Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-328/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Elviru Puriću, odvjetniku iz Daruvara, protiv tuženice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P Ob-276/2021-12 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P Ob-276/2021-12 od 19. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj ZĆ iz [adresa]. suvlasnik u 1/8 dijela sa osnova bračne stečevine nekretnine koja je upisana u k. o. [katastarska općina] z. k. ul. br. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo sa određenim omjerima, 1.Suvlasnički dio:51/315 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), dvosobni stan u prizemlju desno br.1. koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, ostave, hodnika ukupne površine 50,78 m2, a koji stan se nalazi u Stambenoj zgradi Daruvar, [adresa]. izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]. [adresa] površine 115 m2, kao i idealnog suvlasničkog dijela zemljišta koje služi za njezinu uporabu sukladno članku 68. 69. i 370. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što je tužena BĆ, r. Z, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja, jer će u protivnom takvo priznanje zamijeniti ova presuda sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, u dijelu kojim zahtjeva utvrđenje da je suvlasnik sa osnova bračne stečevine nekretnine pobliže opisane u toč. 1. izreke ove odluke i to u dijelu koji prelazi 1/8 do potraživanih 1/2 dijela.

3. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 69,84 kn u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.".

2. Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama 2. i 3. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih razloga, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz dosudu tuženici parničnog troška, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Osim toga, tuženica je dostavila i odgovor na žalbu tužitelja u kojem pobija žalbene navode tužitelja i ustraje u svojim žalbenim tvrdnjama.

6. Žalbe su osnovane zbog slijedećih razloga.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja suvlasništva tužitelja za ½ dijela na stanu u [adresa], pobliže opisanom u izreci pobijane presude, za koji tvrdi da je bračna stečevina stranaka i ovlaštenje za uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama.

8. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno:

- da su stranke bile u braku od 1. listopada 1983., te da je taj brak razveden rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-90/2021 od 26. veljače 2021.,

- da je predmetni stan 1990. dodijeljen na korištenje strankama od strane Općine Daruvar, i to tužitelju kao nositelju stanarskog prava i tuženici kao članu obiteljskog domaćinstva, s tim da je prilikom dodjele stana rješenjem Općine Daruvar od 15. studenoga 1990. utvrđeno vlastito učešće u iznosu od 461,00 tadašnji dinar, koji iznos je tužitelj, prema priznanici priloženoj u preslici uz citirano rješenje (str. 10 spisa), istog dana uplatio,

- da je 2. svibnja 1994. tužitelj potpisao suglasnost (u preslici priloženo na str. 26 spisa) da predmetni stan od Grada Daruvara kupi tuženica,

- da je 23. svibnja 1994. tuženica sa Gradom Daruvarom sklopila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo za iznos od 39.368.113,00 hrvatskih dinara, uz obročnu otplatu cijene, i to, kako proizlazi iz sadržaja spomenutog ugovora (list 28 do 30 spisa), u 312 obroka, odnosno kroz 26 godina otplate, s tim da prvi obrok iznosi 1.181.043,00 hrvatskih dinara, a ostali 139.045,00 hrvatskih dinara, pri čemu već sad treba primijetiti kako sadržaj ugovora upućuje da je u istom sadržana valutna klauzula u DEM,

- da je kupoprodajna cijena stana u cijelosti otplaćena 18. prosinca 2017.

9. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude (točka 7. obrazloženja), polazeći od stajališta kako tužitelj nije dokazao da bi vršio otplatu predmetnog stana, plaćao režije za isti, doprinosio ili snosio troškove zajedničkog života u predmetnoj nekretnini, niti visinu ulaganja u ugradnju plastičnih roleta, tužitelju kao doprinos u stjecanju predmetne nekretnine kao zajedničke imovine, cijenio činjenicu da je isti kao nositelj stanarskog prava kod dodjele predmetnog stana na korištenje uplatio učešće od 461,00 tadašnji dinar, što je činilo 11,63% utvrđene knjižne vrijednosti stana za 1989. godinu, pa je slijedom tog omjera zaključio kako suvlasnički dio tuženika iznosi 1/8 dijela predmetne nekretnine, dok je u ostalom dijelu odbio zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Izloženo stajalište i zaključak prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti zbog slijedećih razloga.

11. Prije svega, na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti kao je pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda po kojem se, obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana (23. svibnja 1994.), na imovinskopravne odnose stranaka kao bračnih drugova u pogledu te nekretnine primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 - u nastavku ZBPO), bez obzira do kada je trajala otplata kupoprodajne cijene stana.

12. Međutim, polazeći od odredbe članka 277. ZBPO, po kojoj je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, prvostupanjski sud gubi iz vida kako u smislu citirane odredbe i plaća, odnosno zarada, koju je svaki od bračnih drugova ostvarivao tijekom trajanja bračne zajednice predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, pa okolnost da je tuženica iz svoje plaće otplaćivala obroke kupoprodajne cijene, sama za sebe, nije dostatna za zaključak kako ne postoji tužiteljev doprinos u stjecanju te imovine, niti se može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda po kojem se doprinos tužitelja može cijeniti kroz uplatu učešća od 461,00 tadašnjeg dinara, jer tužitelj nije ni tvrdio kako bi taj iznos stekao po nekoj drugoj osnovi, a ne radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

13. Pri tome treba naglasiti razliku između faktičnog trajanja bračne zajednice koje u sebi podrazumijeva zajednicu života, odnosno emotivnu i ekonomsku povezanost koje čine suštinu bračnog odnosa, odnosno suštinu zajednice života kakvom je brak definiran u članku 2. ZBPO, od formalnog trajanja braka koje započinje sklapanjem braka i prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništenjem ili razvodom braka po odredbi članka 45. ZBPO.

14. Iz iskaza stranaka proizlazi kako se faktična bračna zajednica stranaka u razdoblju otplate kupoprodajne cijene stana u najmanju ruku prekidala, jer iz tih iskaza proizlazi kao nesporno kako je tužitelj najkasnije tijekom 1998. (dakle oko četiri godine od početka otplate kupoprodajne cijene stana) iselio iz tog stana i otišao u podstanarstvo, da bi potom nastavio živjeti u kuću u [adresa] i baviti se uzgojem ovaca, pa je u ovom postupku kao odlučnu činjenicu potrebno utvrditi do kada je faktična bračna zajednica stranaka trajala, odnosno eventualna razdoblja kroz koja je ta zajednica bila u prekidu, a zatim, za ono razdoblje u kojem su stranke bile faktičnoj bračnoj zajednici utvrditi doprinos tužitelja kroz smjernice iz članka 287. ZBPO, odnosno vodeći računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

15. Pri tome, u situaciji kada iz spisa proizlazi kako stranke nisu imale zajedničke djece, te kako je tužitelj bio formalno nezaposlen od 1991., pa do odlaska u Liku, pri čemu se u doprinos tužitelja izjednačen sa osobnim dohotkom prama stajalištu ovog suda ne mogu uračunati sredstva koje je eventualno stekao baveći se protuzakonitim aktivnostima (preprodajom deviza), ali sud kao doprinos na strani tužitelja kroz razdoblje trajanja faktične bračne zajednice stranaka treba cijeniti makar i samo emotivnu podršku, te suradnju i eventualni rad u domaćinstvu.

16. Dakle, pored razdoblja u kojem je trajala faktična bračna zajednica stranaka, a u kojem razdoblju je na stranci koja tvrdi suprotno teret dokaza kako sredstva kojima je otplaćivana kupoprodajna cijena predmetnog stana nisu bračna stečevina (nisu stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice), sud prvog stupnja treba utvrditi, visinu dohotka, odnosno zarade bračnih drugova, ali i organizaciju života stranaka u pogledu međusobne suradnje i podrške i ovisno o tim okolnostima izvesti zaključak o doprinosu svakog bračnog druga stjecanju predmetnog stana.

17. Za eventualna razdoblja u kojima je faktična bračna zajednica stranaka bila u prekidu, kroz koje razdoblje je zarada svakog od bračnih drugova bila njegova posebna imovina, kod nesporne činjenice da je tuženica otplaćivala predmetni kredit, na tužitelju je teret dokaza da je sudjelovao u otplati kupoprodajne cijene predmetnog stana.

18. Suprotno stajalištu tuženice, okolnost da se tužitelj suglasio da samo tuženica sklopi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana ne utječe na suprotan zaključak, odnosno da isti, kod naprijed izloženih razloga, makar i dijelom ne bi bio bračna stečevina stranaka u smislu članka 277. ZBPO.

19. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud propustio utvrditi naprijed izložene odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o zahtjevu tužitelja, pobijana presuda se ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, po odredbi članka 369. stavka 1. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu tako što će ponovo provesti prethodni postupak (članak 377. stavak 1. ZPP), pozvati stranke da se izjasne o odlučnim činjenicama na koje je ukazano ovim rješenjem i predlože dokaze na te okolnosti, kako bi, potom, ponovnom ocjenom do sada izvedenih dokaza, kao i onih dokaza koje stranke eventualno predlože na sporne okolnosti, utvrdio naprijed navedene činjenice i ovisno o tim utvrđenjima donio novu, valjano obrazloženu odluku o zahtjevu tužitelja i o troškovima postupka.

Split, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić