Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2153/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Gržetić Buljan, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-25/2019-40. od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-25/2019-40. od 5. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu na ime naknade štete iznosa od 7.038,71 EUR/53.033,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. ožujka 2015. do isplate, kao i na ime troška parničnog postupka (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR-a, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno presudu ukine te predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 7.038,71 EUR/53.033,16 kn sa kamatama od 6. ožujka 2015. do isplate, koji tužiteljica temelji na tvrdnji da joj je tuženik dana 5. listopada 2014. nanio tjelesne ozljede kada je na nju fizički nasrnuo te je gurnuo prema krevetu u kuhinji, uslijed čega je pala na desnu stranu tijela i udarila glavom u klupicu prozora. Tuženik osporava da bi fizički napao tužiteljicu i da bi predmetne ozlijede bile posljedica takvog napada.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žaliteljica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da je tužiteljica 5. listopada 2014. u 12.30h zaprimljena na hitnu obradu u Klinički bolnički centar u Rijeci, zbog bolnosti na području lijeve ruke, vrata i glave;

- da je stalni sudski vještak doc.dr.sc. neurokirurgije Zlatko Kolić nakon uvida u materijalnu dokumentaciju naveo da je tužiteljica zadobila lake tjelesne ozljede, i to natuk mekog oglavka (contusio capitis) i natuk lijeve nadlaktice (contusio brachii lateris sinistrii); da je naveo da je tužiteljica, prema sadržaju stanja u spisu, evidentno doživjela nesreću napadom druge osobe tjelesnom silom te da se nakon tog štetnog događaja kod tužiteljice razvila posttraumatska promjena u vidu stresnog poremećaja, i to kronične vrtoglavice, srčanih problema povezanih s visokim krvnim tlakom, a ranija ozljeda na radu, zbog koje je tužiteljica osoba s invaliditetom, da je doprinijela jačem psihosomatskom odgovoru na predmetnu traumu;

- da je u svome iskazu vještak dr. Kolić pojasnio da on ne može utvrđivati uzročno posljedičnu vezu, niti je to bio njegov zadatak te da je moguće da predmetne ozljede budu posljedica napada druge osobe na tužiteljicu, ali isto tako da je moguće da takve ozljede nastanu i na neki drugi način; s obzirom da se radi o lakim ozljedama, da je tužiteljica mogla istog dana otići i u Dom zdravlja u Delnice i u KBC Sušak, a terapija za takav tip ozljeda je hladni oblog, tableta i mirovanje, u slučaju glavobolje i vrtoglavice eventualno tableta protiv mučnine;

- da vještak na pregledu tužiteljice kojeg je obavio tri godine nakon štetnog događaja nije vidio hematom na lijevoj ruci, a mišljenja je da hematom mekoga tkiva najčešće prođe za tjedan dana;

- da je u kaznenom predmetu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K- 321/2019, koji se vodi protiv tuženika, isti nepravomoćnom presudom od 5. svibnja 2023. oslobođen optužbe za učin kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona;

- da iz sadržaja dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica predmetnog dana zadobila ozljedu na unutarnjoj strani lijeve nadlaktice, dok u predmetnoj tužbi i tijekom postupka ista tvrdi da je bila odgurnuta, pa čak i udarena u vanjski dio lijeve nadlaktice.

10. Na temelju utvrđenih činjenica i analize izvedenih dokaza sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljica na kojoj leži teret dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a, nije uspjela dokazati da je opisane ozlijede zadobila u predmetnom štetnom događaju, odnosno da bi opisana šteta potjecala od tuženika i njegove štetne radnje. Pri tome sud prvog stupnja smatra da su iskazi tužiteljice i njena supruga kao svjedoka i s druge strane tuženika, njegove supruge i punca kao svjedoka, dijametralno suprotni, a da se radi i o pristranim (rodbinsko povezanim) svjedocima, dok tužiteljica nije pružila sudu dovoljno drugog dokaznog materijala iz kojeg bi se mogla utvrditi istinitost njezinih tvrdnji.

11. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala opće pretpostavke odgovornosti za štetu, koje osim subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, obuhvaćaju štetu, štetnu radnju, protupravnost i uzročno- posljedičnu vezu između štetne radnje i same štete, koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene te odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Za naprijed rečena činjenična utvrđenja i pravna stajališta sud prvog stupnja je dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da tužiteljica svojim žalbenim navodima ista nije dovela u sumnju.

13. Izvedene dokaze sud prvog stupnja ocijenio je po svom uvjerenju i logično obrazložio svoje zaključke o dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica. U utvrđenju relevantnih okolnosti prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te vještaka, sve u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

14. S druge strane tužiteljica ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavlja subjektivnu ocjenu, a koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

15. Prema odredbi članka 219. ZPP-a, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Osnovno pravilo sadržano je u obvezi stranaka na dokazivanje istinitosti iznesenih tvrdnji, pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti.

16. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), propisano je da je onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako u postupku nije na nedvojben način dokazano da je štetna radnja počinjena kako tužiteljica tvrdi, odnosno da ju je tuženik udario u vanjski dio lijeve ruke i odgurnuo prema krevetu. Pri tome sud prvog stupnja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Kolića, koje je i prema stavu ovog drugostupanjskog suda stručno i obrazloženo, a iz kojeg proizlazi da predmetne ozljede, s obzirom na svoj karakter, mogu nastati i na drugi način, a ne isključivo napadom/nasrtajem druge osobe na tužiteljicu.

19. Osim toga, pravilno je sud prvog stupnja cijenio relevantnom okolnost gdje se nalazio hematom kod tužiteljice te da je tvrdnja tužiteljice o tome da je bila odgurnuta i udarena u vanjski dio lijeve nadlaktice u suprotnosti sa dostavljenom medicinskom dokumentacijom prema kojoj je hematom postojao na unutarnjoj strani lijeve nadlaktice. Navedeno naime, ostavlja dvojbu o načinu i vremenu nastanka hematoma kod mišljenja vještaka dr. Kolića da se hematom može naknaditi javiti kao vid odgođene reakcije na pritisak ili udarac.

20. Osim toga, iako je na tužiteljici teret dokaza, u postupku nije predloženo vještačenje na okolnost dinamike nastanka ozljeda niti vještačenje uzroka tegoba za koje tužiteljica tvrdi da su posljedica udarca u meko tkivo glave (glavobolje, vrtoglavice, povišeni krvni tlak), vještačenje straha i possttraumatskog stresnog poremećaja, dok vještak dr. Kolić, neurokirug nije mogao dati odgovor ni preciznu procjenu tih ozljeda jer nisu njegova specijalnost.

21. Temeljem utvrđenih činjenica, imajući u vidu odredbu članka 1045. ZOO-a pravilno sud prvog stupnja cijeni da je teret dokaza o postojanju općih pretpostavki za štetu pa i postojanja uzročne veze između štete i štetne radnje na tužiteljici, a kako tužiteljica, i prema stavu ovoga suda samo svojim tvrdnjama bez da su iste potkrijepljene drugim relevantnim dokazima, nije dokazala na nedvojben način da bi štetna radnja bila počinjena kako opisuje niti odgovornost tuženika za štetni događaj i štetu, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

22. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023).

23. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Splitu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić