Poslovni broj: Usž-4260/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐM, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Mario Vuković, odvjetnik u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1922/2024-10 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1922/2024-10 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-10/24-03/03641925009, urbroj: 341-99-11/2-24-191 od 27. veljače 2024., kao i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Zagreb, klasa: UP/I 140- 10/23-03/03641925009, urbroj: 341-25-11/2-23-209160 od 7. prosinca 2023., kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 140-10/21- 03/03641925009, urbroj: 341-25-11/2-21-64207 od 1. travnja 2021. Tim rješenjem je tužiteljici priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje kao direktoru društva Bravo music d.o.o. s danom 1. travnja 2021.

3. Tužiteljica u žalbi osporava zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, navodeći da je donesena protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o mirovinskom osiguranju, te da iz obrazloženja nije jasno zbog čega je sud odbio ocijeniti konkretne razloge za oglašivanje rješenja ništavim. Ističe da iz odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi da se obveza prijave o početku mirovinskog osiguranja odnosi isključivo na "izvršne direktore", a da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da nije bila izvršna direktorica Bravo music d.o.o. Stoga smatra da nije bilo pravne osnove za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, te da izvršenje rješenja prvostupanjskog tijela od 1. travnja 2021. nije pravno i stvarno moguće. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je presuda donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava, bez počinjene povrede pravila postupka. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. i 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), koju je prvostupanjski sud citirao.

8. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se pravomoćno rješenje može oglasiti ništavim samo iz razloga postojanja nezakonitosti koje su izričito propisane ZUP-om, a postojanje kojih tužiteljica nije dokazala u upravnom postupku pokrenutom radi oglašivanja ništavim pravomoćnog rješenja prvostupanjskog tijela od 1. travnja 2021., kojim joj je, sukladno odredbi članka 119. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO), kao direktorici i jedinom osnivaču društva, utvrđeno svojstvo osiguranika iz članka 12. ZOMO-a po službenoj dužnosti, jer nije sukladno odredbi članka 117. stavka 2. ZOMO podnijela prijavu o početku mirovinskog osiguranja.

9. Navode koje je tužiteljica iznosila tijekom upravnog postupka i upravnog spora, a koje ponavlja u žalbi, pravilno su otklonili tuženik i prvostupanjski sud, koje obrazloženje ovaj Sud u potpunosti prihvaća. U vezi žalbenih navoda u pogledu pravilnosti primjene odredbe članka 12. ZOMO-a potrebno je ukazati da ovi navodi nisu relevantni za ishod spora i ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika. Odlučno je da ne postoji ni jedan razlog za oglašivanje rješenja ništavim iz odredbe članka 128. stavka 1. ZUP-a.

10. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti navode koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

11. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 147. ZUS-a jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić