Poslovni broj: Usž-43/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-214/2024-6 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-214/2024-6 od 23. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem upravnog suda odbačena je tužba (točka I. izreke rješenja) tužiteljice te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).

2. Tužiteljica osporava navedeno rješenje iz svih žalbenih razloga. Ističe da se radi o dva različita pravna lijeka te da o prigovoru odlučuje čelnik tijela na temelju odredbe članka 10. stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/12. i 25/22. – dalje: Odluka/18) i članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) u roku od 8 dana, a o žalbi odlučuje ministarstvo sukladno Statutu Grada Zagreba. Navodi da nije riječ o pravnom aktu protiv kojeg se ne može izjaviti žalba te da u konkretnom predmetu nije odlučivalo ministarstvo. Smatra da su ispunjeni uvjeti za supsidijarnu primjenu članka 122. stavka 3. ZUP-a. Predlaže da se žalba usvoji, poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovno postupanje uz obvezivanje tuženika na naknadu troška upravnog spora. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nedonošenja rješenja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv pojedinačne odluke, tužbu odbacio kao prijevremenu pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.- dalje: ZUS). Prema odredbi članka 40. stavka 2. ZUS-a pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku, tužba sudu podnosi se najranije 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Rok za donošenje odluke po izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je odredbom članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok. U konkretnoj pravnoj stvari (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje je prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-134/22-91 od 17. veljače 2023., potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/23 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor.

6. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, a imajući na umu članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. ZUP-a.

7. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drugačije propisano.

8. Budući da u konkretnom slučaju zakonom nije drugačije propisano, ne dolazi do primjene odredbe članka 122. stavka 3. ZUP-a pa javnopravno tijelo za odlučivanje (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom prigovoru odlučiti u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora.

9. Stoga ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje, jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru tužiteljice propisan odredbom članka 121. ZUP-a pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odlučuje o redovitom pravnom lijeku (tužba zbog šutnje uprave) podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 40. stavka 2. ZUS-a. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno kako je to u konkretnom slučaju.

10. S obzirom na sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a u vezi sa člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan