Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-859/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROAGENT d.o.o., OIB 50299685652, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković u Buzeta, protiv tuženika ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-455/2020-17 od 31. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovane žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-455/2020-17 od 31. ožujka 2022., pod točkama II., III., IV. i V. izreke presude.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 kuna (dvije tisuće petsto kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 13. svibnja 2020. godine do isplate, obračunate po stopi iz članka 29. stavaka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za isplatu iznosa od 89.759,38 kuna (osamdeset devet tisuća sedamsto pedeset devet kuna i trideset osam lipa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 13. svibnja 2020. godine do isplate, obračunate po stopi iz članka 29. stavaka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) uvećanoj za tri postotna poena, te sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamatama koje teku od 13. svibnja 2019. do 12. svibnja 2020. godine na iznos od 2.500,00 kuna (dvije tisuće petsto kuna), obračunate po stopi iz članka 29. stavaka 2. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15) uvećanoj za tri postotna poena.
III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.137,87 kuna (četiri tisuće sto trideset sedam kuna i osamdeset sedam lipa) u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Tuženik se odbija sa preostalim zatraženim troškom u iznosu od 2.112,13 kuna (dvije tisuće sto dvanaest kuna i trinaest lipa).
V. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.347,50 kuna (sedam tisuća tristo četrdeset sedam kuna i pedeset lipa)."
2. Protiv citirane presude, pravodobno se žali tužitelj, pobijajući istu u točkama II., III., IV. i V. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) predlažući ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporio sve žalbene navode tužitelja te predlaže istu odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom 89.759,38 kuna s osnova polovine posredničke provizije propisane člankom 9., a u svezi s člankom 6. Ugovora o isključivom posredovanju sklopljenog između parničnih stranaka 4. lipnja 2019. (dalje: Ugovor).
6. Sporno je da li je tuženik dužan platiti tužitelju jednu polovinu posredničke provizije (članak 9. a u svezi s člankom 6. Ugovora) ili naknadu u iznosu od 2.000,00 kuna uvećano za PDV (članak 13. Ugovora).
7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.
8. Člankom 835. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.
9. Člankom 17. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisano je da će nalogodavac priznati posredovanje i nakon isteka ugovora ukoliko je kontakt s trećom osobom ostvaren tijekom trajanja ugovora. Ukoliko nalogodavac prije isteka ugovorenog roka jednostrano raskine ugovor, dužan je u roku od 7 dana posredniku naknaditi sve troškove posredovanja koji su nastali do raskida ugovora u minimalnom iznosu od 2.000,00 kn + PDV.
10. Člankom 17. stavak 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine 107/2007, 144/2012, 14/2014, 32/2019) propisano je da ugovor o posredovanju sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je sklopljen ako u tome roku nije sklopljen ugovor za koji je posredovano ili otkazom bilo koje od ugovornih strana.
11. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:
- da su stranke sklopile Ugovor o isključivom posredovanju 4. lipnja 2019. (dalje: Ugovor) na rok od godinu dana, za prodaju nekretnine u [adresa], k. o. [katastarska općina], kčbr [katastarska čestica], pašnjak, površine 438 m2 ( u naravi kuća s bazenom), koja je upisana kod Općinskog suda u Pazinu, zemljišno knjižni odjel Buje,
- da je tužitelj isti ugovor otkazao e mail-om 22. veljače 2020.,
- da je tuženik istu nekretninu prodao UE, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 17. lipnja 2020.,
- da je tužitelj 6. svibnja 2020. tuženiku ispostavio račun na 50 % na ime posredničke naknade za posredovanje u iznosu od 92.259,38 kuna sa dospijećem plaćanja od 12. svibnja 2020.,
- da iz izjave UE (kupac predmetne nekretnine) od 17. lipnja 2020., ovjerene kod javnog bilježnika Snježane Nazarević pod brojem OV-2104/2020 proizlazi da ista tužitelja nikada nije kontaktirala, odnosno da je ona osobno 25. veljače 2020. stupila u kontakt s tuženikom, a da je za prodaju nekretnine saznala je putem portala Njuškalo,
- da su prodaju predmetne nekretnine objavljivale obje parnične stranke putem portala za prodaju.
12. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. svibnja 2020., s osnova troškova posredovanja sukladno članku 17. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, dok je odbio tužitelja za daljnji iznos od 89.759,38 kuna s osnova posredničke naknade za posredovanje kao i sa dijelom zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 2.500,00 kn teku od 13. svibnja 2019. do 12. svibnja 2020.
13. S takvim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj sud.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci počinio povredu parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, budući da sud zanemaruje činjenicu da je samo tužitelj oglašavao prodaju predmetne nekretnine na portalu Njuškalo, ne i tuženik, a temeljem kojega oglasa je kupac UE u svojoj izjavi navela da je za prodaju nekretnine saznala upravo putem tog portala.
14.1. Naime, kako je nesporno da je tuženik 22. veljače 2020., jednostrano otkazao Ugovor tužitelju te dao izričit nalog tužitelju da prestane sa oglašavanjem prodaje predmetne nekretnine, to je po ocijeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud primijenio članak 17. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja i dosudio tužitelju troškove posredovanja koji su nastali do raskida ugovora u iznosu od 2.000,00 kn + PDV, budući da je i sam kupac predmetne nekretnine UE u izjavi navela da je tek 25. veljače 2020. stupila u kontakt s tuženikom, a do kojih podataka je došla putem portala Njuškalo.hr., a kako iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je i sam tuženik putem navedenog portala oglašavao prodaju predmetne kuće sa detaljnim opisom iste i lokacijom gdje se predmetna kuća nalazi (list 33-38), to je po ocijeni ovog suda neosnovan žalbeni navod da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, kako to pogrešno smatra žalitelj.
14.2. Neosnovano žalitelj u žalbi osporava vjerodostojnost isprave kupca UE od 17. lipnja 2020. navodeći da je ista izjava nevjerodostojna. Međutim, žalitelj zanemaruje činjenicu da je upravo tuženik predložio saslušanje spomenute UE kao svjedoka na okolnost svojih tvrdnji vremena i načina prodaje predmetne nekretnine, a kojem dokaznom prijedlogu se tužitelj izričito protivio na ročištu 23. ožujka 2022. smatrajući isti dokaz nepotrebnim i suvišnim te je prvostupanjski sud na koncu i odbio taj dokazni prijedlog.
15. U odnosu na daljnji žalbeni navod da je u pobijanoj odluci činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer da se prvostupanjski sud vodio samo datumom kada je Ugovor otkazan, a da pri tome nije uzeo u obzir u cijelosti Ugovor u kojem su definirani odnosi i obveze stranaka, niti je uzeo u obzir ostale dokaze (e mailove, sms poruke u kojima tuženik navodi da je najvjerojatnije našao kupce i sl.), a koji dokazi upućuju na realiziranu prodaju predmetne kuće, valja reći da su isti žalbeni navodi po ocijeni ovog suda također neosnovani upravo iz naprijed navedenih razloga.
15.1. Naime, pobijanom odlukom je nedvojbeno utvrđeno da je kupac predmetne nekretnine stupio u kontakt sa tuženikom kao prodavateljem tek 25. veljače 2020., do kojeg je došao putem navedenog portala (izjava kupca, oglasi tuženika, list 33-38), a cijeneći pri tome da je predmetni Ugovor raskinut prije tog datuma i to 22. veljače 2020. (list 32), to je ocjena ovog suda da tužitelj nije ostvario pravo na isplatu posredničke provizije, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, jer nije ostvaren osnovni uvjet iz članka 17. stavak 2. Općih uvjeta poslovanja, a to je da je kontakt kupca i tužitelja, kao prodavatelja ostvaren za vrijeme trajanja Ugovora.
16. Slijedom navedenog a na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio naprijed navedeno materijalno pravo.
17. Stoga, ostalim žalbenim navodima s tog osnova nije dovedena u pitanje zakonitost i valjanost osporavane odluke.
18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP), a koji su pravilno odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).
19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu tužitelja, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.
20. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom valjalo je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP, a u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.
21. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe, smatra se neosnovanim sukladno članku 155. ZPP, radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.
U Karlovcu 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Alenka Laptalo
