Poslovni broj: Usž-2345/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HU iz [adresa], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-210/2024-5 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-210/2024-5 od 18. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem upravnog suda odbačena je tužba (točka I. izreke rješenja) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).

2. Tužiteljica osporava prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga. Ističe da se radi o dva različita pravna lijeka te da o prigovoru odlučuje čelnik tijela na temelju odredbe članka 10. stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/12. i 25/22. – dalje: Odluka/18) i članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) u roku od 8 dana, a o žalbi odlučuje ministarstvo sukladno Statutu Grada Zagreba. Navodi da nije riječ o pravnom aktu protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, da u konkretnom predmetu nije odlučivalo ministarstvo. Smatra da su ispunjeni uvjeti za supsidijarnu primjenu članka 122. stavka 3. ZUP-a. Predlaže da se žalba usvoji, poništi pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno postupanje uz obvezivanje tuženika na naknadu troška upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nedonošenja rješenja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv pojedinačne odluke, tužbu odbacio kao prijevremenu pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 1. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja – dalje u tekstu: ZUS). Prema odredbi članka 24. stavka 2. ZUS-a pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije 8 dana nakon propisanog roka.

6. Rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je odredbom članka 121. ZUP-a prema kojoj je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok. U konkretnoj pravnoj stvari (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje je prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-134/22-91 od 17. veljače 2023., potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/23 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženja obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga). S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. ZUP-a.

7. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drugačije propisano.

8. Budući da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije propisano, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. stavka 3. ZUP-a pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.

9. Stoga ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje, jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru tužiteljice propisan odredbom članka 121. ZUP-a pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odlučuje o redovitom pravnom lijeku (tužba zbog šutnje uprave) podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 24. stavka 2. ZUS-a.

10. S obzirom na sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi sa člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan