Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4365/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CZ i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbama okr. CZ i okr. PZ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 3. studenog 2023., broj: 115. Pp-5888/2023, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. PZ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika te se predmet, u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

IOdbija se žalba okr. CZ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. CZ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 3. studenog 2023., broj: 115. Pp-5888/2023, okr. CZ i okr. PZ su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, izrečena novčana kazna 260,00 eura, u koju im se lišenje slobode 13. listopada 2023. uračunava kao 39,82 eura pa je svakom okrivljeniku preostala novčana kazna 220,18 eura, koju su dužni platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.Istom presudom, na temelju čl. 270. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, okr. PZ su vraćeni oružani list za držanje i nošenje oružja ser. br. [serijski broj] i puška s glatkim cijevima IŽ-IŽ-27EM kalibar 12/76 tvorničkog broja [serijski broj oružja], a u odnosu na troškove prekršajnog postupka je odlučeno da je svaki okrivljenik obvezan naknaditi 14,00 eura.

2.Protiv te presude, žalbu je podnio okr. CZ, putem branitelja odvjetnika Bože Vrkića, navodeći u uvodu žalbe da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.Žalbu je podnio i okr. PZ, putem branitelja odvjetnika Amela Kapića, navodeći u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3.Žalba okr. PZ je osnovana, a žalba okr. CZ nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

3.Pritom je, što se tiče pravilnosti i potpunosti utvrđenja činjeničnog stanja za oba okrivljenika, ovaj sud ispitivao prvostupanjsku presudu samo u odnosu na one radnje za koje su okrivljenici proglašeni krivima, a ne i za onaj dio radnji koje je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa optužbe. Ovo iz razloga što tužitelj nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, znači tužitelj nije pobijao odluku suda kojom su okrivljenici proglašeni krivima za manju protupravnu količinu nego što su bili optuženi, čime je uspostavljeno načelo zabrane reformatio in peius, zbog kojeg ovaj sud nije imao zakonskog temelja ispitivati prvostupanjsku presudu u dijelu protupravnih radnji okrivljenika za koje su optuženi a nisu proglašeni krivima.

U odnosu na rješenje

5.Okr. PZ je proglašen krivim da je prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinio na štetu brata NZ na način da ga je uhvatio rukama za vrat. Odluku je prvostupanjski sud temeljio na iskazima svjedoka NZ i ĆZ koje su dali pred prvostupanjskim sudom. Kako je to vidljivo iz provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud nije izveo dokaz čitanjem iskaza svjedoka NZ, ĆZ i ŠZ koje su dali 12. listopada 2023. u PP Biograd.

6.U odnosu na iskaze svjedoka NZ, ĆZ i ŠZ koje su dali 12. listopada 2023. u PP Biograd, prije svega, treba navesti da okr. PZ pogrešno u žalbi tvrdi da su isti nezakoniti, koju tvrdnju temelji na činjenici da u zapisnicima o njihovom ispitivanju nije naznačen srodnički odnos s okrivljenikom. Razlozi zbog kojih se iskazi svjedoka koji su ispitani pred tijelima državne uprave ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona u vezi čl. 300. Zakona o kaznenom postupku. Iz navedenih zakonskih odredaba je jasno da činjenica nedostatka naznake srodničkog odnosa svjedoka s okrivljenikom, u procesnim situacijama kada je iz zapisnika nedvojbeno da je svjedok, prije davanja iskaza, potpuno i pravilno upozoren po svim upozorenjima, kako osnovnim tako i onim propisanim za tzv. privilegiranog svjedoka, ne čini iskaz tog svjedoka nezakonitim.

7.Osnovano, iako pomalo nelogično jer je prethodno tvrdio da se radi o nezakonitim dokazima, okr. PZ ističe da je prvostupanjski sud propustio, kod ocjenjivanja iskaza svjedoka na kojima je temeljio svoju osuđujuću presudu, analizirati i njihove iskaze koje su dali u PP Biograd. I ovaj sud smatra da je za pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja bilo potrebno izvesti dokaz čitanjem iskaza svjedoka NZ, ĆZ i ŠZ koje su dali 12. listopada 2023. u PP Biograd te analizom oba iskaza svih svjedoka, kako pojedinačno tako i međusobno, izvršiti ocjenu dokaza na temelju iskustva, životne logike i određenih zakonomjernosti postupanja.

8.Svjedoci NZ, ĆZ i ŠZ su zakonito ispitani u PP Biograd istog dana kada je inkriminirani prekršaj počinjen i, kako je to vidljivo iz sadržaja tih njihovih iskaza, u odnosu na odlučnu činjenicu je li inkriminirane prilike okr. PZ uhvatio NZ za vrat, nisu suglasno iskazivali, kako međusobno, tako i u odnosu na iskaze koje su dali u prvostupanjskom postupku. Tako je, o toj protupravnoj radnji, prilikom ispitivanja u PP Biograd iskazivao samo svjedok NZ, a ne i svjedoci ĆZ i ŠZ, dok pred prvostupanjskim sudom, ispitani osam dana nakon inkriminiranog događaja, o tome iskazuje svjedokinja ĆZ (dakle, iskazuje drugačije nego neposredno nakon inkriminiranog događaja) te svjedok NZ, ali ne u slobodnom iznošenju iskaza nego tek na poseban upit prvostupanjskog suda.

9.Slijedom navedenog, prvostupanjski sud, u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u odnosu na okr. PZ, nije proveo sve raspoložive dokaze, zbog čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, izvesti sve potrebne dokaze te pravilnom i kritičnom analizom provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu

10.Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okr. CZ ističe da su „navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, pa se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

11.Međutim, po ocjeni ovog suda, citirana tvrdnja žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka svodi se na puko parafraziranje zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navedenog razloga, žalbena tvrdnja o počinjenoj ovoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka nije se mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

12.U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. CZ ističe da je pogrešan zaključak da svjedoci NZ i ĆZ nisu imali razloga lažno ga teretiti, ističe da su navedeni svjedoci, ne samo lažno teretili okrivljenike u ovom prekršajnom postupku nego i druge osobe, da istinitost njegove obrane proizlazi iz iskaza svjedoka ŠZ koji, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, nije imao razloga neistinito iskazivati u bilo čiju korist, da su iskazi svjedoka NZ i ĆZ kontradiktorni sami sebi pa i međusobno, u prilog koje žalbene tvrdnje okr. CZ ističe da svjedok NZ navodi da ga je okr. PZ napao na terasi obiteljske kuće, a svjedokinja ĆZ navodi da ga je napao na vratima obiteljske kuće te ističe da je svjedok NZ naveo kako se ne sjeća što je što mu je govorio okr. PZ a svjedokinja ĆZ da je istima prijetio, pa je nelogično i neživotno da se isti, svega nekoliko dana nakon opisanog događaja, ne sjećaju bitnih detalja, tim više što se radi o događaju koji nije svakodnevan i kao takav bi zasigurno ostao u sjećanju bilo kome.

13.Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je ispravno stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica u odnosu na radnje za koje je okr. CZ proglašen krivim.

14.Naime, okr. CZ je proglašen krivim da je prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinio na štetu oca NZ na način da ga je odgurnuo na pod, pri čemu se, odmah treba navesti, ispunjenje bića ovog prekršaja ostvaruje u radnji guranja, a je li NZ uslijed te radnje pao na pod ili nije, odlučno je samo kod razmatranja odluke o vrsti i visini prekršajnopravne sankcije a ne i kod razmatranja ispunjenja bića djela. Jednako tako, za ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja potpuno je nebitno gdje se isti dogodio, zbog čega eventualne razlike u iskazima svjedoka u pravcu mjesta počinjenja djela, što okr. CZ ističe u žalbi (i to samo u odnosu na dio koji se odnosi na suokrivljenika), nemaju utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Razmotrivši sve dokaze koji se nalaze u spisu, ovaj sud je utvrdio da su, osim iskaza svjedoka ŠZ koji je dao pred prvostupanjskim sudom, svi svjedoci suglasni, i pojedinačno i međusobno, u tvrdnji da je okr. CZ gurnuo NZ.

15.Neosnovano okr. CZ u žalbi ukazuje na iskaz svjedoka ŠZ koji je ovaj svjedok dao pred prvostupanjskim sudom, smatrajući da se odluka trebala temeljiti na tom iskazu, jer, i po stavu ovog suda, razlozi koje je svjedok ŠZ naveo opravdavajući svoje suštinski drugačije iskazivanje pred prvostupanjskom sudom u odnosu na iskaz koji je dao neposredno nakon inkriminiranog događaja u PP Biograd, nisu prihvatljivi. Tako je ovaj svjedok, na upit branitelja u vezi različitog iskazivanja, naveo „kako nije htio svjedočiti odnosno biti ispitan od strane policije, međutim oni su kopirali iskaz od NZ i ĆZ i dali meni da potpišem i još jednom napominjem kako je iz tog zapisnika nisam izjavio“ te „kako su mu u policiji rekli nakon što su obavili cijelu proceduru da je on to dužan potpisati“. Takvo opravdanje za suštinski drugačiji iskaz nije osnovano, jer, prije svega, nikome pa tako ni ŠZ nije stavljeno na raspolaganje i volju hoće li biti svjedok i hoće li dati svjedočki iskaz ili ne. Tko će biti ispitan u svojstvu svjedoka odlučuje tijelo koje provodi službene radnje i svaka osoba koja je pozvana u tom svojstvu dužna je svjedočiti. Također, ne može se prihvatiti tvrdnja da su policijski službenici „kopirali iskaz od NZ i ĆZ i dali meni [svjedoku ŠZ da potpišem“, jer je usporedbom iskaza svjedoka NZ, ĆZ i ŠZ koje su dali 12. listopada 2023. u PP Biograd vidljivo da su isti međusobno različiti u tolikoj mjeri da je izvjesno kako ta tvrdnja ŠZ nije točna. U odnosu na potonje kao i u odnosu na tvrdnju ŠZ da „su mu u policiji rekli nakon što su obavili cijelu proceduru da je on to dužan potpisati“, treba navesti da je za očekivati da bi svjedok ŠZ, kao odrasla i zrela osoba, da su navedene tvrdnje točne, odmah reagirao na takvo neprofesionalno postupanje policijskih službenika ili barem naknadno podnio odgovarajuća pravna sredstva, što ŠZ nije učinio. Iz navedenih razloga, nije osnovana tvrdnja okr. CZ da je iskaz svjedoka ŠZ koji je dao pred prvostupanjskim sudom trebalo cijeniti kao istinit, životan i vjerodostojan.

16.S obzirom da su svjedoci NZ, ĆZ i ŠZ, koji su zakonito ispitani u PP Biograd istog dana kada je inkriminirani prekršaj počinjen, suglasno i neproturječno svi iskazali da je okr. CZ inkriminirane prilike odgurnuo NZ, a što su svjedoci NZ i ĆZ NZ suglasno iskazali i pred prvostupanjskim sudom, ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe u vezi utvrđenja te odlučne činjenice pa je prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika pravilna i osnovana. Ovaj sud ponavlja da je postojeće dokaze razmatrao samo u odnosu na onu radnju za koju je okr. CZ proglašen krivim, a ne i za onaj dio radnji koje je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa optužbe (optužbom se okr. CZ teretio da je oca uhvatio za vrat te odgurnuo na pod, a proglašen je krivim samo za radnju odgurivanja), pa se posljedično tome rezultat analize iskaza svjedoka NZ, ĆZ i ŠZ koje su dali 12. listopada 2023. u PP Biograd razlikuje od onog što je, u odnosu na sadržaj iskaza ovih svjedoka, utvrđeno u odnosu na okr. PZ.

17.Stoga, nije osnovana žalba okr. CZ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18.S obzirom da se odluka o prekršajnopravnoj sankciji pobija samo kao posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

19.Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okr. CZ za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u visini od najmanje 260,00 eura te kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana pa je, prije svega, evidentno da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta kazne (novčana kazna, a ne kazna zatvora), a osim toga izrečena mu je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Pritom valja naglasiti da su kod prekršaja iz oblasti nasilja u obitelji vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

20.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

21.Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona (rješenje) i čl. 205. Prekršajnog zakona (presuda), odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.