Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-92/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice UB, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: K- 754/2020-44 od 24. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Osijeku je presudom poslovni broj: K-754/2020-44 od 24. studenog 2023. temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženicu UB oslobodio optužbe da bi počinila kazneno djelo iz članka 236.stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 –dalje u tekstu: KZ/11).
1.1. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik Poljoprivredni fakultet, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (sada Fakultet agrobiotehničkih znanosti Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku je s ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu u cijelosti.
1.2. Temeljem članka 149. st.1. u svezi sa člankom 145. stavak1. i 2. t. 1. do 8. i stavak 3. ZKP/0) troškovi ovog kaznenog postupka u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Optuženica UB je putem braniteljice, odvjetnice Marije Lončarević Latković podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Stranke nisu izviještene o sjednici vijeća budući da to nisu zahtijevale u žalbi, ni u odgovoru na žalbu.
6. Žalba je osnovana.
7. Naime, žalitelj opravdano ističe kako prvostupanjski sud nije mogao svoju presudu temeljiti isključivo na iskazima svjedoka koji su paušalno iskazivali o svojim saznanjima o navodnom prebivalištu optuženice u [adresa] i da činjenica povremenog viđanja optuženice u [adresa] ne ukazuje na to da je ona zaista tamo stalno prebivala. Ovdje se ukazuje i na to da činjenica da je određena kuća opskrbljena strujom i vodom i da je namještena ne znači sama po sebi da netko u njoj trajno prebiva, već je moguće i da se takva kuća koristi kao vikendica. Također se ukazuje na nesuglasje između iskaza svjedokinja DB i LB gdje DB u iskazu navodi kako je viđala optuženicu kako ide na posao u [adresa] i da se gospodin Latković hvalio kako je kupio UB automobil da bi svakodnevno mogla ići na posao u [adresa] i da je automobil bio bijele boje, dok svjedokinja LB spominje kako je optuženica odlazila na posao u [adresa] ujutro i vraćala se navečer i da je vozila automobil crne boje. Svjedokinja LB navodi kako je optuženica išla na posao autom Marke Fiat Punto, a da su U prodali Fiat Punta i kupili Daciu Sandero, crne boje, dok iz iskaza svjedoka RB proizlazi da su njegovi roditelji novo vozilo kupili nakon travnja 2012., dakle nakon inkriminiranog razdoblja, a da su prije imali Fiat Punto, što sve ukazuje na to da iskazi ovih svjedoka nisu suglasni kao što je navedeno u prvostupanjskoj presudi.
7.1. Osnovano se u žalbi iznosi kako je cestovna udaljenost od [adresa] do [adresa] kilometara, što bi u oba smjera bilo 160 kilometara, pa bi bilo potrebno da vozilo za radni tjedan od pet dana prijeđe 800 kilometara, na mjesečnoj razini 3200 kilometara, a na godišnjoj razini oko 38000 kilometara tako da prijeđena kilometraža na optuženičinom vozilu od 10000 do 12000 kilometara godišnje u inkriminiranom razdoblju zaista ne čini uvjerljivom tvrdnju da bi optuženica svakodnevno osobnim vozilom odlazila na posao u [adresa], čak i ako se uzme da je ponekad odlazila vlakom na posao i da je ponekad sin vozio kada bi vikendom bio kod roditelja, kada iz iskaza svjedoka RB proizlazi kako je najbliža stanica vlaka udaljena 10 minuta vožnje, na što se prvostupanjski sud nije osvrnuo, a potrebno je uzeti u obzir i to da se osobni automobil uobičajeno koristi i u druge svrhe, kao što su odlazak u trgovinu, odlazak liječniku ili bilo koje druge, "svakodnevne svrhe", te je nerazmjer između udaljenosti od [adresa] do optuženičinog posla u [adresa] i broja prijeđenih kilometara automobila preveliki da bi se u ovom trenutku moglo zaključiti kako je istinita optuženičina obrana da je svakodnevno putovala na posao u [adresa] iz [adresa] i vraćala se s posla u [adresa] u inkriminiranom razdoblju, a imajući u vidu i navode iz optuženičine obrane da se preselila u [adresa] kako bi pomogla bolesnom suprugu, dok bi na ovaj način veći dio vremena provodila na poslu i putujući do posla, budući da vožnja automobilom traje oko sat i petnaest minuta u jednom smjeru, a ne boraveći uz supruga.
7.2. U žalbi se ukazuje i na Popis stanovnika iz 2011. prema kojem je mjesto [adresa]. (u vrijeme inkriminacije) imalo na popisu 5 stanovnika pa da je zaista teško povjerovati da se na tom popisu nalazi i UB. Uvidom u Popis utvrđeno je kako prema Popisu [adresa]. godine ima 5 stanovnika, od kojih su dvojica muškog spola, a tri su žene, od kojih dvije žene u dobnoj skupini između 60 i 64 godine i jedna žena u dobnoj skupini od 70 do 74 godine, dok iz osobnih podataka optuženice proizlazi da je ona rođena **.**.1953., što bi značilo da je 2011. godine imala 58 godina starosti, te se očito ne nalazi na Popisu stanovnika iz 2011., o čemu se prvostupanjski sud nije očitovao.
7.3. Osnovano se ističe i kako potrošnja struje u razdoblju od 6 mjeseci u iznosu od oko 200,00 kuna za adresu [adresa] ne upućuje na zaključak kako se na navedenoj adresi nije stalno živjelo. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo kako je prema podacima HEP-a na adresi [adresa] vidljivo da je svaki mjesec korištena električna energija na navedenoj adresi u inkriminiranom razdoblju i da to ukazuje na istinitost okrivljeničine obrane da je u inkriminiranom razdoblju sa svojim suprugom stalno boravila u [adresa], međutim prvostupanjski nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da stalna mjesečna potrošnja struje na spornoj adresi ukazuje na to da je optuženica tu stalno živjela sa suprugom, odnosno nije uspoređeno s nikakvim drugim parametrima potrošnje koji bi ukazivali na to koliko je osoba tamo živjelo te nije niti specificirana potrošnja za svaki pojedini mjesec u godini. U pobijanoj presudi sud iskaz svjedoka RB smatra vjerodostojnim, međutim ovaj svjedok u iskazu iznosi kako se njegov otac zbog pogoršanog zdravstvenog stanja vratio u [adresa] i tamo živio s njegovom majkom od 2012. do 2016. godine i da nakon travnja 2012. godine nije zbog zdravlja mogao ići živjeti u [adresa] premda je to želio, međutim iz isprava HEP-a o potrošnji električne energije (list spisa 160) proizlazi da je na adresi [adresa] električna energija korištena i u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 31. srpnja 2012, pa nije jasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud zaključuje da potrošnja električne energije svakog mjeseca na spomenutoj adresi ukazuje na to da je optuženica tamo sa suprugom stalno živjela u inkriminiranom razdoblju.
8. Prvostupanjski sud će u ponovljenom suđenju raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoren ovom drugostupanjskom odlukom, te će provesti sve do sada izvedene i relevantne dokaze za ovo kazneno djelo, a po potrebi i druge dokaze pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati izvedene dokaze i dovesti ih u međusobnu vezu, a potom ih kritički ocijeniti i donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. ZKP/08.
9. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio postojanje povreda iz članka 476. st. 1. ZKP/08, na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Oslonom na gore navedene razloge odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08
U Dubrovniku, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Nikša Lučić