Broj: Ppž-6435/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Marija Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KT, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 i 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okr. KT, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić-Grad od 23. travnja 2024., klasa: 211-07/24-3/4778, broj: 511-19-43-24-1, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom prigovora okrivljenika KT, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeseteuraitridesetšestcenti) na temelju članka 40. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/17, 118/2018, 114/2022 - dalje u tekstu: PZ) uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju od 20. travnja 2024. u 23,26 sati do 21. travnja 2024. u 10,35 sati kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura (sedamdesetdeveteuraišezdesetčetiricenta) tako da ima za platiti još 1.160,72 eura (tisućustošezdeseteuraisedamdesetdvacenta) koju je dužan platiti u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom dijelu prigovor okrivljenika KT odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik KT obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik KT i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.240,36 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. PZ-a, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik KT je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.1. U navedenom prigovoru okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje te moli sud da umanji novčanu kaznu i ukine zaštitnu mjeru jer ima niska primanja i opterećen je kreditom. Također navodi da svakodnevno upravlja vozilom u svrhu obavljanja poslovnih obveza.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 6. PZ-a na štetu okrivljenika, jer su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja okrivljenika temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju.

5.1. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik kritične zgode 20. travnja 2024. u 23,26 sati smješten u posebnu prostoriju te da je pušten na slobodu 21. travnja 2024. u 10,35 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo u izreci pobijanog prekršajnog naloga nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. PZ-a i vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, nakon preinake, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa izrečena novčana kazna predstavlja kaznu nižu od zakonom najniže propisane kazne za predmetni prekršaj.

6.1. Nadalje, okrivljenik u prigovoru nije dokazao razloge koje navodi u prigovoru (dostavom podataka o plaći i sl.), a koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljene.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine te je po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istih.

8. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić-Grad, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.