Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-471/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, broj P-1213/2019 od 21. lipnja 2023., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točkama I., III., dijelu točke II. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.212,26 EUR sa zateznim kamatama, dijelu točke IV. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.535,51 EUR sa zateznim kamatama – presude i rješenje) potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj P-1213/2019 od 21. lipnja 2023.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
"I. Utvrđuju se ništetnom odredbe članka 1., članka 4., članka 5., članka 6. stavak 2., članka 7. stavak 2. Ugovora o kreditu, broj 9011060101, zaključenog između tužitelja i tuženika 6. ožujka 2006. i solemniziranog kod javnog bilježnika ABC iz [adresa] 7. ožujka 2006. pod poslovnim brojen OU-213/06., u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost od 25.100,00 CHF, ugovoreno plaćanje kamata i povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke te u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope.
II. Nalaže se tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.212,26 eura/16.668,29 kuna, zajedno sa zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena koja kamate teče:
- na iznos od 4,79 EUR/36,06 kuna od 31. ožujka 2010.
- na iznos od 18,91 EUR/142,51 kuna od 30. travnja 2010.
- na iznos od 21,23 EUR/159,94 kuna od 31. svibnja 2010.
- na iznos od 36,57 EUR/275,54 kuna od 30. lipnja 2010.
- na iznos od 33,29 EUR/250,85 kuna od 31. srpnja 2010.
- na iznos od 42,14 EUR/317,48 kuna od 31. kolovoza 2010.
- na iznos od 39,29 EUR/296,05 kuna od 30. rujna 2010.
- na iznos od 33,27 EUR/250,68 kuna od 31. listopada 2010.
- na iznos od 44,92 EUR/338,42 kuna od 30. studenog 2010.
- na iznos od 59,42 EUR/447,67 kuna od 31. prosinca 2010.
- na iznos od 49,42 EUR/372,37 kuna od 31. siječnja 2011.
- na iznos od 53,05 EUR/399,69 kuna od 28. veljače 2011.
- na iznos od 48,18 EUR/362,98 kuna od 31. ožujka 2011.
- na iznos od 48,91 EUR/368,50 kuna od 30. travnja 2011.
- na iznos od 68,29 EUR/514,50 kuna od 31. svibnja 2011.
- na iznos od 69,59 EUR/524,32 kuna od 30. lipnja 2011.
- na iznos od 86,31 EUR/650,31 kuna od 31. srpnja 2011.
- na iznos od 78,20 EUR/589,23 kuna od 31. kolovoza 2011.
- na iznos od 69,27 EUR/521,88 kuna od 30. rujna 2011.
- na iznos od 68,15 EUR/513,48 kuna od 31. listopada 2011.
- na iznos od 67,36 EUR/507,49 kuna od 30. studenog 2011.
- na iznos od 71,28 EUR/537,09 kuna od 31. prosinca 2011.
- na iznos od 75,42 EUR/568,22 kuna od 31. siječnja 2012.
- na iznos od 75,73 EUR/570,57 kuna od 29. veljače 2012.
- na iznos od 72,96 EUR/549,69 kuna od 31. ožujka 2012.
- na iznos od 74,33 EUR/560,03 kuna od 30. travnja 2012.
- na iznos od 75,62 EUR/569,78 kuna od 31. svibnja 2012.
- na iznos od 73,57 EUR/554,30 kuna od 30. lipnja 2012.
- na iznos od 74,26 EUR/559,50 kuna od 31. srpnja 2012.
- na iznos od 73,10 EUR/550,78 kuna od 31. kolovoza 2012.
- na iznos od 70,16 EUR/528,61 kuna od 30. rujna 2012.
- na iznos od 73,27 EUR/552,02 kuna od 31. listopada 2012.
- na iznos od 74,98 EUR/564,93 kuna od 30. studenog 2012.
- na iznos od 74,38 EUR/560,43 kuna od 31. prosinca 2012.
- na iznos od 67,73 EUR/510,29 kuna od 31. siječnja 2013.
- na iznos od 71,57 EUR/539,24 kuna od 2. ožujka 2013.
- na iznos od 73,38 EUR/552,86 kuna od 10. travnja 2013.
pa sve do konačne isplate.
Za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od dana dospijeća do dana plaćanja, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
III. Utvrđuju se ništetnom odredbe članka 1., članka 4., članka 5. i članka 6. stavak 2. Ugovora o kreditu, broj 9011954709, zaključenog između tužitelja i tuženika 26. rujna 2006. i solemniziranog kod javnog bilježnika ABC iz [adresa] 26. rujna 2006. pod [broj]. u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost od 25.194,56 CHF, ugovoreno plaćanje kamata i povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke te u dijelu u kojem je ugovorena promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope. IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.535,51 eur/ 19.103,77 kuna zajedno sa zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena koja kamata teče:
- na iznos od 7,68 EUR/57,83 kuna od 30. lipnja 2010.
- na iznos od 32,28 EUR/243,21 kuna od 31. srpnja 2010.
- na iznos od 41,34 EUR/311,44 kuna od 31. kolovoza 2010.
- na iznos od 38,42 EUR/289,50 kuna od 30. rujna 2010.
- na iznos od 32,26 EUR/243,04 kuna od 31. listopada 2010.
- na iznos od 44,18 EUR/332,89 kuna od 30. studenog 2010.
- na iznos od 59,03 EUR/444,76 kuna od 31. prosinca 2010.
- na iznos od 48,80 EUR/367,65 kuna od 31. siječnja 2011.
- na iznos od 52,51 EUR/395,63 kuna od 28. veljače 2011.
- na iznos od 47,52 EUR/358,03 kuna od 31. ožujka 2011.
- na iznos od 48,27 EUR/363,69 kuna od 30. travnja 2011.
- na iznos od 68,11 EUR/513,19 kuna od 31. svibnja 2011.
- na iznos od 69,45 EUR/523,25 kuna od 30. lipnja 2011.
- na iznos od 86,57 EUR/652,27 kuna od 31. srpnja 2011.
- na iznos od 78,27 EUR/589,72 kuna od 31. kolovoza 2011.
- na iznos od 69,12 EUR/520,75 kuna od 30. rujna 2011.
- na iznos od 67,97 EUR/512,15 kuna od 31. listopada 2011.
- na iznos od 67,16 EUR/506,02 kuna od 30. studenog 2011.
- na iznos od 71,18 EUR/536,33 kuna od 31. prosinca 2011.
- na iznos od 75,41 EUR/568,21 kuna od 31. siječnja 2012.
- na iznos od 75,73 EUR/570,61 kuna od 29. veljače 2012.
- na iznos od 72,90 EUR/549,24 kuna od 31. ožujka 2012.
- na iznos od 74,30 EUR/559,82 kuna od 30. travnja 2012.
- na iznos od 75,63 EUR/569,80 kuna od 31. svibnja 2012.
- na iznos od 73,52 EUR/553,95 kuna od 30. lipnja 2012.
- na iznos od 74,23 EUR/559,28 kuna od 31. srpnja 2012.
- na iznos od 73,04 EUR/550,34 kuna od 31. kolovoza 2012.
- na iznos od 70,03 EUR/527,64 kuna od 30. rujna 2012.
- na iznos od 73,21 EUR/551,62 kuna od 31. listopada 2012.
- na iznos od 74,97 EUR/564,84 kuna od 30. studenog 2012.
- na iznos od 74,36 EUR/560,23 kuna od 31. prosinca 2012.
- na iznos od 69,59 EUR/524,31 kuna od 11. veljače 2013.
- na iznos od 69,36 EUR/522,56 kuna od 8. ožujka 2013.
- na iznos od 73,27 EUR/552,02 kuna od 10. travnja 2013.
- na iznos od 71,18 EUR/536,34 kuna od 30. travnja 2013.
- na iznos od 64,69 EUR/487,37 kuna od 31. svibnja 2013.
- na iznos od 64,51 EUR/486,07 kuna od 30. lipnja 2013.
- na iznos od 65,92 EUR/496,64 kuna od 31. srpnja 2013.
- na iznos od 68,54 EUR/516,43 kuna od 31. kolovoza 2013.
- na iznos od 71,02 EUR/535,10 kuna od 10. listopada 2013.
pa sve do konačne isplate.
Za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od dana dospijeća do dana plaćanja, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan."
" i r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu broj: 9011060101 od 6. ožujka 2006. i ugovora o kreditu broj: 9011954709 od 26. rujna 2006.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.387,95 eura/17.992,00 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja, dakle od 21. lipnja 2023. pa do isplate pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena sve u roku od 15 dana.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 139,23 eura/1.049,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan."
2. Protiv dijela prvostupanjske presude (točaka I., III., dijela točke II. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.212,26 EUR sa zateznim kamatama, dijela točke IV. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.535,51 EUR sa zateznim kamatama presude) rješenja tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija cijelu točku II. i IV. izreke prvostupanjske presude. Tuženik naime, nema pravni interes pobijati onaj dio izreke u kojemu je uspio u sporu.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj: 9011060101 od 6. ožujka 2006., kao i odredbi Ugovora o kreditu broj 9011954709 od 26. rujna 2006. koji su sklopile parnične stranke a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te utvrđenje ništetnom odredbi istih Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF). Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.212,26 EUR iz osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike za kredit broj 9011060101 i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.535,51 EUR iz osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike za kredit broj 9011954709, koji zahtjev tužitelj temelji na ništetnoj odredbi Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula, sve sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja. Tužitelj zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
7. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da su tužitelji i tuženik zaključili Ugovor o kreditu i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 25.100,00 CHF, 7.ožujka 2006 kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 25.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca;
- da je ugovorena kamatna stopa od 4,6 % godišnje;
- da su tužitelji i tuženik zaključili i drugi Ugovor o kreditu i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 25.194,56 CHF, 26. rujna 2006. kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit u iznosu od u 25.194,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca;
- da je ugovorena kamatna stopa od 5,2 % godišnje da su
- da su krediti otplaćeni;
- da su krediti odobreni u svrhu adaptacije stana i kupnju osobnog vozila;
- da su u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 89/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud RH odbio žalbe izjavljene protiv te odluke odlukom Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora rastao;
- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita za kredit broj 9011060101 iznosi 2.212,26 EUR;
- da je razlika mjesečnih uplata zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita za kredit broj 9011954709 iznosi 2.535,51 EUR.
8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, te prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje svote od 2.212,26 eura i svote od 2.535,51 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih obroka pa do isplate, jer je zaključio da je odredba ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula zbog čega tuženik nema pravo na naplatu tražbine po toj ugovornoj odredbi, već samo po početnom tečaju CHF, pa je obvezan vratiti tužitelju utužene svote, koja predstavlja razliku između početnog tečaja i tečaja koji je primjenjivan prilikom otplate kredita.
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
9.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se i na odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22) prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.
10. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastarni rok od 5 godina počeo teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu (P.1401/12), a ona je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. slijedom čega zaključuje da s obzirom da je tužba podnesena u ovom predmetu 19. ožujka 2019., nije nastupila zastara.
11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.
12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovori ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.
12.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i ovaj Ugovor utvrđeno, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi stečenog bez osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15,14/19 i 19/22m - dalje: ZZP/14).
13. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje općenito ukazuje žalitelj.
14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presuda na koje se tužitelj pozvao te na osnovi dugih provedenih dokaza.
14. 1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran odlučio sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao. Naime, na te okolnosti tuženik nije predložio dokaze.
15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti ugovoriti kredit, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).
16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine valja kazati da je pravilno utvrđenje suda da nije nastupila zastara tražbine jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 6632/17 donesena 14. lipnja 2018. , a tužba u ovom predmetu je podnesena 19. ožujka 2019. pa nije protekao rok zastare od pet godina.
17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne
18. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima.
19. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne konkretizira žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima. Žalitelj tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.
20. Kako je žalba tuženika odbijena, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja temeljem članka 368. stavak 1. i 380. točka 2 ZPP-a.
Dubrovnik, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Vetma
