Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-574/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2270/2015 od 19. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice FO kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-2270/2015 od 19. ožujka 2020. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice FO za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki od tužitelja za po ½ dijela prava vlasništva, pa je tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama i to svakoga od tužitelja za po ½ dijela prava vlasništva uz istovremeno brisanje svojih vlasničkih prava sa tih nekretnina i to temeljem ove presude u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u kome se zahtijevalo utvrđenje da su tužitelji LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki od tužitelja za po ½ dijela prava vlasništva, pa da je tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama i to svakoga od tužitelja za po ½ dijela prava vlasništva uz istovremeno brisanje svojih vlasničkih prava sa tih nekretnina i to temeljem ove presude u roku od 15 dana.

III. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točaka II. i III. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer pobijana presuda sadrži takve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne može ispitati, nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadnu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak za sastav žalbe i trošak sudske pristojbe za žalbu u ukupnom iznosu 6.626,25 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Neosnovani su navodi tužiteljice da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati. Tužiteljica zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda, a što su u biti prigovori činjenične naravi kojima žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Okolnost da tužiteljica nije zadovoljna ocjenom dokaza odlučnim za odluku nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice i sada pokojnog prvotnog prvotužitelja LO u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Prvotni prvotužitelj LO preminuo je 25. travnja 2021. nakon donošenja prvostupanjske presude te je postupak prekinut u žalbenoj fazi. Prvotna drugotužiteljica FO preuzela je kao nasljednica prekinuti postupak te je rješenjem prvostupanjskog suda od 27. lipnja 2024. postupak nastavljen.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Donoseći presudu prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su društvo Hoteli Mlini d.d. kao prodavatelj i LO kao kupac sklopili 5. studenoga 1996. Ugovor o prodaji predmet kojeg je bila kupoprodaja čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi ex restoran "[obrt]" u [adresa] po cijeni od 244.000,00 kuna. Ugovorom je utvrđeno da je ta nekretnina uknjižena s pravom vlasništva na Ugostiteljsko poduzeće "Hoteli Mlini" te da je nekretnina prilikom pretvorbe ušla u vrijednost društvenog kapitala, odnosno da nije izvršena rezervacija dionica za njenu procijenjenu vrijednost rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju br. 93-245 od 14. studenog 1994.,

- da su društvo Hoteli Mlini d.d. kao prodavatelj te LO i FO kao kupci sklopili 16. veljače 2020. Ugovor o kupnji i prodaji predmet kojeg je bila kupoprodaja čest. zem. [katastarska čestica], vrt i čest. zem. [katastarska čestica] vrt s dvorištem upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 25.000 DEM plativu u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate kupoprodajne cijene. Ugovorom je utvrđeno da su te nekretnine prilikom pretvorbe ušle u vrijednost društvenog kapitala prodavatelja rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju br. 93-245 od 14. studenog 1994. te da nije izvršena rezervacija dionica, zatim da na tim nekretninama nema stvarnih ili drugih prava trećih osoba. Prodavatelj se obvezao kupcima predati te nekretnine u isključivi posjed na dan plaćanja kupoprodajne cijene te Ugovor sadržava "klauzulu intabulandi" i odredbu kojom se obvezivao prodavatelj na dan isplate kupoprodajne cijene predati kupcu sve isprave tužiteljevih prava vlasništva na predmetnim nekretninama,

- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Dubrovniku R3- 1513/2005 od 11. travnja 2005. proizlazi da je pravni slijednik Ugostiteljskog poduzeća "Hoteli Mlini" sa sjedištem u [adresa] (koji je upisan kao nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina) tvrtka Hoteli Mlini d.d. sa sjedištem u [adresa] s matičnim brojem subjekta 060005674 (koja je prodala predmetne nekretnine), koja je promjena oblika organiziranja pretvorbom upisana rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. br. Tt-95/2252-5 od 27. veljače 1996.,

- da iz rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-580/2000 od 14. ožujka 2005. proizlazi da su predlagatelji FO i LO odbijeni s prijedlogom radi uknjižbe prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju su tražili na temelju Ugovora o kupnji i prodaji od 16. veljače 2000. i na temelju suglasnosti za uknjižbu od 26. srpnja 2000., a prijedlog za uknjižbu je odbijen s obrazloženjem da prodavatelj nije uknjižen kao vlasnik nego da su te nekretnine uknjižene kao općenarodna imovina čiji je nositelj prava korištenja Ugostiteljsko poduzeće "Hotel Mlini",

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka 55. k. o. [katastarska općina] od 14. srpnja 2015. proizlazi da je na čest. zem. [katastarska čestica], vrt, površine 788 m2, čest. zem. [katastarska čestica], vrt i dvorište, površine 920 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, površine 478 m2, kao nositelj prava vlasništva bila uknjižena Općenarodna imovina od 18. travnja 1949. upisom broj Z- 472/49, a kao nositelj prava korištenja od 27. svibnja 1967. upisom broj Z-637/67 je bilo uknjiženo Ugostiteljsko poduzeće "Hoteli Mlini" s p.o. Rješenjem od 27. studenog 2008. pod brojem Z-7620/08 otpisane su iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] i upisane su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a potom je na tim čest. zem. [katastarska čestica] vrt, površine 788 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] vrt i dvorište, površine 920 m2, k. o. [katastarska općina] upisom broj Z-6018/12 od 27. studenog 2012. kao vlasnik uknjižena Republika Hrvatska temeljem članka 130. u smislu članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Uvjerenja KLASA: 350-07/08-01/1009 Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Dubrovačko-neretvanske županije. Vidljivo je da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uvrštena u zk. ul. [broj ZK uloška] kao nova zgrada, stojna kuća koja je nastala gradnjom na jednom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u to vrijeme), te da se čest. zem. [katastarska čestica] podijelila u podčestice 1161/1, 1161/ 3 i 1161/4, dok se čest. zem. [katastarska čestica] podijelila u podčestice 1161/2, 1161/5 sve upisom od 15. veljače 1944. Z- 102/44, prijavnim listom Katastarskog ureda u Dubrovniku broj 12/1942. Također je vidljivo da je iz tog zk.ul. dana 21. srpnja 2000. pod brojem Z-2024/00 otpisana čest. zgr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je u zk.ul. 297A k. o. [katastarska općina] upisana čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, površine 478 m2 u vlasništvu LO,

- da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/96-01/2973, UR.BROJ: 563-04-403/96-2 od 7. siječnja 1997. proizlazi da su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Hoteli Mlini" s p.o. temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91.,83/92., 94/93. i 9/95) procijenjene nekretnine u vrijednost društvenog kapitala, među kojim nekretninama nisu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali jest restoran "[obrt]", a koje je rješenje ispravljeno zaključkom Hrvatskog fonda za privatizaciju KLASA: 943-01/96-01/2973, UR.BROJ: 563-04-403/97-5 od 14. travnja 1997. na način da je iza naziva "[obrt]" dodano i "sagrađen na čest. zgr. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]" koja je, dakle, procijenjena nekretnina u vrijednost društvenog kapitala,

- da iz dopisa Agencije za upravljanje državnom imovinom od 11. veljače 2013. proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Hoteli Mlini“ s p.o.,

- da je provedenim očevidom tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze na plaži u [adresa] (izvan pomorskog dobra), predio [adresa], plaža "F", gdje je sudski vještak za geodeziju Mladen Muhoberac identificirao predmetne nekretnine kao i čest. zgr. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja ruševan građevinski objekt, a koja se nalazi u cijelosti na čest. zem. [katastarska čestica]. Istočno od objekta nalazi se čest. zem. [katastarska čestica] u naravi nasuti plato koji je mjestimično zarastao korovom i na kome nije bilo tragova korištenja tog platoa,

- da su u trenutku sklapanja Ugovora o prodaji od 5. studenoga 1996. i Ugovora o kupnji i prodaji od 16. veljače 2020. čest. zem. [katastarska čestica], vrt i čest. zem. [katastarska čestica] imale oblik kao u položajnoj skici sudskog vještaka Mladena Muhoberca, koji oblik čestica zemlje u staroj katastarskoj izmjeri (koja je podloga za knjiženje u zemljišnim knjigama) se nije mijenjao dugi niz godina i imao je i istu površinu i oblik (proizlazi iz mjerničkog vještačenja Mladena Muhoberca) iz čega se vidi da je čest. zgr. [katastarska čestica] bila na čest. zem. [katastarska čestica], a da se pored njih nalazi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao zasebna čestica zemlje,

- da iz uvjerenja Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša Dubrovnik od 19. studenog 2008. proizlazi da su se čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] na dan 16. listopada 1990., odnosno 24. srpnja 1991. nalazile izvan granica građevinskog područja.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka ČO, prvotnog tužitelja LO, tužiteljice FO te cijeneći nalaz i mišljenja vještaka za geodeziju Mladena Muhobereca, prvostupanjski sud je zaključio da tuženica Republika Hrvatska nije mogla postati vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] jer ta čestica nije bila poljoprivredno zemljište niti neizgrađeno građevinsko zemljište budući je na njoj izgrađena zgrada - restoran „[obrt]“ upisan u zemljišne knjige još 15. veljače 1944. kao posebna kat. čest. [katastarska čestica], a koja čestica je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Hoteli Mlini s p.o. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da su prvotni tužitelj LO i tužiteljica FO mogli steći pravo vlasništva na temelju sklopljenog Ugovora o kupnji i prodaji od 16. veljače 2020. te je točkom I. izreke prvostupanjske presude utvrđeno njihovo pravo vlasništva u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ova točka prvostupanjske presude nije pobijana žalbom i postala je pravomoćna 22. travnja 2020.)

12. U odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] prvostupanjski sud je zaključio da ta čestica nije bila građevinsko zemljište u trenutku stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu već se od 1944. godine u katastru vodila kao voćnjak, na njoj nema nikakvog građevinskog objekta i nalazila se izvan granica građevinskog područja. Stoga se na temelju članka 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91) u trenutku stupanja na snagu tog Zakona ima smatrati poljoprivrednim zemljištem na kojem je po samome zakonu - ex lege vlasnik Republika Hrvatska koja je kasnije i upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Ta nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Hoteli Mlini s p.o. zbog čega društvo Hoteli Mlini d.d. (kao pravni slijednik poduzeća Hoteli Mlini s p.o.) nije bilo ovlašteno prodavati nekretninu jer je već u trenutku sklapanja Ugovora o kupnji i prodaji od 16. veljače 2020. ova nekretnina bila ex lege u vlasništvu Republike Hrvatske na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu i prodavatelj društvo Hoteli Mlini d.d. se nije se mogao smatrati vlasnikom jer je svakako znao da ta nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Hoteli Mlini s p.o. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] Ugovor o kupnji i prodaji od 16. veljače 2020. ništav pravni posao na temelju članka 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora jer je on protivan prisilnim propisima i to protivan članku 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim je uspostavljeno vlasništvo Republike Hrvatske na takvom zemljištu kao i da je protivan moralu društva, pa da tužitelji nisu mogli steći vlasništvo niti su vlasnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da kat. čest. [katastarska čestica] i kat.čest 1161/3 zajedno s kat. čest. [katastarska čestica] čine tehnološku cjelinu za koju su tužitelji smatrali da su vlasništvo društva Hoteli Mlini d.d., valja reći da je prvostupanjski sud dao jasne, potpune razloge o tome da se radi o tri čestice koje su imale različite pravne statuse, a za što je sud dao odlučne razloge.

14. Neodlučni su žalbeni razlozi kojima tužitelji problematiziraju logičnost rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju prema kojem kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Hoteli Mlini s p.o., budući je u smislu članka 230. ZPP-a rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju javna isprava koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Da ove čestice nisu ušle u temeljni kapital potvrđuje i dopis Agencije za upravljanje državnom imovinom od 11. veljače 2013., pa time nije osnovano obrazlaganje tužitelja da su kat. čest. [katastarska čestica] neposredna okućnica zgrade sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] i da je logično da slijede istu pravnu sudbinu kao kat. čest. [katastarska čestica], odnosno da su unesene u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Hoteli Mlini s p.o. i da ih je prodavatelj društvo Hoteli Mlini d.d. smatralo svojim vlasništvom, niti su osnovani žalbeni navodi tužitelja da ih je sud trebao tretirati na isti način kao i kat. čest. [katastarska čestica]. Kao što je već rečeno radi se o javnim ispravama koje prvostupanjski sud nije mogao drugačije cijeniti nego kako one glase i iz kojih je pravilno zaključio da kat. čest. [katastarska čestica] (koja je predmet žalbenog postupka) nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Hoteli Mlini s p.o. Prema tome tužitelji nisu mogli postati vlasnici kat. čest. [katastarska čestica] koja nije ušla u postupak pretvorbe društvenog poduzeća Hoteli Mlini s p.o. (podudarno pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske rev-46/2023 od 24. siječnja 2023., Rev x-903/2013 od 19. ožujka 2014., Rev-1313/2008 od 3. listopada 2012. i dr.).

15. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je kat. čest. [katastarska čestica] poljoprivredno zemljište u kulturi voćnjak, a svoj zaključak je utemeljio na pravilnoj ocjeni dokazne snage podataka Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik koji čine dio nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Mladena Muhobereca. Radi se o javnim ispravama čija istinitost nije dovedena u sumnju navodima tužitelja da se kat. čest. [katastarska čestica] koristila za potrebe bivšeg restorana „[obrt]“ kao niti navodima da prema novoj izmjeri sve čestice čine jednu česticu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju je upisana kultura dvorište budući je nova izmjera napravljena u katastru nakon što su se u tužitelji upisali kao posjednici pri čemu nije sporno da su tužitelji u posjedu, a što je u pravnom smislu različito od vlasništva koje pravo je predmet ovog postupka.

16. Nadalje, neosnovano se tužitelji pozivaju na primjenu članka 115. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) kojim je propisano da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanja vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

17. Ova odredba propisuje slučaj kada se vlasništvo može steći pravnim poslom iako onaj koji prodaje nekretninu nije stvarni vlasnik nekretnine jer stjecatelj koji je bio u dobroj vjeri steći će vlasništvo pod pretpostavkama koje određuje zakon, a to znači da je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da je ono što je u njima upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja. Takav stjecatelj uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u smislu članka 122. ZVDSP-a što znači da zaštitu povjerenja ima stjecatelj koji kupuje nekretninu od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika koji nije stvarni vlasnik nekretnine.

18. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta za primjenu članka 115. stavak 2. ZVDSP-a budući u zemljišnim knjigama nije bilo upisano vlasništvo prodavatelja društva Hoteli Mlini d.d., već je bilo upisano vlasništvo Općenarodne imovine i to od 18. travnja 1949. upisom broj Z-472/49, pa se tužitelji neosnovano pozivaju na stjecanje vlasništva u dobroj vjeri.

19. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 115. i članka 120. ZVDSP-a odbio tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili utvrđenja prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 154. stavak 4. ZPP-a, budući su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima.

21. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama II. i III. izreke.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu jer njezina žalba nije osnovana.

23. Točka I. izreke presude nije ispitivana, budući u tom dijelu prvostupanjska presuda nije pobijana žalbom tužiteljice (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak