Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-166/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jakša Horvat, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-200/2022-11 od 17. siječnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Pn-200/2022-11 od 17. siječnja 2024. se potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„ I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku MČ iz [adresa] iz [adresa] isplatiti tužitelju ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti isplatiti iznos od 10.000,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka"
kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju na ime troškova postupka naknaditi tuženiku iznos 746,55 eura (slovima: sedamstočetrdesetšesteurapedesetpetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana“.
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i obvezati tuženika naknaditi mu troškove postupka uvećane za trošak sastava žalbe, ne popisujući isti, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak i odluku.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske štete.
6. Tužitelj je tvrdio da mu je tuženik, kao direktor društva u kojem je bio zaposlen, povrijedio pravo osobnosti time što je donio odluku o otkazu ugovora o radu, koja je u sudskom postupku utvrđena nedopuštenom i što je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu koja je odbačena.
7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev zaključivši da nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a tužitelja obvezao naknaditi tuženiku parnične troškove na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud zaključuje da je odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju donio „Unikom“ d.o.o., zastupan po tuženiku, kao direktoru, a ne tuženik osobno, pa bi za eventualnu štetu zbog otkazivanja ugovora o radu tužitelju moglo biti odgovorno to društvo, a ne tuženik, a da je podnošenjem kaznene prijave u studenom 2021. godine, tuženik iskoristio svoje pravo koje mu pripada temeljem Zakona o kaznenom postupku s obzirom da je, kako je tuženik iskazao, posumnjao da mu tužitelj prijeti jer je od njega, a nakon što više nije bio direktor „Unikoma“ d.o.o. (to je bio od srpnja 2013. do srpnja 2021.), dobio poruku putem platforme „Viber“ uznemirujućeg sadržaja koja glasi: „Misliš momak uteći nakon svega što si uradio…pogledaj kako Uskok vozi lopove u zatvor…nadam se da ću uskoro i tebe gledati kako odlaziš u Remetinec…“, znajući pri tom da tužitelj boluje od PTSP-a, te da je događaje u svom poslovnom okruženju doživljavao osobno i uznemiravajuće, a prijava je odbačena jer nije riječ o djelu za koje se goni po službenoj dužnosti.
8.1. Na temelju nalaza i mišljenja izrađenog po sudskom vještaku Željki Vukšić, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelju od ranije dijagnosticiran PTSP vezan za ratna proživljavanja, a da je u razdoblju od 2015. do 2018. psihičko stanje tužitelja u značajnom pogoršanju. Uvidom u rješenje HZZO-a prvostupanjski je sud utvrdio i da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 1.1.2023.
9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
10. Žaliteljeva tvrdnja kako je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju, koja je donesena u vrijeme kada je tuženik bio direktor njegovog poslodavca, „Unikoma“ d.o.o., pravomoćno utvrđena nezakonitom (nedopuštenom) ne znači sama po sebi da je to štetna radnja a niti da je to radnja tuženika, koji je bio direktor „Unikom“ d.o.o. u vrijeme otkazivanja i kao takav zastupao to društvo i potpisao odluku o otkazu, pa dakle niti da su ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
10.1. S tim u vezi irelevantna je ali i netočna žalbena tvrdnja kako je tuženik neistinito iskazivao da on nije bio direktor „Unikom“ d.o.o. kada je tužitelj dobio otkaz, navod tuženika o tome da nije bio direktor „Unikom“ d.o.o. se odnosio na vrijeme kada je od tužitelja dobio poruku zbog koje je podnio kaznenu prijavu u studenom 2021. godine.
10.2. Dakle, niti je tuženik osobno donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, niti je sama činjenica donošenja odluke o otkazu koja u sudskom postupku bude utvrđena nedopuštenom dostatna za utvrđenje kako je riječ o protupravnoj i štetnoj radnji zbog koje onaj kojem je ugovor o radu otkazan trpi bilo kakav vid neimovinske štete.
11. Žalitelj u žalbi govori o diskriminirajućem i degradirajućem ponašanju prema njemu u razdoblju nakon što je po privremenoj mjeri, donesenoj u sudskom postupku vođenom radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim, vraćen na posao, a to je činjenično različito od onog što su bili navodi tužbe da bi donošenje odluke o otkazu, dakle prije nego je privremena mjera i mogla biti donesena, te podnošenje kaznene prijave, kada tuženik više nije niti direktor „Unikom“ d.o.o. pa s radnim odnos tužitelja nije ni u kakvoj vezi, bile štetne radnje koje su kod tužitelja izazvale povredu prava osobnosti, za koju se, također prvi put u žalbi, navodi da je počinjena time što su tužitelju povrijeđeni čast i ugled.
11.1. Iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi nije dopušteno (članak 352. stavak 1. ZPP-a).
12. U odnosu na odluku o troškovima žalba nije konkretizirana.
13. Slijedom navedenog zaključiti je da je prvostupanjski sud, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, donio zakonitu odluku kada je tužbeni zahtjev odbio jer nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
14. O troškovima žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a, s obzirom da žalitelj sa žalbom nije uspio. U Dubrovniku, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
