Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-577/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnik zastupa odvjetnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić, iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1242/2022 od 18. lipnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu, točkama I. c., II. B., III. i dijelu točke II. A. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.765,90 EUR sa zateznim kamatama, presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1242/2022 od 18. lipnja 2024.

a) preinačava

- u dijelu točke II. B. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

b) potvrđuje u točkama I. c., preostalom dijelu točke II. B., točki III. i dijelu točke II. A. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.765,90 EUR sa zateznim kamatama;

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

I Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj: 060102274481 SP (Oznaka: UK-2ac) od 2. siječnja 2006. (solemniziran pred Nikšom Viđenom, Javnim bilježnikom u Dubrovniku, broj: OU- 28/06-1, dana 10. siječnja 2006.), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:

a) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 3. i 17. ugovora) u kojem se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke/tuženika, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope.

b) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 1. i 3.. ugovora) u kojem se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća);

c) U dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 6. koji glasi: „Za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova .

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju:

A.) Na ime utvrđenja iz točke I b) ove presude novčani iznos od 28.689,34 Eura uvećano za zakonske kamate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na iznos od:

6,84 Eura teče od 9.7.2010 pa do isplate,

10,80 Eura teče od 20.7.2010 pa do isplate,

26,71 Eura teče od 20.8.2010 pa do isplate,

28,49 Eura teče od 20.9.2010 pa do isplate,

28,78 Eura teče od 8.11.2010 pa do isplate,

53,47 Eura teče od 7.12.2010 pa do isplate,

70,60 Eura teče od 8.2.2011 pa do isplate,

53,28 Eura teče od 5.3.2011 pa do isplate,

612,25 Eura teče od 21.6.2011 pa do isplate,

166,39 Eura teče od 8.8.2011 pa do isplate,

170,65 Eura teče od 19.9.2011 pa do isplate,

130,84 Eura teče od 20.9.2011 pa do isplate,

107,57 Eura teče od 20.10.2011 pa do isplate,

113,75 Eura teče od 6.12.2011 pa do isplate,

54,34 Eura teče od 9.1.2012 pa do isplate,

6,50 Eura teče od 23.1.2012 pa do isplate,

67,51 Eura teče od 7.2.2012 pa do isplate,

133,55 Eura teče od 6.4.2012 pa do isplate,

407,76 Eura teče od 3.5.2012 pa do isplate,

102,22 Eura teče od 6.6.2012 pa do isplate,

37,01 Eura teče od 20.6.2012 pa do isplate,

133,09 Eura teče od 9.7.2012 pa do isplate,

132,86 Eura teče od 20.7.2012 pa do isplate,

26.034,08 Eura teče od 27.8.2012 pa do isplate.

B.) Na ime utvrđenja iz točke I c) ove presude novčani iznos od 4.111,50 Eura uvećano za zakonske kamate koje teku od 27. kolovoza 2012. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.583,00 eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

2. Protiv točaka I. c., II. B., III. i dijelu točke II. A. prvostupanjske presude kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.765,90 EUR (tzv. negativni saldo) sa zateznim kamatama tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na stopu zateznih kamata od 1. siječnja 2023. koja je određena na iznos iz točke II. B.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 060102274481 od 2. siječnja 2006. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, koje sadrže ovlaštenje tuženiku jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak i utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora kojom je ovlašten tuženik naplatiti naknadu od korisnika kredita (tužitelja) u slučaju prijevremene otplate kredita. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 28.689,34 EUR koji se odnosi na novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu dakle, isplata stečenog bez osnove, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja te zahtjev za isplatu iznosa od 4.111,50 EUR iz osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. kolovoza 2012. pa do dana plaćanja.

7. Među strankama nije sporno:

- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu 2. siječnja 2006., (u tekstu: Ugovor) u iznosu kunske protuvrijednosti od 146.000,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren stambeni kredit s rokom otplate od 24 godine;

- da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 4,89% u vrijeme sklapanja ugovora;

- da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 27. kolovoza 2012.;

- da je tužitelj platio tuženiku iznos u svoti od 4.111,50 eura zbog prijevremene otplate kredita.

8. U ovoj fazi postupka među strankama je sporno je li ništetna odredba članka 6. Ugovora temeljem koje banka (tuženik) u slučaju prijevremene potpune ili djelomične otplate kredita ima pravo naplatiti naknadu u skladu s odlukom banke te ima li tuženik pravo zahtijevati od tužitelja naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Među strankama je sporno i ima li tužitelj pravo na naplatu iznosa od 1.765,90 EUR (sadržanog u točki II. A izreke) koji iznos predstavlja iznos negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje žalitelj.

11. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno tuženiku naložio vratiti tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita u svoti od 4.111,50 EUR jer je riječ o odredbi Ugovora sastavljenog od strane tuženika i stranke o istoj nisu pregovarale niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj. Navedena odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču jer osim što je podložna jednostranim promjenama tuženika, njome je potrošač (tužitelj) stavljen u poziciju platiti naknadu za koju ne može znati na koji će se način formirati njezina visina i o čemu će ovisiti, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.1 Pored toga tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je zbog prijevremene otplate kredita imao neke troškove, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita. Zbog toga se može zaključiti da naplaćivanje naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja Ugovora, dakle, naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

11.2. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštenu i ništetnu odredbu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan plaćanja pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

12. Tuženik u žalbi ustraje u isticanju da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio, unatoč utvrđenoj visini negativne tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita, umanjiti utvrđeni iznos pretplate s naslova promjene tečaja, te ukazuje na sudsku praksu pojedinih županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje po kojemu treba uzeti u obzir i negativne tečajne razlike i da nije potrebno podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja.

12.1 Međutim stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženi, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja (navedeno stajalište zauzeto je u navedenoj odluci ovoga suda broj Gž-1212/2021-2 od 6. travnja 2022.). Naime, radi se o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo shvaćanje žalitelja time bi tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora zastare tuženikove tražbine.

12.2. U vezi s iznesenim Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP. u odluci broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. iznijelo je slijedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

13. U osvrtu na žalbene navode koji se odnose na troškove parničnog postupka, a o kojima je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe iz članka 154. stavka 1. ZPP- a u vezi sa člankom 155. i 156. ZPP-a, zaključivši kako je tužitelj uspio u parnici u cijelosti budući se uspjeh stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu valja kazati sljedeće.

13.1. Prema stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti samo odredba članka 154. ZPP-a na koju se poziva prvostupanjski sud navodeći kako je njome propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, već valja imati u vidu i odredbu članka 158. ZPP-a koja regulira pitanje naknade troškova kada dođe do povlačenja tužbe. U tom slučaju tužitelj je taj koji je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, osim ako je tužbu povukao odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, što ovdje nije slučaj, ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, što po stavu ovog suda, također nije slučaj.

13.2. Prema stavu i ovoga suda smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te se neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a povlačenje reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe.

13.3. Tužitelj je djelomično povukao tužbu podneskom od 21. rujna 2023. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe ali je podneskom od 23. siječnja 2024. zahtijevao naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe u smislu članka 193. stavak 3. ZPP-a. Stoga bi protivno stajalištu prvostupanjskog suda, tuženik ostvarivao pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe budući da u primjenu dolazi odredba članka 158. stavak 1. ZPP-a.

13.4. Međutim, a unatoč činjenici da sud nije meritorno odlučio o dijelu povučenog tužbenog zahtjeva, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka o troškovima postupka pravilna budući se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku odmjerava ista nagrada za radnje odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora koja je bila prije i vrijednosti predmeta spora nakon smanjenja tužbenog zahtjeva te samim smanjenjem tužbenog zahtjeva za stranke i njihove punomoćnike nisu nastali dodatni troškovi.

14. Visinu stope zateznih kamata na dosuđeni iznose glavnice i troškova postupka valjalo je uskladiti s odredbom iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

15. Kako je žalba tuženika odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. b.) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a pod točkom I. a) na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma