Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-423/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 9 P-6233/21-32 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 9 P-6233/21-32 od 20. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.328,80 eura / 10.011,86 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom I. izreke.
2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 1.771,85 eura / 13.350,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2023. do isplate (točka II. izreke).
3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. stavka 2. ZPP-a, a ni one na koje u žalbi upozorava tuženik.
7. Presuda o odlučnim činjenicama sadrži pravno osnovane i dostatno obrazložene razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi, a ni razlozima iznesenim u obrazloženju.
8. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
9. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama članka 502.a i 502.c ZPP-a, kako to prigovara u žalbi tuženik.
10. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica u ovom sporu ima svojstvo potrošača jer je predmetni pravni posao sklopila kao fizička osoba, izvan bilo kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, ukazujući na odredbe članka 2. Direktive broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te odredbe 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.
11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenog iznosa od 1.328,80 eura / 10.011,86 kuna osnovom ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005., koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak – CHF, kojom je normirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za valutu ugovora CHF, važećem na dan plaćanja.
12. Tužiteljica svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je tuženik (banka) istoj kao potrošaču nametnuo spornu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, na koji način je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj, a njena ugovorna obveza je postala rizična, nejasna i neodrediva, odnosno, da je opisano ponašanje tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.
13. Temeljem rezultata provedenog postupka i u postupku izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su pri sklapanju Ugovora o kreditu broj 029-50-29312036. od 6. srpnja 2005., na kojem je zasnovan zahtjev tužiteljice, sudjelovali tužiteljica kao fizička osoba i kao korisnik kredita, te tuženik kao kreditor, kao i da je temeljem toga Ugovora tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.490,70 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da je tuženik s obzirom na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu zapravo sugerirao tužiteljici zaključenje tog Ugovora i to u unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane banke, te da tužiteljica nije utjecala niti je mogla utjecati na sadržaj odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo,
- da je tužiteljica zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na tečaj koji je bio važeći u trenutku sklapanja i isplate kredita, preplatila ukupan iznos od 1.328,80 eura / 10.011,86 kuna.
14. U okolnostima citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio:
- da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu o kojima se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice i tuženika kao ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te da su stoga te odredbe nepoštene,
- da navedene odredbe ne predstavljaju bitan sastojak ugovora o kreditu jer
Ugovor može opstati bez tih odredbi,
- da potraživanje tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa iz osnove ugovorene valutne klauzule nije zastarjelo, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 4. lipnja 2018. (u kojem je donesena i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 22. srpnja 2021.
15. U tom kontekstu, prvostupanjski sud je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice naložio tuženiku da tužiteljici isplati iz osnove preplaćenog zbog promjene tečaja s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu iznos od 1.328,80 eura / 10.011,86 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
16. Protivno žalbenim prigovorima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalno-pravne odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kada je, ispravno utvrđujući da se tuženik (banka) pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o navedenoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima tužiteljice kao potrošača i nije joj dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenute odredbe, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice, te je ocijenio ništetnim odredbu u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), kao i kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa kojeg je tužiteljica isplatila tuženiku osnovom opisane jednostrane i netransparentne ugovorene valutne klauzule.
17. U navedenom dijelu, žalitelja je uputiti i na razloge prvostupanjske presude jer ovaj sud u potpunosti prihvaća kao pravilno činjenično stanje što ga je utvrdio prvostupanjski sud, kao i primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
18. Vezano za presudu suda Europske unije broj C 81/19 od 9. srpnja 2020., te isticanje prigovora da bi se u konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13/EEZ, valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama.
19. Tuženik je sve navedene prigovore mogao i morao isticati u postupcima u kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se poziva tužiteljica, a za koja utvrđenja je vezan sud u ovome postupku temeljem odredaba članka 502.a – članka 502.h ZPP-a.
20. Utoliko, u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika.
21. Iz istih razloga, nisu ostvareni niti paušalni žalbeni razlozi kojima tuženik ukazuje na osnovanost prigovora zastare tužiteljičinog potraživanja, čiju je osnovanost prvostupanjski sud s pravom otklonio ispravno smatrajući da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava prekinuto zastarijevanje, točnije, da navedeni prigovor tuženika nije osnovan, jer je tužiteljica zahtjev radi isplate traženog novčanog iznosa istakla u tužbi podnesenoj unutar propisanog petogodišnjeg zastarnog roka.
22. Pritom je za ukazati i na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022.
23. Sukladno ovom objedinjenom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, a imajući na umu pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF i stranke-tuženike iz tog postupka), tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
24. U postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa utoliko prigovor zastare nije osnovan, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.
25. Pored toga, za naglasiti je kako je u odnosu na ugovornu odredbu kojom su ugovorne strane ugovorile valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak odlučno ponašanje banke kao financijske ustanove koja je znala, odnosno, po redovnom tijeku stvari morala i mogla znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja švicarskog franka, obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu Republike Hrvatske, tako i globalno, a koje će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju.
26. Tuženik (banka) je takve informacije uskratio tužiteljici pri pregovaranju i sklapanju Ugovora o kreditu, a kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja u cijelosti kao pravilna prihvaća i ovaj sud, zbog čega je tužiteljici bilo onemogućeno procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za nju proizići sklapanjem Ugovora o kreditu s navedenom odredbom, vezano za obim njenih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Pritom je za napomenuti kako je suprotno žalbenim navodima tužiteljica saslušana kao stranka, dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo. S druge strane, saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).
27. Stoga je prvostupanjski sud pravilnim ocijenio da je ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak nepoštena.
28. Naime, kod ocjene nepoštenosti sporne ugovorne odredbe, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da je ova ugovorna odredba sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopila predmetni Ugovor) nije imala utjecaja na njen sadržaj, te da je tim odredbama tužiteljici nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.
29. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
30. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevom zatražila isplatu upravo onih novčanih iznosa koje je tuženiku isplatila temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koje je sud prvog stupnja pravilno prihvatio kao korektno i izrađeno u skladu s pravilima struke, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati traženi novčani iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa, kako to nalaže odredbe članka 1115. ZOO-a koja regulira opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, te koja se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetne ugovorne odredbe. Naime, prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da je odredba nepoštena, podrazumijeva se nesavjesnost kreditne institucije.
31. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.
32. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).
33. Inače, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
34. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
35. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.
U Splitu 22. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
