REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Broj: Pp-2319/2024-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljenika AŽ i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 4/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 , 29/94, 114/22, 47/23) optužnim prijedlogom broj kl: 211-07/24-5/6593, ur. broj: 511-12-31- 24-1 od 11. ožujka 2024. Policijske postaje Sinj, u smislu čl. 183. i čl.182. t.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,118/18, 114/22), na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 22. siječanja 2025. u odsutnosti okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

2.Okrivljenik: AŽO i A, iz [adresa], rođen **.**.1993. u [adresa], vozač, SSS, oženjen, troje djece, zaposlen, srednjeg imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,

kriv je

I.što je 2. ožujka 2024. u 14,45 sati u mjestu [adresa] na prilaznoj cesti u zaseoku Bilani narušavao javni red i mir slučajnim prolaznicima i mještanima na neograničenog otvorenom javnom mjestu koje je dostupno građanima odnosno namijenjeno javnosti, na način da je na seoskom putu između kućnog broja 3. i 5. došlo do međusobnih nesuglasica ŽŽO i AŽO oko prolaza vozilom navedenom cestom, a kojim je vozilom je upravljao AŽO koji izlazi iz svog vozila te glasno viče i vrijeđa ŽŽO riječima "jebem ti mater, što me provociraš, makni mi se s ceste, pobit ću vas sve jednog po jednog", a nakon čega dolazi do fizičkog sukoba te udara ŽŽO rukama, a ŽŽO pada na tlo te doziva u pomoć izgovarajući riječi "pomagajte ubit će me", a kako su to čuli njegova supruga ŽŽ i sin AŽ isti izlazi iz kuće dolazi do oca ŽŽO te šakom u predjelu glave-usta udara AŽO , a nakon čega se AŽO udaljava od istih i odlazi u svoju obiteljsku kuću u neposrednoj blizini,

dakle na javnom mjestu vikom i galamom te fizičkim obračunom remetio javni red i mir,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23),

pa temeljem istih odredbi, a primjenom čl. 33. i čl. 37. st. 3. tč. 1.Prekršajnog zakona 2. okrivljeniku se,

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) eura.

Izrečenu novčanu kaznu 2. okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, a u protivnom ista će se izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl. 139.st.3. i čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona 2.okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.

Temeljem čl.182. st.1.t.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,118/18, 114/22),

1.Okrivljenik: ŽŽO i ŽŽ rođene Ž, iz [adresa], rođen **.**.2002. u [adresa], autoelektričar, SSS, zaposlen, srednjeg imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,

3.Okrivljenik: ĐŽ pok. Đ i pok. F rođene H, iz [adresa], rođen **.**.1956. u [adresa], umirovljenik, SSS, oženjen, dvoje djece, lošeg imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,

oslobađaju se od optužbe

II. što da bi iste prigode kao pod tč. I. izreke, narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima i mještanima na neograničenom otvorenom javnom mjestu koje je dostupno građanima odnosno namijenjeno javnosti na način da je na seoskom putu između kućnog broja 3. i 5. došlo do međusobnih nesuglasica ŽŽO i AŽO oko prolaza vozilom navedenom cestom, kojim vozilom je upravljao AŽO , a kako se ŽŽO nije htio skloniti s ceste AŽO izlazi iz svog vozila te glasno viče i vrijeđa ŽŽO riječima "jebem ti mater, što me provociraš, makni mi se s ceste, pobit ću vas sve jednog po jednog", a potom ŽŽO glasno viče na AŽO izgovarajući mu riječi "smrade bosanski, šta ti oćeš", nakon čega dolazi do fizičkog sukoba između predmetnih koji udaraju jedno drugog rukama po glavi i tijelu, uslijed čega ŽŽO pada na tlo te doziva upomoć izgovarajući riječi "pomagajte ubit će me", a kako su to čuli njegova supruga ŽŽ i sin AŽ koji izlazi iz kuće, dolazi do oca ŽŽO te šakom u predjelu glave –usta udara AŽO, nakon čega se AŽO udaljava od istih i odlazi u svoju obiteljsku kuću u neposrednoj blizini,

čime da bi počinili prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23).

Obrazloženje

1. Policijska postaja Sinj, podnijela je 12. ožujka 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv 1. okrivljenika AŽ, 2. okrivljenika FŽ i 3. okrivljenika ĐŽ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Prvookrivljenik AŽ ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer da navedene prigode nije bio ispred kuće već da je spavao kada da je čuo da otac viče "Iko pomagaj", da je istrčao iz kuće i vidio da AŽO nasrće na njegova oca i da je uletio između njih odvojiti ih. Da mu nije bila namjera udariti FŽ ali u razdvajanju i u žurbi da je moguće da ga je zakačio ali da je AŽO doslovno bježao kad ga je vidio i da je moguće da se tada povrijedio. Ističe da njegov otac nije bio na cesti već na njihovom posjedu i da je nešto popravljao oko auta , a AŽO da je ušao na njihov posjed i da se ne može govoriti o cesti ili javnom mjestu. Ističe da su tu samo kuće na broju 3. i 5. i preko puta da je kuća njegovog strica ali da nije nikog vidio, da se nitko nije javio da je čuo ili vidio ovaj događaj osim njegove majke koja je također istrčala.

3. Drugookrivljenik HŽ ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer da sporne prigode nije narušavao javni red i mir pa da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, da je naišao vozilom prema kući i na cesti zatekao ĐŽ. Da ga ova obitelj učestalo maltretira, a on da ne zna razlog tomu. Da mu ove prigode ŽŽO nije dao proći pa da je izišao iz vozila i rekao mu da se makne, da ga moli da ga ostave na miru. Tada da je ŽŽO krenuo prema njemu ,da se pokliznuo i pao i odmah čim da je pao da je počeo vikati "pomagajte ubit će me". Tada da iz kuće izlazi Martinov sin AŽ, da dotrčava do njega i udara ga šakom pored usta. Da to nije bio neki snažan udarac premda da je potekla krv ali kad je došla policija da su vidjeli povredu i zatražili da ode na Hitnu. Nakon udarca od strane AŽ da ih je isti razdvojio, da se ŽŽO podigao i uzeo veliki kamen te krenuo prema njemu, a AŽ da mu je rekao da to ne radi, da mu je uzeo kamen iz ruke, da su se malo pogurali oko kamena , a ŽŽO da je ponovno pao na zemlju dok da je on sjeo u vozilo i otišao. Da nije ništa rekao i da nije fizički dodirnuo ŽŽO.

4. Trećeokrivljenik ĐŽ ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer da navedene prigode nije narušavao javni red i mir i da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, da nedjeljom obično idu u crkvu pa da je izišao pogledati vozilo i da li je sve u redu, a tada da nailazi HŽ svojim vozilom, da je čuo jaku sirenu vozila što da ga je čak prepalo, a HŽ da iz vozila viče da će ih sve pobiti, da mu psuje majku i da je više puta ponovio da će ih pobiti, a sve iz razloga što da je njegova supruga snimala HŽ za vrijeme dok je polirao aute , a on da zna da to ne smije raditi. Da ga je to očito naljutilo pa da je vikao, izišao iz vozila i njega udario od čega da je pao na pod, a onda da ga ovaj udara i nogama i rukama premda da je on srčani bolesnik, da je operirao srce pa da je rukama čuvao prsa da ga ne udari. Da je vikao upomoć, da je istrčao njegov sin AŽ koji da je HŽ odgurnuo i premda da je HŽ poziva da mu priđe, da ga je pozivao na ulicu da se potuku, da njegov sin to nije htio jer da nije htio imati s njim posla. Dakle, da nije stao na cestu i da nije zapriječio put HŽ nego da je bio pored svog auta i pregledavao ga kad je naišao HŽ i u stvari da je narušavao javni red i mir. Na poseban upit ističe da su tu četiri kuće , da nitko nije mogao vidjeti što se događa jer da je okolo grmlje i da je bio parkiran kombi, a njegova supruga da je naišla putom i slučajno vidjela što se događa.

5. U dokaznom postupku svjedokinja ŽŽ iskazuje da je sporne prigode bila u štali udaljenoj oko 200 metara od kuće i da je čula neku viku pa da je rekla sinu Č da sve zatvori jer da se kod kuće nešto događa. Da je potrčala prema kući i tamo zatekla supruga ŽŽO krvave glave, a da u tom trenutku nije vidjela da bilo tko od njih trojice udara bilo koga, dakle, da nije vidjela fizičkog obračuna već da je njen sin stajao ispred HŽ , a HŽ da se ispred njega povlačio prema glavnoj cesti. U tom trenutku da nije bilo posebne vike, da je njen suprug bio bos , a sin da je istrčao iz kuće gdje je spavao i pokušao obraniti oca. Da se HŽ u cijelosti povukao do svog vozila, sjeo u vozilo i otišao , a ona da je supruga uvela u kuću i sanirala mu ranu. Na upit ističe da je čula da se viče, da je čula poziv upomoć i da je zato shvatila da se nešto događa. Ističe da je vidjela neke susjede iza zavjesa i po balkonima ali da nitko nije izišao pomoći. Također da je kod Lanterne , a to da je kafić, da je vidjela radnike koji su svi izišli gledati što se događa.

6. U dokaznom postupku pročitani su liječnički nalaz za HŽ i ĐŽ te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa.

7. Na temelju ovako provedenog postupka , a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju sud smatra dokazanim da bi drugookrivljenik počinio prekršaj iz tč. I. izreke presude upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

8. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu drugookrivljenika, obrane prvookrivljenika i trećeokrivljenika te iskaz svjedokinje ŽŽ. Naime, drugookrivljenik ističe da se ne smatra krivim jer da sporne prigode nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a da je naišao vozilom prema svojoj kući i na cesti da je zatekao ĐŽ, da ga ova obitelj učestalo maltretira i da ne zna koji je razlog tog. Da nije mogao proći od ŽŽO pa da je izišao iz vozila rekao mu da se makne i molio da ga ostave na miru. Tada da je ŽŽO krenuo prema njemu, da se pokliznuo i pao , a čim da je pao da je počeo vikati "pomagajte ubit će me". Tada da iz kuće izlazi njegov sin AŽ, da dotrčava do njega i udara ga šakom pored usta. Ističe da to nije bio snažan udarac , da ih je AŽ razdvojio , a ŽŽO da se podigao i uzeo veliki kamen pa da ga je AŽ upozorio da to ne radi, da su se pogurali oko kamena i da je ŽŽO ponovo pao dok da je on sjeo u vozilo i otišao. Obrana 2. okrivljenika nije prihvaćena jer je neuvjerljiva i nelogična. Naime, ako HŽ svakodnevno mora proći ispred kuće ĐŽ kako to da je baš tog dana ŽŽO odlučio stati na cestu i ne dozvoliti prolaz HŽ i onda kad je HŽ izišao iz vozila, ĐŽ da kreće prema HŽ pa da je slučajno pao . Vidljivo je da je trećeokrivljenik ĐŽ značajno stariji od drugookrivljenika i fizički slabiji u pogledu mogućnosti kretanja jer se radi o starijoj osobi pa je upitno da li je bilo kao što iskazuje HŽ da je ĐŽ krenuo prema njemu i sam pao, a onda još i dodatno pao kad se pogurao oko kamena sa svojim sinom AŽ. Upitno je onda kako to da je AŽ istrčao, udario HŽ i kako kaže sam HŽ, razdvojio ih. Dakle, zbog čega je trebalo razdvajati ČŽ i HŽ ako HŽ fizički nije dodirnuo ČŽ. Isto tako teško je povjerovati da se netko star i bolestan pripremi na to da će stati na put i ne dozvoliti susjedu da prođe , da će krenuti prema mlađoj osobi "u napad" i da se pripremi na to da će pasti , a odmah potom vikati upomoć kao što se ovdje dogodilo, a kad je istrčao AŽ iz kuće, ako nije bilo napada zašto je udario FŽ i to samo jednom i nije htio više se tući ako je vidio da mu je otac na podu i da ga HŽ ne dira. Dakle, prihvatiti je obranu prvookrivljenika AŽ da je istrčao iz kuće i vidio da HŽ nasrće na njegova oca i da je zato prišao i odgurnuo ga, a pri tom da ga je vjerojatno zakačio . Isto tako prihvatiti je obranu trećeookrivljenika ĐŽ koji ističe da ga je HŽ udario , a kad je pao na pod da ga je nastavio udarati i to je trenutak o kojemu govori AŽ koji kaže da je istrčao iz kuće i vidio FŽ da nasrće na njegova oca. Također prihvaćen je i iskaz svjedokinje ŽŽ koja ističe da nije vidjela događaj ali da je u štali udaljenoj 200 metara od kuće čula viku pa da je potrčala prema kući i tamo da je vidjela supruga ŽŽO krvave glave. Ističe da nije vidjela nikakvih udaraca i da bi bilo tko od njih trojice udarao onog drugog ali da se FŽ ispred njenog sina AŽ povlačio prema cesti i svom vozilu. Također ističe da je vidjela susjede iza zavjesa i po balkonima ali da nitko nije izišao pomoći. Također ističe da je ispred kafića Lanterna vidjela radnike koji su izišli gledati što se događa pa ako su svi oni čuli da se nešto događa i izišli na balkone odnosno ispred kafića onda je jasno da je ovaj događaj uznemirio susjede jer nitko nije izlazio ispred kuće, na balkon ili ispred kafića ako vika i galama nije bila takve naravi da se to moglo čuti u zatvorenom prostoru, budući je bio ožujak i izišli su gledati što se događa pa je jasno da se ovaj događaj reflektirao na javnost bez obzira da li su neki od sudionika događaja vidjeli druge ljude u blizini. Iskaz svjedokinje ŽŽ prihvaćen je u cijelosti kao jasan, okolnosan i uvjerljiv, a u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti i nelogičnosti kao niti razloga zašto bi bezrazložno i neistinito teretila okrivljenika i ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, a u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u tč. I. izreke presude.

9. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela, te je izrečena novčana kazna u navedenom iznosu za drugookrivljenika odnosno ista je ublažena primjenom čl. 37. st. 3. tč. 1. PZ-a jer drugookrivljenik do sada nije kažnjavan premda je zaprijećena novčana kazna premda je zaprijećena novčana kazna u rasponu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako drugookrivljenik više ne bi bio počinitelj ovakvih ili sličnih prekršaja, a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne drugookrivljenik uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.139.st.3. a u vezi čl.138.st. 3. PZ-a a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje drugookrivljenika.

11. Pri odlučivanju o krivnji prvookrivljenika AŽ i trećeokrivljenika ĐŽ, uzete su u obzir njihove obrane u kojima ističu da se ne smatraju krivima i okrivljenik ĐŽ ističe da je bio pored svog vozila kad da je naišao HŽ, da je HŽ na njega vikao, psovao ga i prijetio da će ih sve pobiti, a onda da ga je udario, da je pao na pod , a HŽ da ga je nastavio udarati i da je ŽŽO vikao upomoć pa da je istrčao njegov sin AŽ i odgurnuo HŽ . Isto tako uzeta je u obzir i obrana prvookrivljenika AŽ koji ističe da je spavao i čuo oca da viče upomoć pa da je istrčao i vidio FŽ da nasrće na njegova oca i da je prišao i odgurnuo FŽ, a pri tom da ga je vjerojatno zakačio. Dakle, okrivljenik ĐŽ ističe da je HŽ nasrnuo na njega, a okrivljenik AŽ ističe da je istrčao iz kuće i vidio da HŽ nasrće na njegova oca i da ga je odgurnuo i pri tom vjerojatno udario. Dakle, upravo drugookrivljenik HŽ niti jednom riječju ne govori o tome da bi ga ĐŽ udario , premda govori o tome da je isti krenuo prema njemu i da je pao , a okrivljenik AŽ ističe da je istrčao u trenutku kad je HŽ nasrtao prema njegovom ocu. Dakle, već i iz obrane FŽ ne proizlazi da bi mu ĐŽ bilo što ružno rekao ili da bi ga udario pa je dakle evidentno da nema dokaza da bi ĐŽ na bilo koji način narušavao javni red i mir. Isto tako okrivljenik AŽ ističe da je izišao, vidio da HŽ nasrće na njegova oca i da ga je odgurnuo i pri tom udario , a upravo okrivljenik HŽ govori o tome da je okrivljenik AŽ izišao iz kuće, prišao mu i udario ga pored usta ali da to nije bio snažan udarac. Dakle, ako je okrivljenik AŽ iza spavanja, dakle, iza sna čuo da otac zapomaže, istrčao iz kuće i vidio da HŽ nasrće na njegova oca sasvim je razumljivo da je prišao zaštiti oca pa ako je i udario FŽ očito je da to nije bilo snažno jer to upravo ističe HŽ, a nije bilo niti novih udaraca pa da se radilo o nužnoj obrani odnosno o otklanjanju istovremenog protupravnog napada na njegova oca, a sasvim je razumljivo i očekivano da će pokušati obraniti svog oca koji je starija i bolesna osoba pa dakle zaključiti je da nema dokaza da bi ovi okrivljenici počinili djelo prekršaja iz tč. II. izreke to u nedostatku dokaza sud odlučuje kao u tč. II. izreke temeljem načela „ in dubio pro reo“ odnosno u sumnji za stvar.

12. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Sinju 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

S u t k i n j a :

Emilja Plazibat v.r.

Ombreta Bareza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 8 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi u dva istovjetna primjerka putem ovog Suda, a za Visoki prekršajni sud RH-a u Zagrebu.

DN-a:

-okrivljenicima

-tužitelju

-ovdje