Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-61/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika [obrt] [osobni identifikacijski broj] [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10078/2020-24 od 23. veljače 2023., 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10078/2020-24 od 23. veljače 2023.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku [obrt] [osobni identifikacijski broj] [adresa], da tužitelju LC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 1.902,73 eur / 14.336,13 kn1 bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom:

-na iznos od 123,70 EUR/932,01 kn od 16. siječnja 2016. do isplate;

-na iznos od 123,75 EUR/932,36 kn od 16. veljače 2016. do isplate;

-na iznos od 123,75 EUR/932,36 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

-na iznos od 123,75 EUR/932,36 kn od 16. travnja 2016. do isplate;

-na iznos od 123,75 EUR/932,36 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

-na iznos od 123,75 EUR/ 932,36 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

-na iznos od 123,75 EUR/ 932,36 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

-na iznos od 148,67 EUR/1.120,15 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

-na iznos od 148,67 EUR/1.120,15 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

-na iznos od 148,67 EUR/1.120,15 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

-na iznos od 145,10 EUR/1.093,22 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

-na iznos od 145,09 EUR/1.093,21 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

-na iznos od 170,36 EUR/1.283,57 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

-na iznos od 130,00 EUR/ 979,51 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.696,33 eur / 12.780,99 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. točkom 1.,2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 1.902,73 eura/14.336,13 kuna za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., a koji temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na neodređeno vrijeme,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (u daljnjem tekstu: Sindikati) 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% posto u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, a kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kuna bruto, time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 27. studenog 2015. DSZ RH objavio priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka, - da je u predmetnom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 141/12. – u daljnjem tekstu: TKU),

- da je tuženik kroz predmetno razdoblje isplaćivao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn (osnovica iz 2008.);

- da je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev prema naprijed iznesenom stanju stvari.

6.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice, smatrajući u bitnom da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09. i 124/09.) na što da upućuje i odredba članka 51. stavka 4. TKU-a kojom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima i da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što da proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka.

7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Naime, u predmetnom razdoblju, bio je na snazi TKU, kojeg su sklopili Vlada Republike Hrvatske i šest Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske).

10. Odredbom članka 51. TKU-a propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (stavak 4.).

10.1. Iz Sporazuma sa izmjenama i dopunama proizlazi:

- da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3%

- ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.),

- da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenog 2006.),

- da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja

– rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a – dva uzastopna tromjesečja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.),

- da se izmjene i dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (članak XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do siječnja,

- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,

- da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna Sporazuma, ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.,

- da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%.

10.2. Nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01.) i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj: 25/13.) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125).

10.3. S obzirom na navedeno i ovaj sud je mišljenja da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/2009. i 124/2009.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom članka 51. stavkom 4. TKU-a, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama, a što je pravilno u pobijanoj presudi naveo i prvostupanjski sud bez obzira što tuženik nije sporio pravnu valjanost navedenog Dodatka.

10.4. U prilog istom zaključku ide i činjenica što su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članka

III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015.

10.5. Kako iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. – V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kuna.

10.6. Naime, odgoda uskladbe dvanaest kvartala je konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

10.7. Prema tome, kako su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kuna i isplaćene bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 1.902,13 eura / 14.336,13 kuna s mjesečnim iznosima navedenim u stavku prvom izreke, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu tog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Imajući na umu sve prethodno izneseno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev iz razloga što je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto za utuženo razdoblje, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci, pa svi žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. Stoga na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika da se u ovom slučaju prvostupanjski sud nije očitovao na primjenu odredbe članka 9. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14.,127/17., 98/19. i 151/22. – u daljnjem tekstu: ZR) kojom je propisano, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. 12.1. Navedeno iz razloga što ovaj sud smatra (što je već i prethodno izneseno), da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice što su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kojima su propisane temeljne obveze i prava iz radnog odnosa, pa je tako između ostalog, poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Kako među strankama nije sporno da je tužiteljica kao radnica tuženika kroz utuženo razdoblje uredno obavljala posao koji joj je dao tuženik kao poslodavac, to joj je tuženik u obvezi za to razdoblje isplatiti plaću prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto.

12.2. Imajući na umu navedeno, na pravilnost pobijene odluke ne utječu ni tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u Kolektivni ugovor za službenike i namještenike iz 2013., kao ni u odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1383/14., jer citirane Izmjene i dopune dodatka Sporazumu predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor iz svih prethodno iznesenih razloga.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), s time što je ni tuženik posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

14. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPPa, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović