoj je oštećeno vozio reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ČC, a kako to proizlazi iz Potvrde MUP-a (list 5 i 6 spisa).

10. Iz dokumentacije u spisu neprijeporno je utvrđeno da je osiguranik HC prijavio kasko štetu na vozilu marke OPEL INSIGNIA reg. oznake [registarska oznaka] tužitelju kao svom osiguratelju, te da je tužitelj napravio izvid štete 14. rujna 2020., a kako to proizlazi iz izvida štete br. AK-1338/20 od 14. rujna 2020. (list 14 spisa). Iz statusa Podravske banke d.d. od 11. studenog 2020. (list 17 spisa) neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj platio popravak oštećenog vozila OPEL INSIGNIA reg. oznake [registarska oznaka] po šteti broj AK-1338/20 u iznosu od 927,64 eura (ranije 6.989,33 kn) i to Automehaničarskoj radionici vlasnika HC, koja je za taj popravak izdala račun br. 136/O-01 od 11. listopada 2020. u iznosu od 927,64 eura, odnosno da je tužitelj platio HC osigurninu, a kako je to propisano odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), koja propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

11. Što se tiče tuženikovog prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u kojem navodi da podružnica nema pravnu osobnost, sud nalazi da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024; dalje: ZTD) propisano je da trgovačko društvo može imati jednu ili više podružnica u kojima obavlja svoje djelatnosti, a odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se podružnica osniva odlukom koju donosi nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom odnosno statutom društva. Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je, između ostalog, da podružnica nema pravnu osobnost. Nadalje, odredbom članka 77. stavak 1. ZPP-a propisano da stranka u postupku može biti pravna osoba, a odredbom članka 106. stavka 2. propisano je, između ostalog, da podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. Dakle, u konkretnom slučaju, tužba sadržava oznaku stranke, tužitelja, kao pravne osobe koja ima osnovanu podružnicu. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

12. Neosnovan je i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz Potvrde MUP-a proizlazi da je o događaju izvješten lovnik Lovačke udruge "ZEKO" iz Kalinovca, VC. Sud je uvidom u registar udruga za Hrvatski lovački savez (dalje: Savez), te Statut Saveza od 29. svibnja 2015. koji je javno objavljen, utvrdio da je člankom 3. Statuta određeno da je Savez nestranačka i neprofitna pravna osoba, a odredbom članka 10. tog Statuta određeno je da je Savez dragovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i lovački Savez Grada Zagreba, a putem njih lovačke udruge i lovci. Lovačka udruga "ZEKO" iz Kalinovca, punopravna je članica Lovačkog saveza Koprivničko-Križevačke županije (što je utvrđeno na internetskim stranicama Lovačkog saveza županije Koprivničke – križevačke županije) pa je utvrđeno da je divljač bila u lovnoj osnovi lovišta u koncesiji tuženikovog osiguranika odnosno Hrvatskog lovačkog saveza, slijedom čega je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Osim toga, ističe se da je tuženik bio dužan dokazati svoje navode iz odgovora na tužbu da se divljač nije nalazila u lovnoj osnovi lovišta u koncesiji njegovog osiguranika Hrvatskog lovačkog saveza, a to tuženik nije učinio, niti je predložio ikakve dokaze, što je bio dužan temeljem odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a.

13. Analizirajući izvedene dokaze i to iskaz svjedoka ČC, koja je iskazala da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozila desnom stranom kolnika kada je srna iskočila s lijeve strane i udarila u desnu prednju lampu te da na tom dijelu ceste postoji znakovi upozorenja "divljač na cesti" i iskaza svjedoka HC koji je iskazao da je prilikom popravka vozila našao dlake na desnom svjetlu i braniku, zatim iz spisa MUP PU Koprivničko-križevačke PP Đurđevac i dokumentacije očevida od 14. rujna 2020. s fotografijama (list 73 do 86 spisa) kao i Potvrde MUP-a u kojoj je navedeno da su nađeni tragovi dlake nalik na dlaku divlje životinje, te da je o tom događaju obaviješten lovnik VC, koji nije izlazio na mjesto događaja, sud je utvrdio da je do nezgode došlo zbog naleta divljači na vozilo tužiteljevog osiguranika. Činjenica da divljač nije pronađena na mjestu događaja ne znači da je svjedok ČC lažno iskazivala, jer divljač nije morala smrtno stradati u tom događaju. Stoga je u cijelosti neosnovan tuženikov prigovor da predmetnu štetu nije prouzročila divljač.

14. U pisanom nalazu i mišljenju od 12. listopada 2024. sudski vještak Neven Ereš (list 103 do 107 spisa) navodi da je vozilo kojim je upravljala vozačica tužiteljevog osiguranika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač, koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu s lijeve strane, te da se u trenutku započinjanja radnje prelaska kolnika od strane divljači, vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 11,4 m, pa da je vozačica vozila tužiteljevog osiguranika ČC tada i pravovremeno reagirala kočenjem ne bi uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo, jer je zaustavni put kočenjem iznosio 22,6 m, dok je vozačica ČC na raspolaganju imala put od samo 11,4 m. Vještak navodi da je brzina vozačice vozila tužiteljevog osiguranika neposredno prije naleta mogla iznositi oko 50 km/h, dok je brzina ograničena općim načelom izvan naseljenog mjesta 90 km/h, te da na mjestu štetnog događaja vrijedi prometni znak opasnosti divljač na cesti. Dalje navodi da visina štete na predmetnom vozilu iznosi 927,64 eura s PDV-om.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša prihvatio u cijelosti jer sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno, te u skladu s pravilima znanosti i vještine. Tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

16. Iz Potvrde MUP-a i dokumentacije očevida od 14. rujna 2020. s fotografijama, utvrđeno je da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti vozačice vozila osiguranog kod tužitelja ČC. Naime, vozačica ČC kretala se brzinom od 50 km/h, kako je to iskazala, i kako je navedeno u Potvrdi MUP-a, a dozvoljena brzina je na tom dijelu ceste bila 90 km/h. Također, i iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša utvrđeno je da je dozvoljena brzina na tom dijelu ceste bila 90 km/h, a da se vozačica ČC kretala brzinom od 50 km/h te da je vozačica i pri brzini od 50 km/h do mjesta naleta, za zaustavljanje imala 11,4 m, a zaustavni put kočenja je iznosio 22,6 m. Dakle, sud je utvrdio da vozačica vozila osiguranog kod tužitelja ČC, nije vozila brzinom većom od dopuštene, nego znatno manjom, pa nema elemenata za njezinu prekršajnu odgovornost. Također, utvrđeno je da ni s tom brzinom vozačica ČC nije mogla izbjeći nalet na divljač. Stoga je tuženikov prigovor isključive odgovornosti vozača vozila osiguranog kod tužitelja neosnovan.

17. Sud nije provodio dokaz veterinarskog vještačenja dlake na okolnost porijekla dlake jer je temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sporne činjenice vezane za odluke u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti provođenje tog dokaza bilo bi protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

18. Odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

19. Za subrogaciju osiguratelja, sukladno odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, trebaju se ispuniti određene pretpostavke i to da je osiguratelj isplatio osigurninu na temelju ugovora o osiguranju, da osiguranik ima pravo na odštetni zahtjev prema trećoj osobi te da postoji odgovornost treće osobe za štetu za koju je isplaćena osigurnina. U konkretnom slučaju, tužitelj je platio automehaničarskoj radionici HC popravak štete na vozilu OPEL INSIGNIA reg. oznake [registarska oznaka] prema računu i to u utuženom iznosu, kako je navedeno u točki 11. obrazloženja.

20. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024; dalje:ZL) propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik. Odredbom stavka 6. istog članka propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. Odredbom članka 76. stavak 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štete važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

22. Dakle, Zakon o lovstvu je lex specialis, ali njime nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari lovoovlaštenik u vrijeme kada se nije provodio lov. Prema tome, sukladno odredbi članka 76. stavak 2. ZL-a treba primijeniti odredbe ZOO-a kojima se određuje odgovornost za štetu. Ističe se da se divljač koja se nalazi na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. Odredbom članka 1066. stavka 1. ZOO-a, propisano je, između ostalog da, umjesto vlasnika stvari, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi. Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.

23. Prema tome, lovoovlaštenici, koji gospodare lovištem, na području gdje se dogodila prometna nezgoda, odgovaraju za štetu nastalu naletom na divljač, temeljem odredbi članka 1067. ZOO-a, po pravilima objektivne odgovornosti. Sud ističe da okolnost da se šteta dogodila izvan granica lovišta jednog lovoovlaštenika nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama u blizini lovišta, kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a u konkretnom slučaju, tuženikova djelatnost se proteže na područje više lovišta koji su u nadležnosti Lovačkog saveza županije Koprivničke - križevačke.

24. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik se mogao osloboditi odgovornosti na temelju odredbe članka 1067. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a odredbom stavka 2. propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. No, u tijeku postupka je utvrđeno da nije bilo prekršajne odgovornosti vozačice vozila tužiteljevog osiguranika ČC, da se kretala brzinom manjom od dozvoljene na dionici ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode, te da ni u tom slučaju nije mogla izbjeći udar u divljač. Ističe se da tuženik nije dokazao, a nije niti predložio dokaze za oslobođenje svog osiguranika od odgovornosti, što je bio dužan sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, jer je na tuženiku teret dokaza razloga koji oslobađaju odgovornosti tuženikovog osiguranika.

25. Prema tome, sud je utvrdio da je šteta nastala radi naleta oštećenog vozila na divljač, da za predmetnu štetu odgovara tuženik kao osiguratelj Saveza po načelu objektivne odgovornosti, te da je oštećeno vozilo bilo osigurano policom kasko osiguranja kod tužitelja, koji je platio račun popravka vozila. Stoga su na tužitelja, isplatom naknade iz osiguranja, prešla, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, temeljem odredbe članka 963. ZOO-a.

26. Neosnovano tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Sud je utvrdio da je tužitelj platio osigurninu temeljem računa broj 136/O/01 od 11. listopada 2012. u iznosu od 927,64 eura, koji iznos je potvrdio i vještak Neven Ereš u svom nalazu i mišljenju kao visinu troškova nastalih radi popravka oštećenog vozila.

27. Dakle, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 927, 64 eura sa zakonskim zateznim kamatama, tekućima od 12. studenog 2020., a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose, s obzirom na to da se ne radi o trgovačkom ugovoru između stranaka. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u točki I. izreke

28. Međutim, osnovano tuženik prigovara tijeku zakonskih zateznih kamata. Naime, tužitelj je u tužbi naveo da potražuje zakonske zatezne kamate uvećanjem stope za pet postotnih poena. No, tužitelj ima pravo na stopu zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose, odnosno uvećanjem stope za tri postotna poena, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 927,64 eura, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena i odlučeno kao u točki II. izreke.

29. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi isključivo na dio visine zatraženih zakonskih zateznih kamata. Stoga je tuženik, prema vrijednosti predmeta spora, dužan tužitelju naknaditi troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.; dalje: OT) i to za sastav tužbe od 4. studenog 2021. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1. OT-a), za sastav podneska od 4. siječnja 2022. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1. OT-a), za sastav podneska od 16. listopada 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7.1. OT-a), za zastupanje na ročištu 8. svibnja 2023. u iznosu od 75,00 eura jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za zastupanje na ročištu 29. kolovoza 2023. u iznosu od 150,00 eura, za zastupanje na ročištu 11. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 eura, odnosno ukupno 825,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 206,26 eura uz troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura, sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), te troškove vještačenja u iznosu od 500,00 eura. Dakle, tuženik je tužitelju dužan naknaditi ukupno iznos od 1.610,89 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Istovremeno je neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura jer mu ne pripada neosnovano zatražena razlika od 75,00 eura uvećano za PDV od 18,75 eura ni trošak sastava podneska od 13. studenoga 2024. u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 37,50 eura jer tužitelj taj podnesak dostavio protivno odredbi članka 299.a stavka 2. ZPP-a, odnosno bez odobrenja suda, kao ni neosnovano zatražena stopa zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka za razliku od tri postotna poena do pet postotnih poena jer se ne radi o trgovačkom ugovoru između stranaka. O troškovima postupka odlučeno je pod točkom III. izreke presude.

Karlovac, 22. siječnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Vladimira Nazora 1,

Ludbreg,

2. Tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o, Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1