Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-769/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju ABC i ABC odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3701/2021-28 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a tužiteljeva odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3701/2021-28 od 29. kolovoza 2024.

a) preinačuje u točki V., odluci o troškovima postupka, tako da točka V. izreke glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 1.035,51 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. kolovoza 2024. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

b) potvrđuje u preostalom dijelu izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 016- 404/2007 sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF ... na dan plaćanja.", te dio čl. 4. kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju za CHF ... na dan plaćanja te dio - čl. 6. Ugovora o kreditu prema kojem je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ..., a korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da se i u preostalom dijelu (osim priznatog u izreci ove odluke) Ugovor o [broj kredita] sklopljen između ... i tužitelja utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka. III. Nalaže s tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.482,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od

- 0,91 EUR tekućim od 29.02.2008. do isplate,

- 3,70 EUR tekućim od 31.03.2008. do isplate,

- 16,42 EUR tekućim od 29.10.2008. do isplate

- 3,26 EUR tekućim od 01.12.2008. do isplate,

- 10,97 EUR tekućim od 29.12.2008. do isplate,

- 13,84 EUR tekućim od 29.01.2009. do isplate,

- 17,30 EUR tekućim od 02.03.2009. do isplate,

- 13,98 EUR tekućim od 30.03.2009. do isplate,

- 15,53 EUR tekućim od 29.04.2009. do isplate,

- 11,52 EUR tekućim od 29.05.2009. do isplate,

- 9,63 EUR tekućim od 29.06.2009. do isplate,

- 10,70 EUR tekućim od 29.07.2009. do isplate,

- 11,65 EUR tekućim od 31.08.2009. do isplate,

- 10,99 EUR tekućim od 29.09.2009. do isplate,

- 9,22 EUR tekućim od 29.10.2009. do isplate,

- 12,69 EUR tekućim od 30.11.2009. do isplate,

- 14,46 EUR tekućim od 29.12.2009. do isplate,

- 16,34 EUR tekućim od 29.01.2010. do isplate,

- 16,85 EUR tekućim od 01.03.2010. do isplate,

- 20,81 EUR tekućim od 29.03.2010. do isplate,

- 19,99 EUR tekućim od 29.04.2010. do isplate,

- 21,37 EUR tekućim od 31.05.2010. do isplate,

- 31,54 EUR tekućim od 29.06.2010. do isplate,

- 27,48 EUR tekućim od 29.07.2010. do isplate,

- 40,58 EUR tekućim od 30.08.2010. do isplate,

- 36,25 EUR tekućim od 29.09.2010. do isplate,

- 32,10 EUR tekućim od 29.10.2010. do isplate,

- 39,11 EUR tekućim od 29.11.2010. do isplate,

- 50,54 EUR tekućim od 29.12.2010. do isplate,

- 43,90 EUR tekućim od 28.01.2011. do isplate,

- 47,38 EUR tekućim od 28.02.2011. do isplate,

- 43,83 EUR tekućim od 28.03.2011. do isplate,

- 44,92 EUR tekućim od 28.04.2011. do isplate,

- 58,41 EUR tekućim od 30.05.2011. do isplate,

- 62,98 EUR tekućim od 28.06.2011. do isplate,

- 70,38 EUR tekućim od 28.07.2011. do isplate,

- 74,13 EUR tekućim od 29.08.2011. do isplate,

- 59,79 EUR tekućim od 28.09.2011. do isplate,

- 58,47 EUR tekućim od 28.10.2011. do isplate,

- 58,87 EUR tekućim od 28.11.2011. do isplate,

- 60,41 EUR tekućim od 28.12.2011. do isplate,

- 65,17 EUR tekućim od 30.01.2012. do isplate,

- 65,63 EUR tekućim od 28.02.2012. do isplate,

- 63,38 EUR tekućim od 28.03.2012. do isplate,

- 65,07 EUR tekućim od 30.04.2012. do isplate i tto do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenilana svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom 370,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 1,29 EUR/ 9,72 kn tekućim od 01.10.2007. do isplate,

- 1,29 EUR/ 9,72 kn tekućim od 29.10.2007. do isplate,

- 1,30 EUR/ 9,79 kn tekućim od 29.11.2007. do isplate,

- 1,30 EUR/ 9,79 kn tekućim od 31.12.2007. do isplate,

- 1,32 EUR/ 9,95 kn tekućim od 29.01.2008. do isplate,

- 1,33 EUR/10,02 kn tekućim od 29.02.2008. do isplate,

- 4,52 EUR/34,06 kn tekućim od 31.03.2008. do isplate,

- 4,38 EUR/33,00 kn tekućim od 29.04.2008. do isplate,

- 4,36 EUR/32,85 kn tekućim od 29.05.2008. do isplate,

- 4,42 EUR/33,30 kn tekućim od 30.06.2008. do isplate,

- 4,33 EUR/32,62 kn tekućim od 29.07.2008. do isplate,

- 4,35 EUR/32,78 kn tekućim od 22.09.2008. do isplate,

- 4,37 EUR/32,93 kn tekućim od 29.09.2008. do isplate,

- 4,87 EUR/36,69 kn tekućim od 29.10.2008. do isplate,

- 4,51 EUR/33,98 kn tekućim od 01.12.2008. do isplate,

- 5,63 EUR/42,42 kn tekućim od 29.12.2008. do isplate,

- 5,72 EUR/43,10 kn tekućim od 29.01.2009. do isplate,

- 5,83 EUR/43,93 kn tekućim od 02.03.2009. do isplate,

- 5,73 EUR/43,17 kn tekućim od 30.03.2009. do isplate,

- 7,21 EUR/54,32 kn tekućim od 29.04.2009. do isplate,

- 7,05 EUR/53,12 kn tekućim od 29.05.2009. do isplate,

- 6,98 EUR/52,59 kn tekućim od 29.06.2009. do isplate,

- 7,02 EUR/52,89 kn tekućim od 29.07.2009. do isplate,

- 7,06 EUR/53,19 kn tekućim od 31.08.2009. do isplate,

- 7,03 EUR/52,97 kn tekućim od 29.09.2009. do isplate,

- 6,96 EUR/52,44 kn tekućim od 29.10.2009. do isplate,

- 7,10 EUR/53,49 kn tekućim od 30.11.2009. do isplate,

- 7,17 EUR/54,02 kn tekućim od 29.12.2009. do isplate,

- 7,25 EUR/54,63 kn tekućim od 29.01.2010. do isplate,

- 7,27 EUR/54,76 kn tekućim od 01.03.2010. do isplate,

- 7,42 EUR/55,91 kn tekućim od 29.03.2010. do isplate,

- 7,39 EUR/55,68 kn tekućim od 29.04.2010. do isplate,

- 7,44 EUR/56,06 kn tekućim od 31.05.2010. do isplate,

- 7,85 EUR/59,15 kn tekućim od 29.06.2010. do isplate,

- 7,69 EUR/57,94 kn tekućim od 29.07.2010. do isplate,

- 8,20 EUR/61,78 kn tekućim od 30.08.2010. do isplate,

- 8,03 EUR/60,50 kn tekućim od 29.09.2010. do isplate,

- 7,87 EUR/59,30 kn tekućim od 29.10.2010. do isplate,

- 8,15 EUR/61,41 kn tekućim od 29.11.2010. do isplate,

- 8,60 EUR/64,80 kn tekućim od 29.12.2010. do isplate,

- 8,34 EUR/62,84 kn tekućim od 28.01.2011. do isplate,

- 8,47 EUR/63,82 kn tekućim od 28.02.2011. do isplate,

- 8,33 EUR/62,76 kn tekućim od 28.03.2011. do isplate,

- 8,38 EUR/63,14 kn tekućim od 28.04.2011. do isplate,

- 8,91 EUR/67,13 kn tekućim od 30.05.2011. do isplate,

- 9,09 EUR/68,49 kn tekućim od 28.06.2011. do isplate,

- 9,38 EUR/70,67 kn tekućim od 28.07.2011. do isplate,

- 9,53 EUR/71,80 kn tekućim od 29.08.2011. do isplate,

- 8,97 EUR/67,58 kn tekućim od 28.09.2011. do isplate,

- 8,91 EUR/67,13 kn tekućim od 28.10.2011. do isplate,

- 8,93 EUR/67,28 kn tekućim od 28.11.2011. do isplate,

- 8,99 EUR/67,74 kn tekućim od 28.12.2011. do isplate,

- 9,18 EUR/69,17 kn tekućim od 30.01.2012. do isplate,

- 9,20 EUR/69,32 kn tekućim od 28.02.2012. do isplate,

- 9,11 EUR/68,64 kn tekućim od 28.03.2012. do isplate,

- 9,18 EUR/69,17 kn tekućim od 30.04.2012. do isplate,

koje se obračunavaju do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku ... da naknadi tužitelju GE troškove parničnog postupka u iznosu od 2.427,49 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 29. kolovoza 2024. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka I., III. i V. prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj je žalbu izjavio protiv točke II., IV. i V. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom preinačiti presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili u pobijanom dijelu presudu ukinutu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

5. Tuženikova žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na troškove parničnog postupka, a tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o [broj kredita] od 20. travnja 2007. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora i to onim kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet i odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 1.482,45 eura iz osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike, koji zahtjev tužitelj temelji na ništetnoj odredbi Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 370,49 eura na ime preplaćenih kamata sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno :

- da su stranke zaključile Ugovor 20. travnja 2007. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 14.640,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od 5 godina;

-da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,25% u vrijeme sklapanja Ugovora;

-da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;

- da je tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tijekom otplate kredita rastao;

- da je kredit otplaćen i nije konvertiran;

- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. Zastara za povrat preplaćenih iznosa za promjenjivu kamatnu stopu počela je teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4. svibnja 2021., sud je zaključio da je za potraživanje zbog promjene ugovorene kamatne stope u svoti od 370,49 eura nastupila zastara potraživanja.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF pa je tuženiku naložio vratiti tužitelju jer je isto stekao bez osnove, dok je u odnosu na stečeno bez osnove zbog promjenjive kamatne stope Zbog nastupa zastare potraživanja odbio tužbeni zahtjev.

14. Prvostupanjski sud je odbio utvrditi ništetnost cijelog Ugovora zaključivši da ništetnost odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta i promjenjiva kamatna stopa ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora.

15. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

15.1 Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

16. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

17. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

18. Tuženik nije predložio druge dokaze na temelju kojih bi prvostupanjski sud mogao utvrditi je li tužitelj kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu informiran o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Takvu informaciju mogla mu je dati isključivo osoba koja je s tužiteljem vodila pregovore oko sklapanja kredita. Tuženik na ovu okolnost nije predložio valjane dokaze. Naime, prijedlog za saslušanje javnog bilježnika nije valjan dokaz jer javni bilježnik upozorava stranke o pravnim posljedicama ugovora, a ne razjašnjava im financijske posljedice samog ugovora dok je tuženik odustao od saslušanja djelatnika i javnog bilježnika.

19. Protivno tuženikovom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članka 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

21. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornim ugovornim odredbama nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njihov sadržaj mogao utjecati

22. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor zastare u odnosu na potraživanje stečeno zbog promjenjive kamatne stope.

22.1.I prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., a za povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa do dana podnošenja tužbe 4. svibnja 2021. za restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

23. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka i to kod utvrđivanja postotka u kojemu su stranke uspjele u sporu, dok je visinu troškova koji pripadaju tužitelju pravilno utvrdio.

23. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

23.2. Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) 80%, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud (1.482,45 eura u odnosu na 1.852,94 eura), dok je u pogledu osnove tužitelj uspio 50 %, pa je ukupni tužiteljev uspjeh u sporu 65% (50% + 80% =130% dijeljeno 2 = 65%), a tuženikov 35 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 30,00% (65,00 % - 35,00%).Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 30,00% pa im pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.035,51eur.

23.3. Trošak se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 100 bodova, zastupanja na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 100 bodova (4x100=400 bodova), sastav tri obrazložena podneska iznos od po 100 bodova (3x100=300 bodova), sastav jednog podneska iznos od 25 bodova iznosi 825 boda pomnoženo s vrijednosti jednog boda od 2 eura iznosi 1.850,00 eura, uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 462,50 eura, i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 733,18 eura iznosi 2.345,68 eura.

23.4. Kako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 30% pripadaju mu troškovi postupka u svoti od 703,70 eura (30% od 2.345,68 eura)sve uvećano za troškove vještačenja u svoti od 331,81 eur iznosi ukupno 1.035,51 eur.

24. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe jer je sa žalbom uspio samo u pogledu sporedne tražbine, troškova postupka.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom a) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i članka 166. stavak 2. i 154. stavak 2. ZPP-a, pod točkom b) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma