Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8709/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe Proprie d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 16. srpnja 2024., broj: 4. Pp 2372/2023, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 16. srpnja 2024., broj: 4. Pp 2372/2023 na temelju čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.,114/22.) odbijena je optužba protiv okr. pravne osobe Proprie d.o.o. i okr. odgovorne osobe OJ da su, na način činjenično opisan u t. I. i II. u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2.Protiv te presude tužitelj Državni inspektorati Republike Hrvatske, Područni uredi Split, Ispostava u Dubrovniku podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3.Žalba je osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitivao je pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene čl. 181. st. 4. Prekršajnog zakona i načela „ne bis in idem“.
5.Tužitelj u žalbi navodi, pozivajući se na čl. 181. st. 4. Prekršajnog zakona i zapisnike o inspekcijskom nadzoru poslovanja okrivljenika, da iz navedenog ne proizlazi da su okrivljenici za prekršaje za koje se terete u optužnom prijedlogu već pravomoćno osuđeni, oslobođeni optužbe ili je postupak protiv njih već pravomoćno obustavljen. Usmeno rješenje donijeto je nakon što je inspekcijskim nadzorom utvrđen nezakonit rad državljanke treće zemlje bez ishođene dozvole za rad i boravak, dok rješenjem o ukidanju usmenog rješenja po uplati novčanog iznosa u Državni proračun, nije protiv okrivljenika obustavljen postupak, a također okrivljenici ni od drugog tijela nisu pravomoćno osuđeni niti oslobođeni optužbe. Tužitelj ističe da je odluka kojom je Državni inspektorat zabranio okr. pravnoj osobi obavljanje djelatnosti upravna mjera koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom te se u tom smislu poziva na presudu Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017.
6. Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski sud je, u bitnom, prihvatio obranu okrivljenika da su za navedeno djelo prekršaja platili novčanu kaznu 3.981,68 eura te je na temelju čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika odbio optužbu, smatrajući da se radi o presuđenoj stvari.
7.Prema stanju spisa predmeta usmenim rješenjem 30. kolovoza 2023. okr. pravnoj osobi izrečena je privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od 5. rujna 2023. do 4. listopada 2023., koja se neće izvršiti, a usmeno rješenje će se ukinuti, ako poslodavac u roku 3 dana od izricanja mjere, tj. do 5. rujna 2023. inspektoru rada dostavi dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa 3.981,68 eura/ 29.999,98 kuna, za stranca iz čl. 240. st. 1. Zakona o strancima u korist državnog proračuna (list 15 spisa).
8.U pravu je tužitelj da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u predmetnom slučaju treba primijeniti odredbe o odbijanju optužbe protiv okrivljenika, iz razloga što su platili novčani iznos određen usmenim rješenjem kojim je određena privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu, jer privremena mjera i plaćanje novčanog iznosa da se ona ne izvrši, ne utječe na vođenje prekršajnog postupka, odnosno, upravna mjera o kojoj se odlučuje u upravnom postupku zbog povrede odredbi Zakona o strancima, ne isključuje prekršajnu odgovornost u prekršajnom postupku zbog ostvarenja zakonskog obilježja određenog prekršaja. Radi se o upravnoj mjeri iz čl. 240. st. 1. Zakona o strancima koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom, budući se ne radi o kažnjavanju već o izdanoj upravnoj mjeri koja važi do otklanjanja utvrđenih nedostataka. Naime, upravna mjera ima preventivni karakter i odvraćajuću funkciju, plaćanje novčanog iznosa određenog upravnom mjerom nije obaveza počinitelja, već njegov slobodan izbor, a kažnjiva odredba čl. 247. Zakona o strancima, koja se u ovom slučaju ima primijeniti predviđa znatno više kazne od iznosa 3.981,68 eura, konkretno novčana kazna u rasponu od 6630,00 do 13.270,00 eura za svakog državljanina treće zemlje za poslodavca - pravnu osobu i 1320,00 do 6630,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
9.U vezi primjene načela „ne bis in idem“ u odnosu na prekršaje iz Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20). na sjednici Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti ovog drugostupanjskog suda 14. ožujka 2022. u vezi mjera nadzora iz čl. 240. Zakona o strancima doneseno je slijedeće pravno shvaćanje:
„U odnosu na primjenu odredbi Zakona o strancima, ako je tijelo nadzora zabranilo poslodavcu obavljanje djelatnosti, prekršajno procesuiranje i kažnjavanje poslodavca u prekršajnom postupku ne predstavlja dvostruko suđenje, odnosno povredu načela „ne bis in idem.“
10.Navedeno pravno shvaćanje u skladu je i sa presudom Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017., na koju se poziva žalba i u kojoj se navodi da se upravna mjera ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja.
11.S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će pravilno cijeniti provedene dokaze, te provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
12.Prilikom donošenja nove odluke prvostupanjski će sud voditi računa da je vrijeme počinjenja prekršaja, prema optuženju 29. kolovoz 2023. slijedom čega se treba primijeniti Zakon o strancima („Narodne novine“ broj 133/20., 114/22.i 151/22.) u kojem je čl. 88. materijalni propis, dok je prekršaj propisan kažnjivom odredbom čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. istog Zakona. Nadalje, prekršaj u t. II. izreke pobijane presude pogrešno je pravno označen, okrivljenicima se ne stavlja na teret prekršaj iz Zakona o strancima, nego prekršaj iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, za koji prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije iznio nikakve razloge.
13.Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenja se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.
