Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8503/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. SZ, zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.,114/22. i 47/23.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. kolovoza 2024., broj: Pp-1756/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

IDjelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okrivljeniku za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji je tom presudom proglašen krivim u t. 1. izreke, na temelju tog zakonskog propisa, utvrđuje novčana kazna 1.320,00 eura, za prekršaj iz čl. 196. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je tom presudom proglašen krivim u t. 2. izreke, na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 130,00 eura, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ br. 107/01., 87/02., 163/03.,141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.) za koji je tom presudom proglašen krivim u t. 3. izreke, na temelju tog zakonskog propisa, utvrđuje novčana kazna 663,61 eura te se okr. SZ na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna 2.113,61 eura (dvije tisuće sto trinaest eura i šezdeset jedan cent), koju je dužan platiti u roku 30 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne te se za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora 30 (trideset) dana i na temelju čl. 44. st. 1. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika 25. svibnja 2024. u 23:50 sati do 26. svibnja 2024. u 11:50 sati kao 2 (dva) dana zatvora.

IIU ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. kolovoza 2024., broj: Pp-1756/2024-4 proglašen je krivim okr. SZ da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 196. st. 5. istog Zakona, za koji su mu primjenom propisa o ublažavanju kazne utvrđene novčane kazne 500,00 eura i 80,00, eura, u t. 3. izreke prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne utvrđena novčana kazna 400,00 eura te mu je izrečena ukupna novčana kazna 980,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.Okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u t. 4. u izreci počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), za koji mu je izrečena kazna zatvora 30 dana i primijenjena uvjetna osuda na način da se da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini isti ili teži prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 2 dana zatvora.

2.Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga okrivljeniku je oduzeta droga prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 26. svibnja 2024., ser. br. [serijski broj].

3.Na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom M kategorije 24 mjeseca.

4.Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka 20,00 eura te trošak uporabe alkometra 10,62 eura.

2.Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava brodsko-posavska, Policijska postaja Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje podnio je žalbu zbog prekršajnopravnih sankcija, s prijedlogom da se okrivljenik kazni predloženim novčanim kaznama u optužnom prijedlogu i kaznom zatvora.

3.Žalba je djelomično osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te utvrdio da je djelomično osnovana žalba tužitelja zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5.Podnositelj žalbe ističe da je okrivljenik višestruki počinitelj prekršaja, nije iskazao pokajanje za počinjene prekršaje te se ublaženim novčanim kaznama neće ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije.

5.U pravu je tužitelj, da se u ovoj situaciji nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okr. SZ. Naime, kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane“, kako to propisuje čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona.

6.Prvostupanjski je sud ublažio utvrđene novčane kazne uz obrazloženje da je okrivljenik počinjene prekršaje iskreno priznao, nakon počinjenja prekršaja obratio se po stručnu pomoć u vezi liječenja od ovisnosti i sada se nalazi u redovnom tretmanu liječenih ovisnika. Sud je, nadalje, cijenio olakotnim osobne i imovinske prilike okrivljenika, uvažavajući činjenicu da okrivljenik ima zakonsku obvezu uzdržavanja dvoje djece, činjenicu da je policijskim službenicima dragovoljno predao drogu, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika nije utvrdio (iako uvidom u potvrdu iz prekršajne evidencije sud utvrđuje da je okrivljenik višestruki počinitelj prometnih prekršaja).

7.Ispitujući pobijanu presudu u odluci o pojedinačno utvrđenim novčanim kaznama i sukladno čl. 39. Prekršajnog zakona, ukupno izrečenoj novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, za počinjene prekršaje opisane u t. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, utvrdio preblage mjere novčane kazne, pogrešno smatrajući da na strani okrivljenika postoje naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju takvu odluku.

6.Međutim, navedene okolnosti, po ocjeni ovog suda, niti same za sebe, niti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona za ublažavanje kazne. Naime, ublažavajući novčane kazne prvostupanjski je sud precijenio olakotne okolnosti, koje nemaju značenje naročito olakotnih, nego samo olakotnih okolnosti, a podcijenio je otegotne okolnosti na strani okrivljenika, težinu i značaj počinjenih prekršaja i dosadašnju pravomoćnu osuđivanost okrivljenika. Naime, činjenica da je okrivljenik prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije od 15. srpnja 2024. pet puta pravomoćno osuđen za prekršaje iz domene sigurnosti prometa na cestama isključuje bilo kavu mogućnost primjene propisa o ublažavanju kazne. Nadalje, okrivljenik je posjedovao PVC paketić sa sadržajem droge marihuana ukupne težine 1,86 grama te je ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu težinu i pogibeljnost počinjenih prekršaja opisanih u t. 1.i 3. izreke pobijane presude, okrivljeniku utvrdio novčane kazne u propisanom minimumu za te prekršaje, dok je za prekršaj opisan u t. 2. utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom točno određenom (fiksnom) iznosu, smatrajući da tako utvrđene novčane kazne i sukladno čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna primjerena opasnosti počinjenih prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.

8.Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je odlukom o uvjetnoj osudi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

7. Naime, prvostupanjski sud je prema okrivljeniku primijenio uvjetnu osudu navodeći da se „kazna zatvora 30 dana neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini isti ili teži prekršaj za koji se može izreći kazna zatvora“. Međutim, uvjeti koje sud navodi za opoziv uvjetne osude nisu na zakonu osnovani i protivni su odredbi čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona koji propisuje: „(1) Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako kažnjenik u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom“.

8.Iz navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u prekršajnopravnoj sankciji u dijelu koji se odnosi na uvjete opoziva uvjetne osude, kako je navedeno u t. I. u izreci ove presude.

9.Tužitelj, nadalje, smatra da je za počinjeni prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira trebalo okrivljeniku izreći kaznu bezuvjetnog zatvora, pozivajući se na dosadašnju osuđivanost okrivljenika za prekršaje iz čl. 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedenu okolnost otegotnom je cijenio i prvostupanjski sud te za navedeni prekršaj izrekao strožu vrstu propisane kazne, kaznu zatvora i to u maksimumu propisane kazne, na koju je, primijenio uvjetnu osudu, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika. I po ocjeni ovog suda, na strani okrivljenika treba cijeniti da je nakon počinjenja prekršaja zatražio stručnu pomoć te se na liječenju ovisnosti o alkoholu u OB Slavonski Brod nalazio od 26. 5. 2024. do 5.6.2024., te je nastavio liječenje u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači, te da mu i dalje treba pružiti mogućnost nesmetanog liječenja. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, imajući u vidu bolest okrivljenika (ovisnost o alkoholu) i spremnost okrivljenika liječenju od ovisnosti, postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

10.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r. Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.