Poslovni broj: Usž-990/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, u upravnom sporu tužitelja JP iz [adresa], kojeg zastupa Drazan Gunjača, odvjetnik iz Pule, Kablerova 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obveze doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-923/2022-10 od 24. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-923/2022-10 od 24. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela. Osporenim rješenjem od 2. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 26. listopada 2018., kojim je tužitelju kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, doprinosa za mirovinsko osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinosa za zapošljavanje za 2014. godinu.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj ponavlja sve tužbene navode i ističe da se sud uopće nije očitovao na njegove prigovore vezane za činjenicu da tužitelj smatra da nije obveznik plaćanja obračunatih doprinosa. Isto tako ponovno ukazuje na retroaktivnost te ističe da je rješenje po službenoj dužnosti doneseno nekoliko godina unatrag u ovom slučaju četiri godine unatrag te da to ima teške i nepopravljive posljedice za tužitelja. Smatra da se radi o postupanju javnopravnog tijela koje nije u suglasnosti s načelima pravne sigurnosti i vladavine prava. Poziva se na praksu Ustavnog suda. Predlaže da se poništi i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku utvrđeno da je tužitelj u razdoblju za koje mu je utvrđena obveza bio član uprave trgovačkog društva Firmus fili d.o.o., da je navedeno trgovačko društvo brisano iz sudskog registra s danom 20. listopada 2015., da tužitelj nije izvršio prijavu na obvezna osiguranja po osnovi člana uprave navedenog društva te da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. ožujka 2018. priznato svojstvo osiguranika za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 20. listopada 2015.
6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. – dalje: ZOMO) i Zakona o doprinosima („Narodne novine“ 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. – dalje: ZD). Iz navedenih odredaba proizlazi da su se osobe koje obavljaju funkciju člana uprave trgovačkog društva dužne prijaviti na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Članom uprave postaje se činom upisa u sudski registar te obveza prijave nastaje trenutkom upisa u sudski registar, a prestaje brisanjem te osobe kao člana uprave ili brisanjem društva iz sudskog registra. Stoga okolnosti koje navodi tužitelj da društvo nije poslovalo nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari, budući da je društvo sve do brisanja 20. listopada 2015. postojalo kao pravni subjekt. Što se tiče navoda tužitelja da je osporeno rješenje doneseno retroaktivno pravilno je prvostupanjski sud naveo da u vrijeme donošenja rješenja o priznanju svojstva osiguranika nije bio propisan vremenski rok za donošenje rješenja. Rok za utvrđivanje statusa osiguranika propisan je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 115/18.). Dakle, sukladno odredbama ZOMO-a koji je bio na snazi u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo nije bilo ograničeno vremenskim rokom za utvrđivanje statusa osiguranika. Isto tako presuda poslovni broj: UsI-727/22 na koju se tužitelj poziva odnosi se na drugu vrstu doprinosa tako da nije od značaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je odgovorio na sve prigovore iznesene u tužbi, a u obrazloženju osporene presude dao je jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
8. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
