REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-735/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica iz Čakovca protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj P- 291/2021-25 od 1. srpnja 2024., dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj P-291/2021-25 od 1. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o namjenskom deviznom kreditu za kupnju vozila broj: 59-001-00236-2 od dana 29.09.2006.g. sklopljenog između tužitelja CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Međimurske banke d.d. Čakovec kao prednika tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 i to: - dio odredbe čl. 1. u kojem je iznos kredita ugovoren u valuti CHF, - dio odredbe čl. 5. u kojem je obračun i naplata kamata ugovorena u valuti CHF, - dio odredbe čl. 7. u kojem je iznos i otplata mjesečnog anuiteta ugovorena u valuti CHF, - dio odredbe čl. 8. u kojem se obračun i naplata kamate ugovara u valuti CHF, - dio odredbe čl. 16. u kojem stoji:

Ugovorne stranke suglasno utvrđuju da je Korisnik kredita upoznat sa svim uvjetima kredita te mu je uručena otplatna tablica s jasno iskazanom efektivnom kamatnom stopom izračunatom primjenom čl. 4. ovog Ugovora., - dio odredbe čl. 3. u kojem je ugovoren otkup sredstava odobrenih kreditom po kupovnom tečaju Banke važećem na dan puštanja kredita u tečaj.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 999,83 eura (devetsto devedeset i devet eura i osamdeset i tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na

- iznos od 0,74 EUR-a/ 5,59 kuna od 1. studenoga 2006.

- iznos od 0,29 EUR-a/ 2,20 kuna od 01. prosinca 2006.

- iznos od 2,31 EUR-a/ 17,34 kuna od 01. rujna 2009.

- iznos od 9,37 EUR-a/ 70,57 kuna od 1. listopada 2009.

- iznos od 8,17 EUR-a/ 61,53 kuna od 1. studenog 2009.

- iznos od 11,09 EUR-a/ 83,53 kuna od 1. prosinca 2009.

- iznos od 13,38 EUR-a/ 100,80 kuna od 1. siječnja 2010.

- iznos od 17,44 EUR-a/ 131,43 kuna od 1. veljače 2010.

- iznos od 16,47 EUR-a/ 124,07 kuna od 1. ožujka 2010.

- iznos od 21,08 EUR-a/ 158,84 kuna od 1. travnja 2010.

- iznos od 20,14 EUR-a/ 151,75 kuna od 1. svibnja 2010.

- iznos od 22,08 EUR-a/ 166,37 kuna od 1. lipnja 2010.

- iznos od 36,21 EUR-a/ 272,81 kuna od 1. srpnja 2010.

- iznos od 33,99 EUR-a/ 256,06 kuna od 1. kolovoza 2010.

- iznos od 44,47 EUR-a/ 335,07 kuna od 1. rujna 2010.

- iznos od 39,36 EUR-a/ 296,56 kuna od 1. listopada 2010.

- iznos od 33,97 EUR-a/ 255,91 kuna od 1. studenog 2010.

- iznos od 48,70 EUR-a/ 366,96 kuna od 1. prosinca 2010.

- iznos od 57,30 EUR-a/ 431,75 kuna od 1. siječnja 2011.

- iznos od 50,77 EUR-a/ 382,55 kuna od 1. veljače 2011.

- iznos od 52,19 EUR-a/ 393,23 kuna od 1. ožujka 2011.

- iznos od 47,50 EUR-a/ 357,88 kuna od 1. travnja 2011.

- iznos od 48,90 EUR-a/ 368,46 kuna od 1. svibnja 2011.

- iznos od 64,25 EUR-a/ 484,11 kuna od 1. lipnja 2011.

- iznos od 67,01 EUR-a/ 504,85 kuna od 1. srpnja 2011.

- iznos od 84,63 EUR-a/ 637,68 kuna od 1. kolovoza 2011.

- iznos od 79,31 EUR-a/ 597,55 kuna od 1. rujna 2011.

- iznos od 68,71 EUR-a/ 517,73 kuna od 1. listopada 2011.

a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do

31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.g. pa do 30.06.2011.g. po stopi

od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od

godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju

je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri

postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.769,17 eura (tisuću

sedamsto šezdeset i devet eura i sedamnaest centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri

postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), i to bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanim stavcima I. i II. izreke i odluku o troškovima postupka iz stavka III. izreke, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. u svezi s člankom 354. stavak 2. ZPP-a, kao i da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u žalbi tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. U vezi navoda o postojanju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1.ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da tuženik u žalbi ne navodi koje odredbe parničnog postupka je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, pa da bi zbog toga pobijana presuda bila nezakonita, a isto sud drugog stupnja nije mogao ni utvrditi, pa je stoga žalba tuženika utvrđena neosnovanom i u okviru tog zakonskog žalbenog razloga.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa anuiteta kredita zbog ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli po osnovi stjecanja bez osnove za razdoblje od listopada 2006. do rujna 2011.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj 29. rujna 2006. s prednikom tuženika Međimurskom bankom Čakovec d.d. Čakovec, sklopio Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: 59-001-00236-2 (u daljnjem tekstu: Ugovor) u iznosu od 17.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja kredita s rokom otplate od 60 mjeseci,

- da se kredit odnosio na kupnju novog osobnog automobila za osobne potrebe

- da je tijekom otplate došlo do promjene tečaja ugovorene valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta koji je tužitelj otplaćivao

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete po osnovi promjene tečaja CHF preplatio ukupni iznos od 999,83 eura

- da je tužitelj nakon provedenog vještačenja podneskom od 22. studenog 2023. sukladno nalazu i mišljenju konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu po osnovi preplaćenih iznosa na promjene tečaja CHF ukupan iznos od 999,83 eura sa zateznim kamatama.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, te ostalih provedenih dokaza prvostupanjski sud je u stavku II. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja na ime povrata preplaćenog iznosa po kreditu temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF uz zaključak i odluku iz stavka I. izreke da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03., dalje: ZZP) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu članka 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične odredbi članka 96. stavak 1. i 2. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 18/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), sve u povezanosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

9. Činjenične zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je isti raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje u smislu članaka 7. i 8. ZPP-a.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno važećem Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.), te se primjenjuju kao nacionalni propis. Nastavno valja ukazati da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i anuiteta kredita kao i odnos s drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

12. Dakle i po ocjeni ovog suda prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od promjene tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja kredita. Pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu da zbog rizika promjene tečaja snosi financijski teret. Nastavno valja ukazati da se odstupilo od shvaćanja o direktnom učinku presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa iz članka 502. a ZPP-a, u svezi s člankom 502. c ZPP-a samo u pogledu činjenice o pojedinačnom pregovaranju između potrošača i djelatnika banke o rizicima ugovaranja valutne klauzule u predugovornoj fazi, nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. u kojem je zauzeto shvaćanje da utvrđenja iz odluke Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ne predstavljaju neoborivu persumpciju, te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivanje da je sklapanju spornih odredbi prethodilo pojedinačno pregovaranje.

13. Odredbom članka 81. stavak 4. ZZP-a propisano je da je na trgovcu teret dokaza da se na unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Tuženik na kojem je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim odredbama pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnost pregovaranja i obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, dok je tužitelj svoj stav o obaviještenosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja ugovora izrazio tužbom, i u svom iskazu prilikom saslušanja na glavnoj raspravi. Stoga se po ocjeni ovoga suda na direktan učinak parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 502. c ZPP-a se potrošač može pozivati u smislu članka 502. c ZPP-a.

14. Nastavno, u svezi valutne klauzule, za napomenuti je u vezi navoda žalbe da se ista ne može po članku 98. ZZP-a izuzeti iz testa poštenosti neovisno o tome što je člankom 22. ZOO-a dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, jer je odredba o valutnoj klauzuli djelomično ništetna iz razloga kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. 15. Restitucijski zahtjev po odredbi članka 1111. ZOO-a u svezi članka 1115. ZOO-a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita, pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli, a pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se smatra nepoštenim stjecateljem. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

16. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.).

16.1. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 20. srpnja 2021., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na valutnu klauzulu je postala pravomoćna 15. lipnja 2018., to očito nije protekao zastarni rok od pet godina iz članka 241. i članka 255. ZOO-a, tako da je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

17. Ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi tuženika da tužitelj više ne može tražiti isplatu zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli jer je predmetni Ugovor o kreditu prestao isplatom kredita, s obzirom da ispunjenje ugovora nije zapreka da se naloži isplata ako se utvrdi da su pojedine odredbe Ugovora ništetne.

18. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je zbog svega naprijed iznesenog žalba tuženika u odnosu na pobijanu odluku o glavnoj stvari, utvrđena neosnovanom u cijelosti.

19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - u daljnjem tekstu: Tarifa). Žalbeni navod o troškovima obrazloženih i ostalih podnesaka tužitelja dostavljenih u spis nakon tužbe, a riječ je o podnescima koji su s obzirom na njihov sadržaj bili potrebni za vođenje parnice kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a ni žalbeni navod o tome da je tužitelju neosnovano dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude, što je isticanje suprotno brojnoj sudskoj praksi koja je zauzela stajalište da je i taj trošak, s obzirom da je punomoćnica tužitelja pristupila na to ročište, opravdan i potreban za vođenje postupka, pa je sud drugog stupnja odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i u dijelu u kojem se osporava pravilnost donesene odluke o naknadi parničnog troška u stavku III. izreke presude.

20. Primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, sud drugog stupnja je kao neosnovan odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti sa svojom žalbom nije u postupku uspio.

21. Slijedom svega iznijetog, sud drugog stupnja je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević