Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2147/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1238/2022-17 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1238/2022-17 od 15. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 57165/07 od dana 7. rujna 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), kao i dodatka Ugovora o kreditu broj: 57165/07 od dana 1. lipnja 2011. (dalje: Dodatak Ugovoru), koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Societe generale Splitska banka d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 9,69 % godišnje (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 640,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže opisano u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, kao i Dodatka Ugovora, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknadu za obradu kredita. Nadalje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 621, 71 EUR / 4.684,27 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od: 500, 00 EUR tekuće od dana 9. studenoga 2007. pa do isplate, 133,48 EUR tekuće od dana 6. lipnja 2011. pa do isplate (točka IV. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.627,96 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2024. pa do isplate (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) predlažući ovom sudu pobijanu odluku preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi te povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita.

6. I u ovoj fazi postupka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, da li je tuženik mijenjao ugovorenu kamatnu stopu sukladno odredbama predmetnog ugovora o kreditu i zakonskoj regulativi, da li je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovora u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 9,69% godišnje te je sporno da li je na strani tuženika zbog povećanja kamatne stope došlo do stjecanja bez osnove. Ujedno je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknadu za obradu kredita te zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade za obradu kredita.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke 7. rujna 2007. sklopile Ugovor o kreditu na iznos od 25.000,00 EUR i rok otplate od 120 mjeseci uz anuitete koji iznose 327,97 EUR mjesečno, a dospijevaju na naplatu 10. dana u mjesecu plativo u kunama po prodajnom tečaju kreditora;

- da je Dodatkom ugovora o kreditu od 1. lipnja 2011. odobren tužitelju kao korisniku kredita dodatni iznos od 8.214,49 EUR uz redovnu kamatu od 10,49% na iznos kredita uz produljenje roka otplate za 32 mjeseca;

- da je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa koja se može povećavati ili smanjivati aktom kreditora, a u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu je iznosila 9,69%;

- da je u članku 7. Ugovora o kreditu određena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2,00% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, a najmanje 200,00 kn, koja se naplaćuje odmah, prije korištenja kredita;

- da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno članku 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07, dalje: ZZP);

- da je tužitelju od strane tuženika ponuđen unaprijed pripremljen obrazac ugovora čiji je sadržaj pročitao, ali na isti ni na koji način nije mogao utjecati, kao što nije mogao niti raspravljati o pojedinim ugovornim odredbama;

- da tuženik ni na koji način nije objasnio tužitelju što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, niti mu je objasnio koje troškove obuhvaća iznos naknade, na temelju čega je određena visina naknade i koliki je to točan iznos;

- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije KĐŠ, dipl oec., tužitelj svojom otplatom Ugovora o kreditu, u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 9,69%, preplatio iznos od 640,20 EUR, dok je tuženik tužitelju na ime naknade za obradu kredita naplatio 621,71 EUR prema fiksnom tečaju konverzije.

10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako u konkretnom slučaju tužitelju nisu na transparentan način objašnjeni razlozi, kriteriji i parametri promjene početno ugovorene kamatne stope, kao i odnos te promjene sa drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje proizlaze za njega uslijed promjene kamatne stope. Stoga da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama u poslovanju sa fizičkim i pravnim osobama, u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer se radi o situaciji da banka odnosno tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu dužnika odnosno korisnika kredita (tužitelja), a tužitelj promjenu ne može predvidjeti niti može pravilnost promjene provjeriti jer nema za to nikakvih egzaktnih kriterija i parametara.

11. Nadalje, sud prvog stupnja smatra kako tužitelj sa tuženikom nije mogao pregovarati niti o sadržaju članka 7. Ugovora o kreditu kojim je određeno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 2,00% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, a koja je naknada tužitelju naplaćena. Tuženik da nije pojasnio tužitelju koje troškove obuhvaća iznos naknade, na temelju čega je određena visina te naknade i koliki je to točan iznos, što spornu odredbu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno uočljivom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi.

12. Sud prvog stupnja zaključuje kako je tuženik propustio tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u ZZP (članci 59., 81., 84., 87. stavak 1.), detaljno objasniti sve okolnosti vezane za kredit, kamatu i naknadu te mu pružiti kvalitetne informacije temeljem kojih bi se mogao odlučiti na pravni posao s tuženikom, to da je tužitelj došao u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetnih odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva (članak 323. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje: ZOO).

13. Stoga prvostupanjski sud smatra da tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenih iznosa, odnosno povrat danog u izvršenju ugovora, sukladno članku 323. stavak 1. ZOO-a jer je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

14. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

15. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom članka 86. stavak 1. ZZP/03 propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03, koji je na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (stavak 2. istoga članka).

16. Iz sadržaja samog Ugovora je vidljivo da je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa koja se može povećavati ili smanjivati aktom kreditora, a u trenutku sklapanja Ugovora iznosila je 9,69%. Dakle, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke pa tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora kojim se tražio njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukama o kamatama banke, nije mogao utjecati) što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

17. Kako se sa tužiteljem, a prema rezultatima dokaznog postupka, nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita, jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu, to očito tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Iako je zasigurno tuženik imao određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom određenom iznosu, kao stvarni trošak, to i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetna predmetna odredba Ugovora o kreditu i Dodatka ugovora u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti naknadu za obradu kredita.

18. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

19. Nadalje, valja reći da je u presudi Suda EU poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se članak 4. stavak 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze“.

20. Dakle, unatoč tome što su sporne odredbe gramatički razumljive i uočljive, one su ipak bile nejasne jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg istih niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze za njega. Stoga su sporne odredbe nepoštene u smislu odredbe članka 87. ZZP/03.

21. Drugačija pravna shvaćanja tuženika izložena u žalbi kojima, vezano za ništetne odredbe ugovora, obrazlaže svoje tvrdnje o pravilnom postupanju tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamate i naknade za obradu kredita, kao i tvrdnje kako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir kao relevantnu okolnost da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, nisu prihvatljiva.

22. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništavosti spornih odredbi, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedenih odredbi nije bilo, što u konkretnom predmetu znači da je razliku izvršene preplate bilo moguće izračunati jedino kao razliku između početno ugovorene stope iz predmetnog ugovora o kreditu i kasnijih stopa povećanih jednostrano od strane tuženika, kao kreditora.

23. Budući da je uplatama više plaćenih anuiteta kao i naknade za obradu kredita imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika, koji prijelaz nije imao osnove u nekom pravom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti odnosno zakonu, tuženik ga je dužan vratiti odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a.

24. U smislu odredbe članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, pa tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na svaki pojedini više plaćeni iznos od prvog dana nakon dana plaćanja do isplate.

25. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor zastare. Tako je za prigovor zastare sud prvog stupnja utvrdio, da je isti neosnovan, navodeći, da je pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću prvostupanjske presude u kojoj je odlučeno o predmetnoj ništetnosti.

26. Kako je prednik tuženika povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kako je opisano, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te su stoga nepoštene, a time i ništetne, što rezultira time da je tuženik nepošteni stjecatelj, zbog čega, sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05, tužitelj ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.

27. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a) pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

28. Kako na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

29. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić