REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3448/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 136, radi isplate iznosa od 6.347,87 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1005/2019 od 10. svibnja 2022., 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1005/2019 od 10. svibnja 2022. u točkama II. i III. njene izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 819,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.528,26 eura. Odlukom iz točke III. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 822,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tužiteljev osiguranik SJ je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 29. listopada 2009. koju je skrivila tuženikova osiguranica BJ. Tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu koju mu je isplaćivao na temelju rješenja od 19. listopada 2010. te u ovom postupku zahtijeva naknadu štete na ime isplaćene mirovine u razdoblju od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2019.
3. Nakon izvedenog dokaza uvidom u isprave te dokaza financijskim vještačenjem, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju nije nastala šteta isplatom invalidske mirovine a iz razloga jer bi tužiteljev osiguranik stekao uvjete za starosnu mirovinu koja je, kako je vještak izračunao manja od starosne mirovine. U odnosu na razdoblje nakon 1. siječnja 2019. kada je na snagu stupila odredba Zakona o mirovinskom osiguranju koja propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 819,61 eura.
4. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).
5. Protiv odluke iz točaka II. i III. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se nalaz vještaka ne može uzeti matematički točnim budući da vještak nije uzeo u obzir da bi tužiteljev osiguranik i nakon 65. godine ostvario mirovinski staž te da on ne bi iznosio isto kao u trenutku priznanja prava na invalidsku mirovinu kao i da bi ostvario najbolje plaće u svom radnom vijeku i time znatno povisio iznos pripadajuće starosne mirovine. Nadalje, smatra da je njegov korisnik ostvario pravo na invalidsku mirovinu i on nikada neće ostvariti pravo na starosnu mirovinu te je pogrešan stav suda da primjenjuje hipotetski način zaključivanja.
6. Tužitelj je predložio da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak prometne nezgode. Nije sporno ni da je tužitelj prema rješenju poslovni broj MP-725712 od 19. listopada 2010., svom osiguraniku na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2019. isplatio iznos od 6.347,87 eura koji potražuje u ovom postupku.
9. Sporno je pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu štete koju trpi zbog isplate invalidske mirovine jer da bi tužiteljev osiguranik s navršenih 65 godina starosti ostvario pravo na starosnu mirovinu koju bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati.
10. Izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem je utvrđeno da bi pretpostavljena starosna mirovina, koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja, u utuženom razdoblju iznosila 5.540,43 eura. U istom razdoblju isplaćeni iznos invalidske mirovine iznosio je 5.528,26 eura, odnosno 12,16 eura manje nego što bi mu isplatio na ime pretpostavljene starosne mirovine. Isplatom invalidske mirovine tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 1818, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 ). Naime, prema toj odredbi Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1.).
11. Prema shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju). Prihvatljive su tuženikove tvrdnje da bi po redovnom tijeku stvari, da posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik tužiteljevom osiguraniku nije priznato pravo na invalidsku mirovinu, osiguranik nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do umirovljenja svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 1235/2021 od 22. veljače 2022.).
12. Razmatrajući sve navedeno, s obzirom na to da je utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Sudac
Mario Vukelić
