Poslovni broj: Usž-3847/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UO, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3655/2021-38 od 3. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3655/2021-38 od 3. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21- 01/614, URBROJ: 338-01-06-05-21-13 od 10. studenoga 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1450, URBROJ: 338-21-02-02-21-5 od 21. srpnja 2021. Točkom II. izreke presude tužitelju je priznata dijagnoza šifre prema MKB- 10 klasifikaciji: S46.0 (Ozljeda tetive rotatorne manžete lijevog ramena) kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu nastale 20. srpnja 2020. izražene dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S01.1, S00.0, S16 i S40.0 priznate pod evidencijskim brojem „OR” 436 200720 8/2021 te su mu u vezi s navedenom dijagnozom priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 7.933,18 eura.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 21. srpnja 2021., kojim se u točki 1. izreke tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S46.0 ne priznaje kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu nastale 20. srpnja 2020. izražene dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S01.1, S00.0, S16 i S40.0 priznate pod evidencijskim brojem „OR“ 436 200720 8/2021, te mu se u točki 2. izreke u vezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je presuda donesena na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je utvrdio postojanje izravne uzročno-posljedične veze između dijagnoze S46.0 i mehanizma nastanka ozljede, odnosno da se radi o akutnoj ozljedi za koju kod tužitelja nije postojala predispozicija zdravstvenog stanja. Navedena utvrđenja smatra medicinski neutemeljenima, neargumentiranima i protivnima dokazima u spisu, a iz razloga navedenih u očitovanju liječničkog povjerenstva Direkcije od 29. srpnja 2024., koje dostavlja u privitku žalbe. Nespornom smatra činjenicu da je učinjenom obradom predmetna dijagnoza potvrđena, međutim ističe da je prilikom razmatranja predmeta u cjelini trebalo uzeti u obzir mehanizam njezina nastanka. Ističe da postoji velika razlika između natučenja ramena i direktnog udarca u rame jer direktni udarac sugerira jaču silu i zasigurno dovodi do pojave vanjskih znakova udarca, a kod tužitelja je na dan pregleda 20. srpnja 2020. lijevo rame bilo bez vidljivih oteklina i kontuzijskih otisaka, uz samo prisutnu bolnost u projekciji velikog tuberkula. Iz navedenog zaključuje da je na lijevo rame tužitelja djelovala manja sila, koja je zbog postojanja predispozicije zdravstvenog stanja dovela do rupture. Medicinski potpuno pogrešnim smatra i utvrđenje da se tužitelj prije štetnog događaja nije liječio zbog degenerativnih promjena tetiva rotatorne manžete. U prilog navedenome ukazuje na nalaz UZV-a lijevog ramena od 13. studenoga 2020., ali i MR lijevog ramena od 23. travnja 2021., koji ukazuju na degenerativnu promjenu tetive supraspinausa i postojanje sumnje na raniju traumu u području AC zgloba. Navodi da je sudski vještak, suprotno svakodnevnoj medicinskoj praksi i po vlastitom nahođenju, ignorirao nalaz UZV-a i MR-a pa se njegov nalaz nije mogao uzeti kao valjani dokaz o odlučnim medicinskim činjenicama. Imajući na umu sve navedeno, smatra da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz članka 53. stavka 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20. i 39/20. - dalje: Pravilnik) u vezi s člankom 66. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon). S obzirom na to da osporava odluku o meritumu stvari, ujedno pobija i točku III. izreke presude kojom ga se obvezuje nadoknaditi cjelokupni trošak upravnog spora. Posebno prigovara priznatom trošku za zastupanje na ročištima od 23. svibnja 2024. i 25. lipnja 2024. jer na njima nije poduzeta nikakva radnja aktivnog zastupanja tužitelja niti su predloženi novi dokazi. Navodi i da na predmetnim ročištima uopće nisu provođene radnje s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, pa isti trošak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a pa predlaže da se dosuđeni troškovi spora umanje za navedene sporne stavke. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom. Navodi da se u žalbi ponavljaju prigovori izneseni protiv nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a koji prigovori su otklonjeni usmeno na ročištu održanom 7. ožujka 2024., o čemu je prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge. Iz navedenog razloga ocjenjuje iznesene prigovore paušalnima jer su bez ikakvog uporišta u stručno-medicinskim činjenicama i dokumentaciji koja prileži spisu predmeta. Smatra da tuženik i zainteresirana osoba selektivno tumače medicinsku dokumentaciju, a da je sud pravilno na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog sudskog vještaka kirurga utvrdio osnovanim njegov tužbeni zahtjev. Ističe da je pravilno primjenom članka 79. ZUS-a izvršena kvalitativna i kvantitativna analiza potrebnih troškova upravnog spora te mu je dosuđen trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa). Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u cijelosti se priklanja žalbenim navodima tuženika te navodi da je tuženik u konkretnom slučaju na temelju medicinske dokumentacije i medicinskog vještačenja liječničkog povjerenstva pravilno utvrdio da se dijagnoza S46.0 tužitelju ne može priznati kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu. Ističe da je tužitelj u događaju od 20. srpnja 2020. u sudaru zadobio ozljede glave, vrata i lijevog ramena, ali da iz učinjene slikovno/radiološke obrade (UZV i MR lijevog ramena) nije utvrđena akutna ozljeda dijagnoze S46.0 koja bi se mogla uzročno-posljedično povezati s događajem. Navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da kod tužitelja postoji predispozicija za nastanak degenerativnih promjena zbog ranije ozljede lijevog ramena u djetinjstvu. Slijedom navedenog, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Prema podacima spisa, nije sporno da su tužitelju dijagnoze ozljede S01.1, S00.0, S16 i S40.0 priznate ozljedom na radu nastalom 20. srpnja 2020. Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja vođen je povodom zahtjeva izabrane doktorice obiteljske medicine podnesenog 20. travnja 2021. radi priznavanja dijagnoze S46.0 dopunskom dijagnozom ranije priznate ozljede na radu zadobivene u događaju od 20. srpnja 2020.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona i članka 53. Pravilnika, pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, u skladu s člankom 55. stavkom 1. Pravilnika te člankom 12. stavkom 1. točkom 2. i člankom 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 15. rujna 2021., pribavljenog povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S46.0 nije verificirana akutnom ozljedom provedenom slikovnom/radiološkom obradom te se ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 20. srpnja 2020. kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu. Navedeno je da su kod tužitelja verificirani nalazi tetiva bez jasnih znakova akutne ozljede koja bi bila povezana s predmetnim događajem, ali i da nalazi upućuju na kronične degenerativne i upalne strukturne promjene u lijevom ramenom zglobu. S obzirom na navedeno, zaključeno je da kod tužitelja postoje stečene predispozicije zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, a takva oštećenja degenerativno promijenjenih struktura se ne mogu smatrati ozljedom na radu.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, dr. med., specijalistu kirurgije, subspecijalistu traumatologije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da se na temelju medicinske dokumentacije, posebno nalazu UZV-a od 13. studenoga 2020. i nalazima MR-a od 20. srpnja 2020., 15. ožujka 2021. i 23. travnja 2021. i činjenice da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije imao tegoba s lijevim ramenom, ne može tvrditi da je postojala prirođena ili stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede. Vještak stoga zaključuje da se predmetna dijagnoza može smatrati ozljedom na radu prema članku 66. Zakona.

12. Sudski vještak je na raspravi 22. ožujka 2024. odgovorio na sve prigovore tuženika i zainteresirane osobe, koji se ponavljaju u ovdje podnesenoj žalbi. Posebno je naveo da u RTG nalazima prije i nakon UZV nalaza, kao i MSCT nalazom, kod tužitelja nisu utvrđeni kalcifikati, zbog čega je zaključio da u tetivi nisu postojali kalcifikati koji bi doveli do tendinopatije, odnosno degenerativnih promjena tetive. Pri tome ističe da, iako je na RTG snimkama nađen osteopeničan lateralni kraj ključne kosti i moguće formiranje ciste, zbog čega su preporučene kontrolne snimke u unutarnjoj i vanjskoj rotaciji, navedeno nije povezano s tetivama rotatorne manžete.

13. Prvostupanjski sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog spisa tuženika, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio u presudi citirani članak 66. Zakona te je usvojio tužbeni zahtjev.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 11. siječnja 2024. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 9. siječnja 2024. te je podneskom od 29. siječnja 2024. u cijelosti prigovorio ocjeni vještaka, dostavljajući očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 24. siječnja 2024. Povodom iznesenih prigovora sudski vještak je usmeno saslušan na ročištu održanom 22. ožujka 2024., a na koje uredno pozvani tuženik nije pristupio. 15. Tuženik je, u skladu s člankom 34. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 29. siječnja 2024., čime je zatražio dodatno očitovanje sudskog vještaka na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještak je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

16. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno u skladu s člankom 33. ZUS-a te je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude detaljno iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora te naveo mjerodavne odredbe Zakona koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a.

17. Tuženik razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

18. Člankom 79. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4. istog članka 79.).

19. Prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i priznao je tužitelju dijagnozu šifre S46.0 kao dopunsku dijagnozu priznate ozljede na radu i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pa je time tužitelj u cijelosti uspio u sporu koji je time dovršen te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 79. stavkom 1. ZUS-a.

20. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelju, kojeg u sporu zastupa odvjetnica, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe, sastav podnesaka od 18. veljače 2022. i 19. siječnja 2024. te pristup na ročišta od 7. ožujka 2024., 23. svibnja 2024. i 25. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 6.250,00 eura, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife. Uz taj trošak, tužitelju je odmjeren i trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura i predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, tako da sveukupan opravdan trošak upravnog spora iznosi 7.933,18 eura.

21. Suprotno žalbenom prigovoru tuženika, a imajući na umu da je prvostupanjski sud zakazao ročište i da je ono održano u skladu s člankom 7. ZUS-a te da se radi o raspravnom ročištu na kojem stranke mogu isticati prijedloge i prigovore u vezi s dokaznim prijedlozima i na taj način pokušati pridonijeti vlastitom uspjehu u sporu, u skladu s člankom 6. ZUS-a, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 23. svibnja 2024. smatra se opravdanim u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Ovaj Sud ocjenjuje opravdanim i dosuđeni trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 25. lipnja 2024. jer je na njemu zaključena rasprava na temelju članka 39. stavka 3. ZUS-a i određeno je ročište na kojem se presuda objavljuje u skladu s člankom 61. stavkom 4. ZUS-a.

22. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.

23. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan