Poslovni broj: Usž-1418/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice MB iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Jurica Sevšek, odvjetnik iz Varaždina, Kratka ulica 4/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3330/2022-6 od 3. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3330/2022-6 od 3. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/20-01/168, urbroj: 513-04-22-2 od 9. rujna 2022. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/20-18/109, urbroj: 513-02-3005/14-20-11 od 18. ožujka 2020., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 9. rujna 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 18. ožujka 2020., kojim je tužiteljici naloženo plaćanje ostatka posebnog poreza na motorna vozila i pripadajućih zateznih kamata te naložena registracija vozila u Republici Hrvatskoj, jer je tužiteljica, kao državljanka Republike Hrvatske, 1. prosinca 2019. zatečena u upravljanju vozilom slovenskih registarskih oznaka.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Nastavno u žalbi tužiteljica pobliže navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a posebno daje osvrt na način utvrđivanja posebnog poreza i razloge zbog kojih ustraje na tvrdnji da u predmetnom slučaju postoje subjektivne okolnosti zbog kojih je moguće primijeniti iznimku propisanu u članku 6. stavku 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. S time u vezi ponavlja sve već ranije navedene razloge zbog kojih smatra da je u pobijanoj presudi dano dramatičko tumačenje primijenjenih zakonskih odredbi, bez valjanog obrazloženja razloga koji bi uključili i razmatranje smisla i svrhe mjerodavnog propisa. Dodaje da nije vlasnik predmetnog vozila, a niti je u posjedu tog vozila, da je njezin otac, vlasnik vozila i porezni rezident Slovenije, gdje živi i radi. Tužiteljica u žalbi ističe da je prijedlog da se u postupku sasluša njezin otac, vlasnik predmetnog vozila, vezano uz okolnost da je porez na vozilo plaćen u Sloveniji, a da je vozilo dao tužiteljici na jednokratno korištenje, odbijen kao neosnovan.

Zaključno, tužiteljica ukazuje na zabranu dvostrukog oporezivanja, a smatra da je obrazloženje pobijane presude nedostatno i paušalno, jer sud nije razmotrio svu relevantnu dokumentaciju i naveo dokaze na temelju kojih je izveo zaključke, a zbog čega se zakonitost takve odluke ne može ispitati. Tužiteljica u žalbi prigovara i pravilnosti odluke o troškovima upravnog spora, predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji, a poredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica, državljanka Republike Hrvatske (dalje: RH) 1. prosinca 2019. zatečena u upravljanju vozilom slovenskih registarskih oznaka, odnosno vozilom na koje u RH nije obračuna i plaćen posebni porez na motorna vozila, što u smislu članka 4. stavka 1c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17. - ZPPMV) predstavlja nezakonitu upotrebu motornih vozila. Sukladno daljnjoj odredbi članka 8. stavak 1. točka 2. ZPPMV-a, u slučaju nezakonite upotrebe motornih vozila obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] koristila motorno vozilo na koje nije obračunat ili plaćen posebni porez na cesti u RH, a u smislu odredbe članka 6. stavak 1. točka 3. ZPPMV-a obveznik plaćanja posebnog poreza je osoba koja je nezakonito upotrijebila motorno vozilo na području RH.

8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje tijekom provedenog upravnog spora, ovaj Sud ocjenjuje da je sud pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, jer je prethodno donošenju pobijane presude utvrdio sve bitne činjenice, odnosno razmotrio sva pravna i činjenična pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a.

9. U osvrtu na žalbene navode valja reći da se subjektivni element iz članka 6. stavka 2. ZPPMV-a ne odnosi na fizičke osobe koje su zatečene u nezakonitoj upotrebi motornog vozila, već na druge osobe koje su sudjelovale u nezakonitoj upotrebi i na osobe koje su motorno vozilo stekle u vlasništvo ili u posjed, a te dvije dodatne kategorije osoba, ukoliko postoji i subjektivni element svjesnosti o nezakonitoj potrebi motornog vozila solidarno odgovaraju s osobom koja je nezakonito upotrijebila motorno vozilo. Stoga slijedi da okolnosti koje tužiteljica ponavlja u žalbi vezano uz primjenu navedene zakonske odredbe, nisu relevantni, jer se ne radi o situaciji propisanoj u navedenoj zakonskoj odredbi.

10. Dakle, prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, a jasno je naveo i obrazložio razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka, ocijenivši da saslušanje njezinog oca, kao vlasnika predmetnog vozila ne bi bilo odlučno za donošenje odluke o predmetnoj stvari.

11. Ovaj Sud dodaje da je prvostupanjski sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio pobijanu presudu, a posebno je ocijenio i tužbeni prigovor o povredi načela razmjernosti, utvrdivši da je plaćanje navedene obveze utemeljeno na zakonu i razmjerno legitimnim ciljevima koji se time žele postići, zbog čega ograničenje prava vlasništva nije dovelo do povrede ustavnih i konvencijskih prava.

12. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. S obzirom da tužiteljica u žalbenom postupku nije uspjela, jer je žalba odbijena kao neosnovana, valjalo je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbiti na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović