Broj: Ppž-7642/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. CT i dr., zbog prekršaja iz čl. 6.. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. JT podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 15. lipnja 2021., broj: 42. Pp-4631/2021-7, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. JT, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni u odnosu na tog okrivljenika te izriče da je okr. LT, djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 70,00 eura (sedamdeset eura), u koju se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava oduzimanje slobode 9. travnja 2021. u 12:45 sati do 14:20 sati kao 39,82 eura novčane kazne, tako da mu preostaje 30,18 eura (trideset eura i osamnaest centi) novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. JT te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. LT obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašeni su krivim okr. DT i okr. LT da su, na način činjenično opisan u izreci presude, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna po 750,00 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 100 eura, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da svakom okrivljeniku preostaje 450,00 kuna novčane kazne, koju su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka od po 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

2.Protiv te presuda okr. LT po branitelju odvjetniku Vinku Gulašiji podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

5.Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da je iz izvedenih dokaza nesporno kako se blagonaklono obratio okr. CT pokušavajući mu pomoći i ukazati u kojem pravcu mu je otišao sin, a na takvo njegovo korektno ponašanje isti je reagirao uvredama i prijetnjama. Ističe da se nije ponašao na naročito drzak i nepristojan način, nije vrijeđao građane niti narušavao njihov mir, sjedio je mirno u kafiću kada je napadnut verbalno i tjelesno, pa je jedino postupao u nužnoj obrani kako bi od sebe otklonio istovremeni protupravni napad koji se na drugi način nije mogao otkloniti.

5.1.Međutim, zaključak da se ne radi o postupanju žalitelja u nužnoj obrani proizlazi iz tijeka događaja, kako je opisan u optužnom prijedlogu i izreci pobijane presude. Točno je da iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga proizlazi da se okr. DT prvi vičući obratio žalitelju, međutim, žalitelj mu se tada unio u lice i obratio, također vičući i u više navrata nasrtao na okr. CT. Po ocjeni ovog suda, upravo tim unošenjem u lice i nasrtajima na suokrivljenika žalitelj je manifestirao svoju volju za tjelesnim obračunom, čime je nedvojbeno isključena mogućnost instituta nužne obrane, pa samim time i eventualnog prekoračenja nužne obrane. Prema čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. U ovom prekršajnom predmetu izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju da se žalitelj unosio u lice i nasrtao na okr. CT u trenutku kada nije bio izložen nikakvom napadu na svoj tjelesni integritet. Pojam „napada“ kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije verbalno obraćanje, pa ni kada je počinjeno vikanjem ili sadržava vrijeđanje ili provokaciju.

5.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.Međutim, u pravu je žalitelj da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na njegovu štetu, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

6.1.Naime, iz činjeničnog stanja kako se utvrđuje izrekom pobijane presude ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda, slijedom čega je prekršaj za koji je okr. LT proglašen krivim pogrešno pravno kvalificiran. Naime, čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda sankcioniran je prekršaj s obilježjem naročite drskosti i nepristojnosti, kao kvalificirani oblik prekršaja iz čl. 13. istog Zakona kojim je sankcionirano remećenje javnog reda i mira. Po ocjeni ovog suda, iz činjeničnog opisa djela opisanog u izreci pobijane presude ne proizlaze obilježja naročite drskosti i bezobzirnosti remećenja javnog reda i mira od strane žalitelja (vikao, unosio se u lice, u više navrata nasrtao).

6.2.Stoga je u pravu žalitelj kada ističe da je nejasno u kojoj su konkretno radnji počinjenja djela ostvareni elementi prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (imajući u vidu da prvostupanjski sud zaključuje da iz izvedenih dokaza na proizlazi da bi žalitelj udario okr. CT), a niti je sud dao razloge za takvu odluku. Slijedom navedenog, ovaj sud je, prihvaćanjem žalbe okr. JT, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci u odnosu na žalitelja, na način da je okr. LT postupanjem činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinio prekršaj remećenja javnog reda i mira iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okr. LT ističe da je neosuđivan, nikada nije postupao agresivno, niti je činio prekršaje sa elementima narušavanja javnog reda i mira.

7.1.Odlučujući o kazni izrečenoj žalitelju, ovaj sud je imao u vidu da je nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je blaži za žalitelja, jer za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne, pa je, u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. JT.

7.2.Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

7.3.Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 9. travnja 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

8.Kako je to obrazloženo u t. 6. i t. 6. 1. ove presude, ovaj drugostupanjski sud je prekršaj za koji je žalitelj proglašen krivim pravno označio kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je prema odredbi „novog“ Zakona („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je blaži za počinitelja, propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (150,69 kuna do 753,45 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

8.1.Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je prihvaćanjem podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu počinjenja osnovnog prekršaja (čl. 13. Zakona) i primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud žalitelju izrekao novčanu kaznu oko sredine propisanog raspona, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. JT za počinjeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u visini 70,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pri odmjeri visine novčane kazne ovaj drugostupanjski sud je cijenio kao olakotnu okolnost da je žalitelj otac dvoje djece, neosuđivan, te imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, uz činjenicu da nisu utvrđene otegotne okolnosti, izrekao novčanu kaznu kao u t. I. smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okr. JT.

10.Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.