Broj: Ppž-8621/2024

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RL i dr., zbog prekršaja iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. OL i okr. RL podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. travnja 2024., broj: 6 Pp-3575/2024-5, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

II. Djelomičnom se prihvaća žalba okr. OL i okr. RL, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera udaljenja s područja grada Splita, Solina, Kaštela, Trogira u trajanju 6 (šest) mjeseci.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. OL i okr. RL te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. OL i okr. KL se oslobađaju obveze da naknade paušalni iznos troškova žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. travnja 2024., broj: 6 Pp-3575/2024-525. ožujka 2024., broj: 31 Pp-2732/2024-5 okr. KL i okr. OL proglašene su krivima da su, na način činjenično opisan u izreci počinile prekršaj iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakoj okrivljenici izrečena novčana kazna 39,82 eura, u koju je uračunato oduzimanje slobode svake okrivljenice 11. travnja 2024. u 16:00 sati do 20:00 sati kao 39,82 eura novčane kazne, tako da okrivljenicama ne preostaje ništa od novčane kazne za platiti.

1.1.Na temelju čl. 36. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira okrivljenicama je izrečena zaštitna mjera udaljenja s područja grada Splita, Solina, Kaštela i Trogira u trajanju 6 mjeseci od pravomoćnosti presude te su dužne napustiti navedeno područje u roku 12 sati po pravomoćnosti presude.

1.2.Istom presudom okrivljenice su u cijelosti oslobođene plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2.Protiv te presude okr. OL i okr. KL osobno su pravodobno podnijele žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnijeta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zaštitne mjere, s prijedlogom da se žalba prihvati.

2.1.Okrivljenice su podnijele žalbu i putem branitelja odvjetnika Mislava Balića pobijajući presudu iz svih žalbenih razloga, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se okrivljenice oslobode učina prekršaja, ublaži izrečena novčana kazna i zaštitna mjera, podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.2. Budući da su žalbe podnesene zbog istih žalbenih osnova, razmatrane su kao jedna žalba.

3.Žalba je djelomično osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da se osnovano žalbom pobija izrečena zaštitna mjera.

4.1.U pravu su okrivljenice kada navode da sud nije ovlašten zabraniti im boravak na području Solina, Kaštela i Trogira jer u tim gradovima nisu počinile nijedan prekršaj. Naime, čl. 36. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da se za prekršaj iz čl. 11. toga Zakona može izreći zaštitna mjera udaljenja s područja općine na kojem je izvršen prekršaj. Okrivljenice su zatečene u počinjenju prekršaja u Splitu, u ulici Put Plokita 54, pa je prvostupanjski sud nezakonito u ovoj situaciji izrekao zaštitnu mjeru udaljenja s područja grada Splita, Solina, Kaštela i Trogira. Nadalje, čl. 36. st 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da se navedena zaštitna mjera može izreći uz kaznu zatvora ili samostalno. Okrivljenicama je za prekršaj iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrečena novčana kazna, slijedom čega nije bilo uvjeta ni za izricanje zaštitne mjere udaljenja s područja općine na kojem je izvršen prekršaj. Na opisani način prvostupanjski je sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, budući da je odlukom o zaštitnoj mjeri prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je, na temelju ovlaštenja iz čl. 207. Prekršajnog zakona, prihvaćanjem žalbe okrivljenica, preinačio prvostupanjsku presudi u odluci o zaštitnoj mjeri kao u t. I. u izreci ove presude.

5.Okrivljenice u žalbi, u bitnom navode da su uistinu zatečene na području grada Splita, međutim, nisu počinile prekršaj opisan u čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ni na jedan način se nisu odale skitnji ili prosjačenju, već isključivo pokušavaju preživjeti skupljanjem plastičnog otpada i ambalaže. Imaju problema sa smještajem u Splitu te ga trajno rješavaju i uvijek se negdje smjeste na noćenje, od države nemaju nikakvu novčanu pomoć. Zbog turizma imaju mnogo više posla u Splitu nego u Slavoniji, a Ustavna je kategorija da svatko ima pravo na slobodno kretanje i pravo na život.

6.Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenice krivim za odavanje skitnji na način opisan u izreci pobijane presude. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze imajući u vidu obranu okrivljenica u kojoj poriču prekršaj i navode da ne spavaju na ulici nego kod kolegice koju ne predlažu ispitati u postupku, a okr. KL pritom priznaje da u Splitu nema smještaja i da su ona i majka bile u garaži iz koje su izbačene. Pravilno je prvostupanjski sud službenu zabilješku policijskog službenika PP Split od 11. travnja 2024. koristio kao dokaz u postupku, u smislu čl. 158. st. 5 Prekršajnog zakona, kojim je propisano da se službena bilješka može koristiti kao dokaz u postupku ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinila službenu bilješku. Koristeći kao dokaz službenu zabilješku, povezujući je sa obranom okrivljenica i ostalim materijalnim dokazima u spisu, prvostupanjski je sud utvrdio sve sporne činjenice na koje okrivljenice ukazuju žalbom, pa je žalbene navode pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo odbiti kao neosnovane. Okrivljenice su pred sudom navele da borave na području Splita i nemaju smještaj, a nisu htjele dati podatke osobe kod koje navodno prespavaju. Iz službene bilješke razvidno je da su zatečene kako sjede kod trafostanice sa sjeverne strane hotela Dujam, a sa sobom imaju puno stvari koje se nalaze u kolicima i vrećicama, nemaju prijavljeno prebivalište i imaju status osobe brisane iz registra.

7.Žalbeni navodi kojima okr. OL tvrdi da ostvaruje mirovinu koju prima u PBZ nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, niti je ta okolnost isticana u prvostupanjskom postupku. Nadalje, okr. KL u obrani navodi da su ona i majka izbačene iz garaže u kojoj su bile, pa preslika ugovora o najmu garaže od 24. rujna 2023. dostavljena uz žalbu nije od značaja, a osim navedenog, okrivljenice tijekom prvostupanjskog postupka nisu isticale navedeni dokaz, uslijed čega se, dostavljanje navedenog ugovora, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, tek sada u žalbenom postupku, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije konkretni slučaj.

8.Kako ni navodi žalbe ne ukazuju na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, uz sve uvažavanje navoda žalbe okrivljenica o teškoj materijalnoj situaciji, okolnosti koje navodi u žalbi nisu od utjecaja na njihovu prekršajnu odgovornost za počinjeni prekršaj.

9.Okrivljenice se nisu posebno žalile na izrečene novčane kazne, ali kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečene novčane kazne, te nalazi da je okrivljenicama za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

10.Naime, za prekršaj iz čl. 11. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura, pa izrečena novčana kazna predstavlja prije svega, blažu vrstu propisane kazne, koju je prvostupanjski sud odmjerio cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenica, kao i dosadašnju osuđivanost okrivljenica kao otegotnu okolnost. Iako je, prema potvrdama Odjela za prekršajne evidencije od 25. ožujka 2024., koje prileže spisu predmeta u odnosu na osuđivanost okrivljenica, sukladno odredbi čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, djelomično nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti odluke broj Pp J-410/2020 proteklo više od tri godine, pa se okrivljenice sukladno navedenoj zakonskoj odredbi smatraju neosuđivanom osobom u odnosu na tu presudu, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena u visini od strane prvostupanjskog suda primjerena osobnim svojstvima i ličnosti okrivljenica i svim okolnosti počinjenog prekršaja.

10.1.Naime, imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje blaže novčane kazne, jer se svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi postigla blažim kažnjavanjem.

12.Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3 c). Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da bi, obzirom na materijalno stanje okrivljenica plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje te je okrivljenice oslobodio obveze da naknade troškove ovog žalbenog postupka.

13.Slijedom navedenog na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenice, branitelja i tužitelja.