Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-9/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivnačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnice Meri Blaslov Pavasović i Ecija Kuljiš Bajić, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, koji je zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1432/2022-29 od 27. studenog 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1432/2022-29 od 27. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužiteljice sve prema Odluci tuženika o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25. veljače 2022., kojom Odlukom je tužiteljici ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan ugovor o radu koji je s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, kojim je izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor 21. prosinca 2012. s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, Ulica Hrvatske mornarice 4, OIB:35075764438, a koji je 1. travnja 2019. sukladno članku 137. Zakona o radu prenesen na novog poslodavca Hanza Media d.o.o., zbog organizacijskih i gospodarskih razloga (točka I.1. izreke). Istom je presudom obvezan tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto redaktora sve sukladno Ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2012., a ako takvo radno mjesto ne postoji na drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice (točka I.2. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u prvostupanjskoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st.2., 8. i 9. ZOO-a, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila sa se žalba kao takva odbije.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

3.1. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao ni da su bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

3.2. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg joj je tuženik dao 25. veljače 2022., kao i zahtjev da je tuženik vrati na radno mjesto na kojem je radila prije otkaza, a ako takvo mjesto ne postoji na odgovarajuće sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu.

5. Između stranaka nije sporno da je odlukom o otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. tužiteljici otkazan ugovor o radu, da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, kao i da je tužiteljica pravovremeno zatražila sudsku zaštitu svojih prava.

5.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužiteljici donio pozivom na odredbu članka 115. Zakona o radu .("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica s prednikom tuženika Slobodnom Dalmacijom d.d. imala sklopljeni ugovor o radu od 21. studenog 2012., za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor sa slijedećim opisom poslova tog radnog mjesta: u dogovoru u uredništvom preuzima tekstove te ih čini čitljivijima, logički osmišljenima i atraktivnijima, upozorava novinare na jezične i logičke propuste, upozorava urednike i novinare na moguće netočnosti u tekstovima te obavlja ostale poslove po nalogu glavnog urednika ili od njega ovlaštene osobe, a što sve proizlazi iz članka 1. tog ugovora,

- da je navedeni ugovor o radu tužiteljice prenesen na novog poslodavca Hanza Media d.o.o., ovdje tuženika, 1. travnja 2019.,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 25. veljače 2022. proizlazi kako tuženik navodi da je tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacije u tiskaru, a kojim ugovorom da je izmijenjen prethodno sklopljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor 21. prosinca 2012. s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, a koji ugovori su s 1. travnjem 2019. sukladno članku 137. ZR-u preneseni na novog poslodavca Hanza Media d.o.o., zbog organizacijskih i gospodarskih razloga.

- da u obrazloženju te odluke o otkazu tuženik navodi kako je ugovor o radu za obavljanje poslova Redaktora izmijenjen suglasnom voljom tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca na način da od 2016. za poslodavca obavlja poslove transfera, odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodna Dalmacija u tiskaru PJ Slobodna Dalmacija i da je zbog prestanka potrebe, odnosno smanjenja potrebe za obavljanje poslova slanja datoteka, što da je uslijedilo nakon pada prihoda uzrokovanog pandemijom Corona virusa, došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice, a manji dio tih poslova da se preraspodijelio na dio radnika koji obavljaju grafičke poslove,

- da je tužiteljica kod tuženika radila 31 godinu i 10 mjeseci i da ima navršenih 58 godina života,

- da se radničko vijeće Slobodne Dalmacije 24. veljače 2022. u svom očitovanju na namjeravani otkaz ugovora o radu protivilo namjeri i donošenju odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

- da tužiteljica ne spori da je s prednikom tuženika imala sklopljeni ugovor o radu od 21. studenog 2012. prema kojem je za Slobodnu Dalmaciju d.d. obavljala poslove radnog mjesta redaktor sa slijedećim opisom poslova tog radnog mjesta koji su navedeni u ugovoru,

- da tužiteljica osporava da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme u 2016. za obavljanje poslova transfera, odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru,

- da tuženik smatra da je tužiteljica s njim 2016. sklopila ugovor o radu u usmenom obliku za poslove transfera, odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru.

- da iz Pravilnika o sistematizaciji poslova i njegovih Izmjena i dopuna koje su bile na snazi u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu (u daljnjem tekstu: Pravilnik), proizlazi da u Katalogu poslova, koji čini sastavni dio spomenutog Pravilnika, postoji radno mjesto redaktora, dok ne postoji radno mjesto transfera, odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a za koje radno mjesto je tuženik odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici otkazao ugovor o radu i za koje tvrdi da ga je tužiteljica sklopila s tuženikom suglasnom voljom 2016. u usmenom obliku,

- da iz iskaza tužiteljice i svjedokinje JB koja je obavljala iste poslove kao tužiteljica, proizlazi da je tužiteljica od 2012. pa nadalje, sve do odluke o otkazu, obavljala sve one poslove koji su navedeni u ugovoru o radu iz 2012., dok da poslovi slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru predstavljaju samo jedan dio tih poslova, odnosno završnu fazu drugih poslova koje obavljaju tužiteljica i ova svjedokinja,

- da iz iskaza svjedoka BB, a koji obavlja poslove radnog mjesta programske podrške, proizlazi kako je tužiteljica radila poslove radnog mjesta redaktora, a da radno mjesto slanja datoteka ne postoji, s time što je vršila ispravke/korekcije stranica koje su urednici i radnici iz službe programske zaštite imali tijekom rada,

- da iz iskaza urednice tuženika ŽBŠ proizlazi da tužiteljica nije obavljala samo poslove slanja datoteka nego da je „znala staviti oglas na stranicu, napraviti plan za novinu“,

- da iz potvrde tuženika od 8. rujna 2022. proizlazi kako je tužiteljica u vrijeme donošenja odluke o otkazu obavljala baš poslove radnog mjesta redaktora.

6.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud zaključio da između tužiteljice i tuženika u 2016. nije sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova slanja datoteka, ni u usmenom ni u pisanom obliku, pri čemu je naveo da takvo radno mjesto transfera, odnosno slanja datoteka ne postoji kao zasebno formirano radno mjesto kod tuženika. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu iz 2012. za obavljanje poslova redaktora, a na temelju kojeg je obavljala poslova tog radnog mjesta, a u okviru kojih poslova je obavlja i poslove slanja datoteka, to je taj sud zaključio da je tuženik otkazao tužiteljici nepostojeći ugovor o radu koji se odnosio na poslove radnog mjesta transfera, odnosno slanja datoteka, a ne za radno mjesto za koje je tužiteljica imala sklopljeni ugovor o radu redaktora, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

8. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li tužiteljici osnovano dan otkaz ugovor o radu, i to iz razloga što je prestala potreba za njezinim radom kod tuženika, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, primjenom odredbi članka 115. stavka 1. ZR- a, a kako je to navedeno u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022.

9. Prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom stavka 2. istoga članka, propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da je tuženik tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. otkazao nepostojeći ugovor o radu, jer tuženik tijekom postupka u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a, nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz, odnosno da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2016. za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, a kako je to navedeno u odluci o otkazu.

11. Naime, iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu s prednikom tuženika na neodređeno vrijeme od 21. prosinca 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor sa slijedećim opisom poslova tog radnog mjesta: u dogovoru u uredništvom preuzima tekstove te ih čini čitljivijima, logički osmišljenima i atraktivnijima, upozorava novinare na jezične i logičke propuste, upozorava urednike i novinare na moguće netočnosti u tekstovima te obavlja ostale poslove po nalogu glavnog urednika ili od njega ovlaštene osobe. Isto tako, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljica obavljala upravo te poslove kada joj je otkazan ugovor o radu, a što posebno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, radnika tuženika i iskaza same tužiteljice.

11.1. Budući da je prvostupanjski sud pored prethodno navedenog utvrdio i to, da radno mjesto za obavljanje poslova slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru (za koje je tužiteljici otkazan ugovor o radu) ne postoji ni prema Pravilniku o sistematizaciji poslova i njegovih Izmjena i dopuna, odnosno Katalogu poslova, koji čini sastavni dio tog Pravilnika, već da postoji samo radno mjesto redaktora, to je tuženik nije mogao za takvo nepostojeće radno mjesto sklopiti ni usmeni ugovor o radu, a pisani nije sklopio, a što je sve pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

12. Prema odredbi članka 14. stavku 1. ZR-a, ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku, dok prema stavku 2. istoga članka, propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora, a prema stavku 3. toga članka, ako ugovor nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

13. U ovom slučaju kada je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen pisani ugovor o radu od 21. prosinca 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta redaktor i kada je utvrđeno da je ona te poslove kod tuženika obavljala (u okviru kojih poslova su i poslovi slanja datoteka), kao što je utvrđeno i da kod tuženika ne postoji prema sistematizaciji radno mjesto transfera, odnosno slanja datoteka sa stranicama novina Slobodne Dalmacije u tiskaru, što je navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu, neosnovano se tuženik u žalbi poziva i na odredbu članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasili u bitnim sastojcima ugovora, jer u ovom slučaju tuženik nije dokazao da je osim ugovora o radu od 21. prosinca 2012. imao s tužiteljicom sklopljen bilo koji drugi ugovor o radu, pa tako ni usmeni za radno mjesto za koje joj je otkazao ugovor o radu.

13.1. Na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika da je na okolnost da je tužiteljica obavljala poslove transfera u spis dostavio Raspored radnog vremena iz 2016. i Organizacijsku shemu u Slobodnoj Dalmaciji iz 2018., iz svih prethodno navedenih razloga, pri čemu se navodi da se tom dokumentacijom ne dokazuje postojanje radnog mjesta i ugovorni radni odnos između stranaka, već ista u suštini predstavlja internu organizaciju rada.

14. Inače, ni ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa tako ni navodi koji se odnose da na radno mjesto transfera nisu zaposleni novi radnici, da je pao prihod uslijed pandemije Covida i dr., kada je prvostupanjski sud tijekom postupka nesporno utvrdio da za radno mjesto koje je tužiteljici otkazano nije imala sklopljen ugovor o radu s tuženikom, kao što je utvrđeno da to radno mjesto ni ne postoji prema tuženikovoj sistematizaciji radnih mjesta, što se ponovno ističe. Neosnovano je tuženikovo pozivanje u ovom slučaju i na druge sudske odluke jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, zbog čega je u ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi s Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča