Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-574/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice DO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-73/2019-44 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-73/2019-44 od 20. rujna 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu točki I. i II. izreke, te u dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.799,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 143,31 € od 16. prosinac 2013.

- 7,01 € od 16. siječanj 2014.

- 20,14 € od 16. travanj 2014.

- 56,68 € od 16. svibanj 2014.

- 57,88 € od 16. lipanj 2014.

- 124,50 € od 16. srpanj 2014.

- 16,29 € od 16. kolovoz 2014.

- 68,93 € od 16. rujan 2014.

- 26,95 € od 16. studeni 2014.

- 27,32 € od 16. prosinac 2014.

- 80,84 € od 16. siječanj 2015.

- 122,31 € od 16. veljača 2015.

- 10,58 € od 16. ožujak 2015.

Gž R- 574/2024-3

- 9,62 € od 16. travanj 2015.

- 56,95 € od 16. svibanj 2015.

- 68,55 € od 16. lipanj 2015.

- 171,08 € od 16. srpanj 2015.

- 23,89 € od 16. rujan 2015.

- 57,98 € od 16. studeni 2015.

- 12,79 € od 16. prosinac 2015.

- 131,25 € od 16. veljača 2016.

- 9,76 € od 16. ožujak 2016.

- 2,97 € od 16. travanj 2016.

- 26,02 € od 16. svibanj 2016.

- 61,09 € od 16. lipanj 2016.

- 61,09 € od 16. srpanj 2016.

- 19,52 € od 16. kolovoz 2016.

- 133,51 € od 16. rujan 2016.

- 72,23 € od 16. listopad 2016.

- 6,54 € od 16. studeni 2016.

- 61,37 € od 16. prosinac 2016.

- 58,25 € od 16. siječanj 2017.

- 62,59 € od 16. veljača 2017.

- 3,50 € od 16. ožujak 2017.

- 10,50 € od 16. svibanj 2017.

- 59,41 € od 16. srpanj 2017.

- 71,26 € od 16. kolovoz 2017.

- 21,86 € od 16. listopad 2017.

- 14,92 € od 16. studeni 2017.

- 64,59 € od 16. prosinac 2017.

- 7,41 € od 16. siječanj 2018.

- 17,21 € od 16. veljača 2018.

- 14,64 € od 16. ožujak 2018.

- 19,96 € od 16. travanj 2018.

- 72,02 € od 16. svibanj 2018.

- 17,18 € od 16. lipanj 2018.

- 144,03 € od 16. srpanj 2018.

- 37,16 € od 16. kolovoz 2018.

- 76,67 € od 16. rujan 2018.

- 11,89 € od 16. listopad 2018.

- 59,66 € od 16. studeni 2018.

- 54,57 € od 16. prosinac 2018.

- 151,68 € od 16. siječanj 2019.

po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

Gž R- 574/2024-3

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.431,80 EUR sa zateznim kamatama od 20. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 18,20 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Nije ni ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upire tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može

Gž R- 574/2024-3

iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od listopada 2013. do prosinca 2018. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbi članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.) i članka 55. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), i koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

8.1. Nadalje je predmet spora i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013. („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a koja je odredba sadržajno ista kao i odredba članka 58. KU/2018.

8.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018., te odredbi članka 59. stavka 1. KU/2012. i članka 58. stavka 1. tog KU iz 2017., odnosno iz 2018.

9. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice imaju primijeniti odredbe članka 58. KU/2013. i Dodatka I. te odredbe članka 34., 55. i 58. KU/2018., kao i odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.)

10. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljala poslove na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju kada je radila prekovremeno,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u utuženom razdoblju za odrađene prekovremene sate,

- da je, posljedično tome, tuženik tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad u umanjenom iznosu,

- da je tuženik tužiteljici navedene dodatke isplatio samo za sate određene unutar redovnog radnog vremena, a ne i za prekovremeni rad,

Gž R- 574/2024-3

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka za računovodstvo i financije, stalnom sudskom vještaku Marinu Rameša dipl. oec. iz Kastva u visini od 21.096,11 kn.

11. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14. i 127/17., dalje: ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom pak čl. 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st. 5 istog članka da ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

12. Naime, KU/13 je bio u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022.

13. Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Odredbom čl. 47. st. 1. KU (čl.45 KU18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

Gž R- 574/2024-3

14. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU (čl.49.st.1. KU18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

14.1. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU (čl.55.st.1. KU18) na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (zdravstveni radnik/ medicinska sestra/ medicinski tehničar na bolničkim odjelima 14%).

14.2. Prema odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

15. Dakle, struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

16. Predmetni kolektivni ugovori ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatcima za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka temeljem posebnih uvjeta rada.

17. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika.

18. Stoga tužiteljica ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU- IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. 20. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji je jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

Gž R- 574/2024-3

21. Sukladno naprijed izloženom pravilno je sud prvog stupnja smatrao kako tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate jer postoje otežani uvjeti rada, i u redovnom i u prekovremenom radu. Isto se temelji na odredbi čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19, kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19 navodi se i radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da ga je tuženik obračunao tužiteljici za redovne sate rada u utuženom periodu, a što proizlazi iz obračunskih lista plaća tužiteljice kao i iz nalaza i mišljenja vještaka.

22. Isto se odnosi i na uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 57. KU/18, kao i čl. 23. Dodatka II KU/19 propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću, koji dodatak se obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak. 23. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljičinom korištenju godišnjeg odmora, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužiteljici.

24. 21. prosinca 2015. zajedničko Povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je zaključak 153. koji glasi: "Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan,

Gž R- 574/2024-3

imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

25. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. 21. prosinca 2015. a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond sati činio bi umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) sa 8 sati od dana izmijenjenog tumačenja, tj. od dana 21. prosinca 2015. primjenjuje se novo tumačenje.

26. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. TKU/13) pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu, primjenjujući Zaključak 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, kojim je zauzet stav da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a koje pravno shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-281/2021-2 od 27. travnja 2021.

27. Tužitelju su stoga prema obračunu vještaka financijske struke u nalazu i mišljenja od 17. ožujka 2021. prekovremeni sati obračunati primjenom Zaključaka broj 148. i 153. za relevantno razdoblje u kojem se pojedini od tih Zaključaka primjenjuje, a stranke (pa ni tuženik) takav izračunu nisu određeno osporili, pa sukladno naprijed izloženom pravnom stavu ovom presudom dosuđena je bruto razlika plaće u ukupnom iznosu od 2.799,93 eura uz zakonske zatezne kamate po članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne razlike bruto plaće do konačne isplate, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima naknade plaće.

28. Slijedom naprijed izloženog, kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP- a.

Split, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras- Ivanišević