REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-571/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić & Lui, protiv tuženika IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Lina Budak, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 22. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Jasminka Vrba, poslovni broj Ovrv-414/2024 (sudski predmet), Ovrv-25/2024 (javnobilježnički predmet) od 20.5.2024. godine za iznos od 72,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos:

- 14,52 eura od 16.1.2021. do isplate,

- 14,52 eura od 17.2.2021. do isplate

- 14,52 eura od 17.3.2021. do isplate,

- 14,52 eura od 17.4.2021. do isplate,

- 14,52 eura od 15.5.2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je bila na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se prijedlog tuženika za održavanje rasprave.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Jasminka Vrba, poslovni broj Ovrv-414/2024 (sudski predmet), Ovrv-25/2024 (javnobilježnički predmet) od 20.5.2024. godine za iznos od 29,04 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se utvrđuje da je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu.

III/ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak postupka u iznosu od 163,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je bila na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je bila na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 12.1.2024. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 101,64 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dostave rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javna bilježnica Jasminka Vrba je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 414/2024 (sudski predmet), Ovrv-25/2024 (javnobilježnički predmet), 20.5.2024. godine. Protiv istog rješenja tuženik je uložio pravovremeni prigovor, u kojem prigovara da nije vlasnik objekta na adresi [adresa], na koji se odnosi potraživanje. Dakle, osporava pasivnu legitimaciju.

3. Rješenjem ovog suda, posl. br. Povrv-571/2024-2 od 11.9.2024. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javne bilježnice Jasminke Vrba, poslovni broj Ovrv-25/2024 od 20.5.2024. godine u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Podneskom od 27.9.2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora, navodeći da je tužitelj izdavao račune tužitelju za utuženo razdoblje sukladno Općim uvjetima ugovora sa korisnicima usluge, koji su prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivnog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.1.2018., koja je bila na snazi do 24.2.2022. godine, kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba. Navodi da je tim odlukama propisano da će davatelj usluge, odnosno tužitelj primjenjivati podatke dane putem Izjave korisnika usluge u odnosu na korištenje usluge, te sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku 30 dana od dana početka korištenja usluge. Kako tuženik nije dao nikakve podatke o promjenama isti se smatra korisnikom javne usluge tužitelja, koju je tužitelj uredno izvršavao, pa time ima i osnov za potraživanje koje je utužio. Navodi da tuženik nikada nije tužitelja izvijestio o okolnostima iz čl. 23 naprijed spomenute Odluke iz 2018., odnosno čl. 16. Odluke iz 2022. u kojem slučaju ne bi bio dužan plaćati naknadu za izvršenu uslugu tužitelju. Također navodi da je tuženik upisan i kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

5. Tuženik se u podnesku od 25.10.2024. očituje na naprijed navedene navode tužitelja, ističući prvenstveno prigovor zastare. Potom ističe da nikada nije primio račune koji se navode u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, jer da on nikada nije bio prijavljen na adresi [adresa] u [adresa], niti je vlasnik te nekrentine. Navodi da je davno na adresi [adresa] u [adresa], imao u vlasništvu nekretninu na kojoj je bilo sjedište njegove tvrtke SGC d.o.o., ali je ta nekretnina prodana tvrtkama Lukenda d.o.o. i Marjanca d.o.o. još 2017. godine. Zaključuje na kraju da tuženik osobno nikada nije bio korisnik usluga tužitelja.

6. Tužitelj podneskom od 5.11.2024. zbog istaknutog prigovora zastare povlači tužbu za račune dospjele 24.11.2020. i 15.1.2021 u ukupnom iznosu od 29,04 eura, pozivajući se na trogodišnji zastarni rok, te ustraje na zahtjevu za plaćanjem iznosa od 72,60 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to navedeno u izreci presude pod I. Također potražuje i trošak postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

7. Tuženik je pristao na povlačenje tužbe u iznosu od 29,04 eura, ali je inzistirao da mu tužitelj za taj povlačeni dio plati trošak postupka u iznosu od ukupno 62,50 eura (za sastav podneska od 25.10.2024. -50,00 eura uvećano za 25% PDV-a).

8. S obzirom da se tuženik dakle nije protivio povlačenju tužbe u iznosu od 29,04 eura, to je sud primjenom čl. 193. st. 2 u vezi sa čl. 456. ZPP-a odlučio kao u rješenju pod II.

9. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a ZPP-a, pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. Tuženik je predložio održavanje usmene rasprave, ali sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije, pa je taj prijedlog odbijen, kao u rješenju pod I.

10. Dakle, predmet spora, imajući u vidu konačno postavljen zahtjev tužitelja je isplata s osnova pružene usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] dospjelih od siječnja do svibnja 2021. godine, a temeljem odredaba Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

11. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 11 spisa), potvrda o prebivalištu za tuženika (list 12 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4.2.2017. (list 86-89 spisa).

11.1. Izvadak iz zemljišne knjige (list 97-114 spisa), kojim tužitelj dokazuje da je tuženik bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, sud nije uzeo u obzir jer je isti dostavljen izvan roka od 15 dana navedenog u rješenju ovog suda od 11.9.2024. i protivno odredbi čl. 461a ZPP-a, isto kao i računi dostavljeni uz taj podnesak ( list 117- 122 spisa), a koje sud također nije uzeo u obzir. Naime, tužitelj je s obzirom na navode iz prigovora tuženika, izvadak iz zemljišne knjige isto kao i račune na kojima temelji svoje potraživanje bio dužan dostaviti već uz podnesak od 27.9.2024. godine.

12. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

13. Naime, tuženik ne osporava da je na adresi [adresa] u [adresa] bio vlasnik nekretnine, već tvrdi da je na toj adresi bilo sjedište njegove tvrtke SGC d.o.o. Isto tako tuženik dokazuje da je kupoprodajnim ugovorom svoju nekretninu na adresi [adresa], 2017. godine prodao tvrtkama Lukenda d.o.o. i Marjanca d.o.o., a iz tog kupoprodajnog ugovora proizlazi da se radilo između ostalog i o poslovnoj zgradi.

14. Sukladno čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 - dalje: ZOGO) prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada predstavlja javnu uslugu koju pruža tužitelj kao davatelj usluge, a korisnici usluge u smislu čl. 30. st. 5. ZOGO su vlasnici nekretnina i korisnici nekretnina koji su dužni prema st. 6. istog članka, koristiti navedene usluge te snositi troškove razmjerno količini otpada koji su predali davatelju usluge (čl. 33. ZOGO). Cjenik usluga donosi jedinica lokalne samouprave (st. 7.), dok cijenu određuje davatelj usluge uz suglasnost izvršnog tijela jedinice (st. 9 i čl. 33). Detalji načina isporuke usluga i međusobnih obveza su definirani Općim uvjetima poslovanja sa korisnicima i Odlukom o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila, te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu.

15. U spornom razdoblju bila je na snazi Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.1.2018. (Sl. glasnik Grada Zagreba br. 2/18), izmijenjana Odlukom od 11.12.2019. (Sl. glasnik Grada Zagreba 24/19.), te Opći uvjeti ugovora sa korisnicima usluga koji su sastavni dio tih odluka. Isto tako je bila na snazi i Uredba Vlade o gospodarenju komunalnim otpadom NN 50/17 i 84/19 s kojom su usklađene naprijed spomenute Odluke. Navedeni propisi su javno dostupni putem interneta, a iste je dostavio i tužitelj u spis, te ih je sud pročitao kao relevantne za ovaj predmet.

16. Sukladno Općim uvjetima ugovora novi korisnik nekretnine je dužan u roku 30 dana od početka korištenja nekretnine, o korištenju iste pisanim putem obavijestiti davatelja usluge, a davatelj usluge je u daljnjem roku od 15 dana dostaviti izjavu o načinu korištenja javne usluge. Također je propisano da korisnik usluge koji prestane trajno koristiti nekretninu može pisanim putem podnijeti zahtjev davatelju usluge za raskid ugovora uz otkazni rok od 15 dana.

17. Dakle, kako iz kupoprodajnog ugovora koji je dostavio sam tuženik, te i njegovih navoda da je koristio istu za potrebe svoje tvrtke, kao i iz činjenice da je tužitelj istog evidentirao kao korisnika usluge, proizlazi da je tuženik koristio nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] ([adresa] ili [adresa] potpuno je svejedno jer se radi o naselju u Gradu Zagrebu i jednoj jedinoj ulici tog naziva)), pa prema tome i uslugu tužitelja, a tuženik nije dokazao da je obavijestio tužitelja da je trajno prestao koristiti predmetnu nekretninu (nakon što je istu prodao), a isto očito nisu učinili niti novi korisnici, odnosno tvrtke koje su tu nekretninu kupile.

18. Stoga je tuženik koji je do 2017. godine bio upisan kao vlasnik nekretnine, a tuženika nije izvijestio o promjeni vlasništva i dalje evidentiran kod tužitelja kao obveznik plaćanja usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada u utuženom razdoblju i kao takav i obveznik plaćanja te usluge.

19. Što se tiče prigovora zastare, tuženik je u pravu da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine, jer da je tužiteljeva usluga nije pružana za potrebe kućanstva, već za poslovnu djelatnost (upravo iz kupoprodajnog ugovora proizlazi, a što je naprijed navedeno da se radi o nekretnini koja predstavlja poslovnu zgradu). Stoga, kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo na naplatu 15.1.2021., a tužba je podnesena 12.1.2024., to zastara nije nastupila niti za to potraživanje, a niti za kasnije dospjela potraživanja koja su utužena.

20. Što se tiče visine pružene usluge, tuženik istu posebno ne osporava, a ista, kao i dospijeće plaćanja su utvrđeni uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, koji je sud cijenio kao vjerodostojnu ispravu, a vjerodostojnost iste niti tuženik nije dovodio u pitanje.

21. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a za iznos od 72,60 eura, sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od njegovog dospijeća do isplate, platni nalog održan na snazi. Naime, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 183 ZOO- a, tuženik koji je u zakašnjenju sa plaćanjem dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu, kako je to detaljno navedeno u izreci presude pod I.

22. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

23. Odluka o troškovima postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23-dalje Tarifa), imajući u vidu konačno postavljen zahtjev.

24. Tužitelju je dosuđena jedinstvena nagrada za cijeli postupak u smislu Tbr. 7/8 Tarife u iznosu od 100,00 eura (50 bodova), te 25% PDV-a od 25,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, kao i javnobilježnička nagrada od 25,00 eura, što iznosi ukupno 163,27 eura (Tbr. 7/8).

25. Sud nije priznao tuženiku trošak za podnesak od 25.10.2024. kako on to traži za povučeni dio tužbe, jer zbog povlačena tužbe u iznosu od 29,04 eura, tuženiku nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

26. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2024. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenju o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 13,27 eur 2. Pun tuženika