Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2084/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice DJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić, j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj1 Pn-807/2021-11 od 21. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj1 Pn-807/2021-11 od 21. lipnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izrijeke.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 25.03.2021. godine do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 22.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u odluci o trošku postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrješne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice zbog nezakonitog korištenja njezinih osobnih podataka.

6.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako tužiteljica u tužbi navodi da je 18. prosinca 2018. treća osoba (gospodin FJ) u [adresa], u tuženikovoj poslovnici, izvršio uplatu na tužiteljičin tekući račun u iznosu od 1.870,00 kuna, kako je službenik u banci uzeo presliku njegove osobne iskaznice i izvršio novčanu transakciju na tužiteljičin račun, kojom prilikom je netočno naznačio da je tužiteljica sama sebi uplatila novac, a potom je toj osobi predao potvrdu iz koje je vidljivo tužiteljičino stanje računa prije i poslije uplate te su tužiteljičini osobni podatci, koje je tuženik prikupljao i obrađivao za potrebe vođenja tekućeg računa, neovlašteno stavljeni na raspolaganje trećoj osobi,

-kako nije sporno da je tužiteljica imala otvoren račun kod tuženika, kako je pri izvršenju transakcijske uplate na račun tužiteljice dana 18. prosinca 2018. od strane druge osobe radnik tuženika uplatu evidentirao kao uplatu klijenta – vlasnika računa te su na potvrdi o uplati ostali zabilježeni financijski podatci o računu tužiteljice, da je tužiteljica istog dana tuženiku podnijela prigovor/reklamaciju, a punomoćnik tužiteljice dana 31. prosinca 2018. uputio zahtjev za naknadom štete i zahtjev za mirnim rješenjem spora te da je tuženik na prigovor tužiteljice odgovorio dopisom od 8. siječnja 2019., a na zahtjev njezinog punomoćnika dopisom od 21. siječnja 2019., kojim je zahtjev otklonio,

-kako nije sporno da je u ovoj pravnoj stvari Agencija za zaštitu osobnih podataka u predmetu koji je vođen pod brojem KLASA: UP/I-041-02/20-10/03, dana 6. travnja 2020. donijela rješenje kojim je utvrđeno da je tuženik obradom tužiteljičinih osobnih podataka na način što su osobni podaci tužiteljice, točnije podatci o stanju na tekućem računu–početni i konačni saldo, iskazani u Potvrdi o uplati učinjeni dostupnima trećoj osobi bez njezina znanja i pristanka počinio povredu članaka 5.1a) i f) i članka 6.1. a) Opće uredbe o zaštiti podataka,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je dana 18. prosinca 2018. primila telefonski poziv od FJ u kojem se on šalio i rekao: "Ima se, ima se...", te se pri tom smijao, na što se ona našla začuđenom i u prvi mah nije znala kako reagirati, a nakon toga ga je upitala da joj ispriča o čemu govori, kako joj je rekao da je toga dana u poslovnici u Zagrebu na njezin račun uplatio dogovoreni iznos od 1.870,00 kn te mu je djelatnik banke dao potvrdu o izvršenoj transakciji na kojoj potvrdi se nalazilo njezino ime i prezime, njezin IBAN i stanje računa, odnosno saldo prije uplate i saldo nakon uplate, da je bila iznenađena i uznemirena, pitala se kako je moguće da je djelatnik u banci njezine osobne podatke mogao dati trećoj osobi koja nije bila vlasnik računa i nije bila opunomoćena na njezin račun, a niti je toj osobi ikada ranije dala svoje osobne podatke kao niti uvid u osobnu iskaznicu,

-kako tužiteljica navodi i da je bila uznemirena i prestrašena s obzirom na saldo na računu koji je sada bio dostupan i trećoj osobi i pitala se može li se taj podatak na neki način iskoristiti i može li imati kakvu daljnju štetu, može li je netko ucijeniti s obzirom da zna kako ima određeni novac na računu, može li netko podići taj novac, kao i da više nije klijent banke, a razlog zbog kojeg je raskinula odnos s bankom je upravo ovaj događaj.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući iskaz tužiteljice kao vjerodostojan, prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženik, obradom osobnih podatka tužiteljice na način što su ti osobni podatci, podatci o stanju na tekućem računu, početni i konačni saldo prikazani na potvrdi o uplati, učinjeni dostupnima trećoj osobi bez njezina znanja i pristanka, povrijedio njezino pravo osobnosti na poštivanje privatnosti i obiteljskog života iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) čime je tužiteljici i nastala šteta. Kako je tuženikov radnik zbog učinjenog grubog propusta podatke o stanju tekućeg računa tužiteljice otkrio trećoj osobi FJ, radi čega je tužiteljica trpjela neugodnosti jer je toj osobi tuženik učinio dostupnim podatke o njezinim sredstvima na računu, trpjela i bojazan da će ti podaci biti otkriveni i drugim ljudima bez njezina znanja i dopuštenja te trpjela strah da bi zbog otkrivanja tih podataka mogla trpjeti neku drugu štetu. Imajući u vidu tako utvrđeni intenzitet duševnih boli koje je tužiteljica trpjela, kako sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 3.000,00 kn, koji iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je u preostalom dijelu za iznos od 22.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

8.Naposljetku, prvostupanjski sud se u pobijanoj odluci pravilno pozvao i na odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u svezi s obradom osobnih podataka i osobnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) SL EU 119., a koja Uredba se od 25. svibnja 2018. Izravno primjenjuje u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u republici Hrvatskoj, navodeći kako je odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka u čl. 4.12. propisano: „Povreda osobnih podataka znači kršenje sigurnosti koje dovodi do slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa osobnim podacima koji su preneseni, pohranjeni ili na drugi način obrađivani;“.

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Člankom 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnost sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.Imajući u vidu navedena utvrđenja, pravilno je u bitnom prvostupanjski sud zaključio kako je tužiteljici, zbog propusta tuženikova radnika, povrijeđeno pravo osobnosti, pravo privatnosti osobnog života, kao i da okolnosti tog slučaja, jačina povrede i njezine posljedice, opravdavaju isplatu pravične naknade te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti u navedenom iznosu od 3.000,00 kn i taj iznos tužiteljici dosudio, a za više zatraženi iznos tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen. U tom pogledu je prvostupanjski sud za svoje zaključke dao potpuno valjane i prihvatljive razloge na koje, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje i ovaj sud. Utvrđenja i zaključci u pobijanoj presudi proizlaze iz svih uvodno detaljno navedenih i citiranih dokaza te ih u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju njihovu utemeljenost i pravilnost.

14.Glede žalbenih navoda tužiteljice, koji se sadržajno odnose na visinu utvrđenoga iznosa pravične novčane naknade, treba istaći kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ukupan iznos pravične novčane naknade koji tužiteljici pripada zbog povrede prava osobnosti u smislu citirane odredba 1100. ZOO-a, a pod pravima osobnosti u smislu spomenutog zakona, sukladno članku 19. stavak 2. tog zakona, razumijevaju se, uz pravo privatnosti osobnog života, i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Osim toga, taj sud je očito uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, a pritom imajući u vidu i dužinu i trajanje duševnih bolova i pretrpljeni strah kod tužiteljice, ali i vodio računa o tomu da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom te je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio i ukupan iznos pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.

15.Dakle, tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjske presude potpuno neutemeljeno ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo, a iznoseći svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja i na taj način zapravo osporava činjenična utvrđenja i polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, koja stajališta, kako je rečeno, prihvaća i ovaj sud. Tim i takvim žalbenim navodima ni na koji način žaliteljica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni, dijelom i paušalni i pravno neodlučni.

16.Iz svega navedenog vidljivo je kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen.

17.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 4. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, a imajući u vidu, s obzirom da su obje stranke zastupane po punomoćniku odvjetniku, i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tužiteljica u konkretnom slučaju neutemeljeno ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka kod utvrđenoga omjera uspjeha stranaka te je prvostupanjski sud pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

18.Polazeći od iznijetoga valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

19.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

20.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

Split, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Rubić