Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-3492/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice KC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LC, glavni urednik tjednika Nacional, Zagreb, Gospočak 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi ispravka informacija, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2243/2024-32 od 12. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2243/2024- 32 od 12. studenoga 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da u prvom, a najkasnije u drugom izdaju tjednika Nacional, na temelju ove presude, objavi ispravak informacija objavljenih o tužiteljici dana 21.04.2020. godine u tjedniku Nacional broj 1148, a koji glasi;

"Informacije iznijete dana 21. travnja 2020. godine u tiskanom izdanju tjednika Nacional na stranicama 8-13 objavljen je tekst pod naslovom "COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački u povijesti" autora AC i KCĆ su netočne i neosnovane pa je tako netočno i neosnovano;

- da je gospođa KC najizravnije (ili na bilo koji drugi način) odgovorna za mehanizam interventnog uvoza koji se neveliko zloupotrebljavao i to kako bi se pogodovalo određenim veledrogerijama i omogućilo im se skladištenje i prodaju lijekova suprotno zakonskim odredbama, a na štetu hrvatskog državnog proračuna i pacijenata.

- da je gospođa KC po svojoj funkciji (ili na bilo koji drugi način) izravno odgovorna za interventni uvoz lijekova te da je igrala ključnu ulogu u oduzimanju proizvodnih dozvola Imunološkom zavodu.

- da je gospođa KC kao nadređena koordinirala aktivnosti TC tadašnje voditeljice Odsjeka za izdavanje dozvola i suradnju s inspekcijom, u postupku oduzimanja dozvola Imunološkom zavodu

- da je voditeljica Odjela KC s voditeljicom Odsjeka za izdavanje dozvola i suradnju s inspekcijom bespravno ukinula proizvodne dozvole Imunološkom zavodu d.d. za sve djelatnosti iako za to nije bilo osnova s aspekta dobre proizvođačke prakse (GMP)

- da je gospođa KC već počinila štetu te da je promptno s interesnim skupinama omogućila ulazak stranih lijekova na tržište i to na način da je HALMED otvoreno pozvao na podnošenje zahtjeva za interventni uvoz, čime je navedeni Odjel pogodovao stranim proizvođačima da na temelju suglasnosti uvoze lijekove.

- da je gospođa KC, kao nadređena osoba TC imala ikakve veze s postupanjem TC koja je ukinula 2013. godine Imunološkom zavodu proizvodne dozvole za sve djelatnosti, što je bilo protivno svim pravilima, a kada je rješenje o oduzimanju dozvola zbog niza proceduralnih i stručnih pogrešaka poništeno nakon nadzora Ministarstva zdravstva i dio tih dozvola 2015. godine vraćen, već je bilo kasno jer su konkurenti zauzeli tržište i to zahvaljujući HALMED-u i gospođi KC

- da je KC odgovorna za pogodovanje odabranim proizvođačima i uvoznicima lijekova, a naročito konkurentima Imunološkog zavoda koji uvoze cjepiva i krvne derivate

- da je gospođa KC i u osobnom sukobu interesa jer pojedini članovi njezine obitelji rade u farmaceutskim tvrtkama kojima ona osobno odobrava izuzeća od zakonom propisanih uvjeta poslovanja

- da gospođa HC uopće daje suglasnost za uvoz neregistriranih lijekova u Republiku Hrvatsku i time nanosi štetu domaćoj farmaceutskoj industriji, čime se uništava domaća proizvodnja lijekova

- da je gospođa KC povezana s NC i da su zajedno već upetljani u odobravanje interventnih uvoza lijekova

- da je gospođa KC zajedno s NC izdavanjem suglasnosti za interventni uvoz lijekova ili na bilo koji drugi način omogućila pojedinim lancima veledrogerija i farmaceutskim tvrtkama da eskiviraju stroga pravila koja ostale farmaceutske tvrtke moraju zadovoljiti prilikom uvoza bilo kojeg lijeka, odnosno pri dobivanju uvozne dozvole

- da je gospođa KC koja je po svojoj funkciji u HALMED-u izravno odgovorna za interventni uvoz lijekova, igrala ključnu ulogu u oduzimanju proizvodnih dozvola Imunološkom zavodu

- da je gospođa KC bila glavni akter (ili uopće bilo kakav) u uništenju Imunološkog zavoda i da sada kao glavni akter prethodnog uništenja i dalje aktivni sudionik koji odlučuje o sudbini Imunološkog zavoda

Naime, netočno se i neosnovano spornim navodima opisuje i kvalificira gospođa KC kao osoba koje je imala bilo kakvu ulogu u oduzimanju dozvola za rad Imunološkog zavoda. U vrijeme koje se navodi gospođa KC se nalazila na godišnjem odmoru te ni na koji način nije znala niti je utjecala na postupanje TC već je to učinila gospođa DC. Da je gospođa KC donosila odluku u svezi rada Imunološkog zavoda 2013. godine njezina odluka zasigurno ne bi bila onakva kakvu je odobrila gospođa DC te gospođa KC ni na koji način nije uništila ili sudjelovala u uništenju Imunološkog zavoda. Nadalje, navodi o interventnom uvozu lijekova koje navodno odobrava gospođa KC i davanju suglasnosti za neregistrirane lijekove od strane gospođe KC u potpunosti su nespojivi s njezinim radom kao i navodi da bi ona odobravala izuzeća od zakonom propisanih uvjeta za bilo koji poslovni subjekt pa tako i one u kojima su zaposlena njezina djeca. Prvenstveno se ističe kako je opisan način rada i postupanja, kada se gospođu KC opisuje kao osobu koja je u svojim postupanjima dovela do uništenja Imunološkog zavoda, kojeg i nadalje uništava, koja uništava građane Republike Hrvatske, radi i ispunjava svoje radne dužnosti i obveze nezakonito i nemoralno potpuno stran njoj kao osobi i svemu što je u životu radila i radi. Dakle, citirani sporni navodi ne odgovaraju istini te se objavom navedenih netočnih i neosnovanih navoda naštetilo obiteljskim, prijateljskim i poslovnim odnosima gospođe KC, njezinom dostojanstvu, ugledu i časti i u svakodnevnom životu joj je stvoren niz teških neugodnosti te joj je nanesena ogromna šteta. "

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.365,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2024. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst. 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za objavu ispravka informacija objavljenih o tužiteljici u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1148.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je u tiskanom izdanju tjednika Nacional broj 1148, na stranicama 8-13 objavljen tekst pod naslovom "COVID-19 RAZOTKRIO jednu od najvećih pljački hrvatskog proračuna u povijesti" autora LC i KCĆ. Nadalje, nije sporno da je tuženik glavni urednik tjednika "Nacional", te nije sporno da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za objavu ispravka.

7. Nesporno je da tuženik nije objavio ispravak, te da su ispunjeni uvjeti iz članka 46. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZM).

8. Sporno je je li zahtjev za ispravak informacija po zahtjevu tužiteljice udovoljava zakonskim uvjetima za njegovo objavljivanje, odnosno je li traženi ispravak bio nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi te bi li objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu. Nadalje, sporno je postoji li obveza tuženika za objavom ispravka s obzirom tuženik navodi da se u članku jasno i nedvosmisleno navodi da su sporne informacije dobivene od dijela sadašnjih i bivših zaposlenika Imunološkog zavoda.

9. Prema odredbi članka 22. stavka 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

10. Nadalje, prema odredbi članka 40. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi.

11. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 42. stavka 4. ZM-a koja određuje da je glavni urednik dužan objaviti ispravak izuzev ako, između ostalog, a na što se tuženik poziva, je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi, te ako bi objavljivanje ispravka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu.

12. Na temelju uvida u sporni članak i izvedene dokaze, prvostupanjski sud smatra da traženi ispravak nije nerazmjerno duži od informacija navedenih u spornom članku i radi kojih se ispravak traži. Traženim ispravkom tužiteljica nabraja informacije za koje navodi da nisu istinite i točno, a koje informacije su iznesene u predmetnom članku, što je utvrđeno uvidom u predmetni članak, dok naknadno iznosi razloge zbog kojih te informacije nisu točne. Iz članka proizlazi da se tužiteljica spominje više puta, te se njezino ime proteže na 3 stupca članka, te je također objavljena i fotografija tužiteljice, a isto tako, iako ne izravno, na nju se odnosi i dio članka gdje se njezino ime ne spominje. Radi toga, prvostupanjski sud smatra da zatraženi ispravak nije nerazmjerno duži od informacija na koje se odnosi, te da isto ne može biti opravdanje tuženiku da ne objavi predmetni zahtjev za ispravak, kao i da nije točno da tužiteljica ne navodi na koji način se radi o netočnim činjenicama s obzirom ona nakon nabrajanja činjenica koje smatra netočnim i neosnovanim, daje objašnjenje za isto.

13. Prema odredbi članka 48. ZM-a raspravljanje o tužbi za objavu ispravka ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove odgovornosti objave ispravka. Tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, između ostalog, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljenih informacija.

14. Na temelju dokaza saslušanjem svjedokinje KCĆ utvrđeno je da je ona napisala većinu predmetnog teksta dok je tuženik bio suautor te je on došao do nekih informacija. Kao povod pisanja teksta bila je situacija u Imunološkom zavodu, a koja je došla do izražaja tijekom COVID krize. Tada se otvorilo pitanje zašto Imunološki zavod nema uspostavljenu proizvodnju cjepiva pa tako je bio onemogućen uopće istraživati eventualna cjepiva protiv COVIDA. Imunološki zavod je bio prije jedna od vodećih sila vezano uz proizvodnju cjepiva i drugih sojeva virusa te se postavljalo pitanje zašto smo ostali bez tako bitne odnosno strateške proizvodnje. Na temelju razgovora s više stručnjaka, ravnatelja imunološkog zavoda, odgovornih osoba u HALMEDU te bivših i sadašnjih zaposlenika HALMEDA dobila je uvid u problematiku, a temeljem kojega je poslala desetak novinarskih upita HALMEDU. Na svaki upit HALMED je odgovorio no nigdje nije dobila odgovor na suštinsko pitanje, a to je koliko se povećao uvoz interventnih lijekova, te koliko se povećala cijena tih lijekova. Temeljem službenih podataka izračunali su da je cijena uvoza interventnih lijekova bila deset puta veća od cijene proizvodnje tih lijekova kada je iste proizvodio Imunološki zavod. Također je više puta od HALMEDA pokušala dobiti odgovor o tome tko je odgovaran za prestanak proizvodnje, no na to također nije dobila odgovor. S više strana dobila je informaciju da je tužiteljica jedna od odgovornih za takvo stanje no, a kako je i navedeno u članku, kao odgovorna osoba spominjao se i ravnatelj HALMEDA gospodin NC kao i da je premijer K o svemu bio obaviješten. Informacije o tužiteljici koje su iznijete u članku dobili su upravo od gore navedenih izvora s kojima su razgovarali, no neke su dobivene i službenim putem od strane HALMEDA ali u njihovim odgovorima nikad nisu spominjane odgovorne osobe. Također HALMED nikada nije dostavio točne iznose odnosno cijene lijekova koje su tražili. Spomenuti izvori upravo su izrijekom spominjali tužiteljicu kao jednu od najodgovornijih za stanje u imunološkom zavodu. Svjedokinja čak prije pisanja članka nije niti znala za tužiteljicu. Kao jedan od odgovornih spominjala se TC, DC i gospodin NC kao najodgovorniji. Cijela priča je krenula 2013. kada su Zavodu ukinute dozvole za proizvodnju imunoloških lijekova i cjepiva. 2015. godine Ministarstvo zdravstva poništilo je neke od tih odluka o ukidanju dozvola, no već je bilo kasno jer su na tržište ušli neki drugi lijekovi putem interventnog uvoza. Gospođa KC nije bila razlog niti povod pisanja ovog članka već općenito stanje na Imunološkom zavodu. Smatra da članak opisuje situaciju sa više strana te je isti sročen nakon davanja više različitih mišljenja. Imala je razloga vjerovati osobama od kojih je dobila informacije te se više put sa njima nalazila, a kako bi između ostalog i prošla kroz odgovore HALMEDA. Nikad nije osobno kontaktirala tužiteljicu s obzirom da u ovakvim situacijama kontaktiraju nadležne službe, u ovoj slučaju poslodavca tužiteljice. Gospođa KC bila je nadređena nekim od osoba koje se spominju u tekstu, a to su TC i DC. U potpisu odgovora na novinarski upit bila je navedena jedna od službenica službe za odnose s javnošću.

15. Prema iskazu tužiteljice proizlazi da niti jedna od informacija koja je iznesena u spornom članku nije istinita. Tužiteljica da je već 20 godina zaposlena kao voditelja odjela za sigurnu primjenu lijekova i medicinskih proizvoda u HALMEDU. Točno je da je Imunološkom zavodu uskraćena, a ne i ukinuta, dozvola za proizvodnju lijekova. 2013. godine u HALMEDU je u njezinom odjelu radila i TC, a koja je bila neka vrsta kontakt osobe između HALMEDA i Farmaceutskog inspektora Ministarstva zdravstva. Mišljenje inspektora bilo je da Imunološki zavod ne ispunjava uvjete za dobivanje dozvole za proizvodnju lijekova. Gospođa TC i inspektor ŽC zajedno su zaprimale dokumentaciju te išle na očevide, a prije donošenja odluke o uskraćivanju dozvola. Ona s tom odlukom nije imala nikakve veze, a niti je istu potpisala, niti je za istu imala ikakve ovlasti niti nadležnosti jer je sve bilo u rukama inspektora Ministarstva. Odluka o uskraćivanju dozvole bila je politička odluka koju je donio tadašnji ministar zdravstva ĆC i tadašnja ravnateljica HALMEDA DC, a koja je i potpisala tu odluku. Smatra da je odluka bila ispravna jer Imunološki zavod tada već puno toga nije proizvodio. Nitko je nije kontaktirao od novinara prije objave spornog članka dok je objava tog članka za nju bila veliki šok s obzirom da je poznata i cijenjena u svojoj profesiji po korektnosti i pravednosti. U njezinom odjelu trenutno postoji 50 zaposlenih te postoji 5 odsjeka. Ne sudjeluje u tekućim poslovima niti jednog odsjeka te je njezina uloga da se pobrine riješiti kada se dogode neke neuobičajene stvari kao i da pregovara sa nadređenima. Tako je bilo i 2013., ali je bilo manje odsjeka. Ne donosi nikakve odluke koje su vezane za njezinu struku, više je menadžer odjela. Tako je bilo i 2013. TC je 2013. bila voditeljica inspekcijskih poslova, a to je postala 1.7.2013. donošenjem zakona o lijekovima. Prije toga nisu imali odsjek za inspekciju, isti se nalazio u Ministarstvu zdravstva. Nije sigurno potpisala rješenje o uskrati, a moguće da je potpisala neku drugu odluku ako je voditeljica odsjeka za uvoz bila odsutna. Govori o interventnom uvozu. O upitima od strane novinara koji su upućeni HALMEDU informirala ju je voditeljica odsjeka za uvoz, a koji odsjek se nalazi u njezinom odjelu. Upiti su bili vezani za interventni uvoz, a nigdje se nije postavljalo pitanje o odgovornim osobama u tim upitima. Nije sudjelovala u pisanju odgovora na te novinarske upite. Objava ovog članka ozbiljno je utjecala na njezino zdravstveno stanje, kako fizičko, tako i psihičko.

16. Prema odredbi članka 48. ZM-a tuženiku kao razlog neobjavljivanja ispravka između ostalog, dopušteno je dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije.

17. Prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dokazao da su iznesene činjenice točne. Naime, svjedok KCĆ jasno i logično iskazuje kako je informacije o odgovornosti tužiteljice za stanje u HALMED-u dobila s više strana, odnosno na temelju razgovora s više stručnjaka, ravnatelja imunološkog zavoda, odgovornih osoba u HALMEDU te bivših i sadašnjih zaposlenika HALMEDA, te službenim putem od strane HALMEDA, ali u njihovim odgovorima nikad nisu spominjane odgovorne osobe. S druge strane, tužiteljica u svom iskazu navodi kako nije imala nikakve veze s odlukom o uskraćivanju dozvola, niti je istu potpisala, a niti je za to imalo nadležnosti. Nije nikada potpisala odluku o interventnom uvozu.

18. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik, s obzirom da je iz svojih izvora dobio informacije koje je iznio u članku dobio od odgovornih osoba, te bivših i sadašnjih zaposlenika HALMEDA, imao osnovani razlog povjerovati da su te informacije točne. Međutim, to bi mogao biti eksuklpacijski razlog propisan člankom 21. stavkom 4. ZM-a, s obzirom da bi isti predstavljao jednu od pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti nakladnika za isplatu štete. No, u ovom postupku nije riječ o parnici za naknadu štete u smislu članka 21. ZM-a te je raspravljanje u ovoj tužbi ograničeno u smislu odredbe čl. 48. ZM-a. Prvostupanjski sud nije našao da bi tuženik dokazao da su istinite činjenice koje su objavljene u predmetnom novinskom članku i to iz razloga što usmeni navodi osoba koje spominje svjedokinja ne mogu sa sigurnošću dokazati istinitost odnosno točnost činjenica iznesenih u predmetnom članku.

19. Međutim, suprotno utvrđenjima i zaključku prvostupanjskog suda, tuženik je već u odgovoru na tužbu tvrdio da ispravak teksta ne može objaviti jer bi to za njega značilo naknadu štete, a predmet spora je ispravak koji se odnosi na tužiteljicu. U ispravku se ne mogu spominjati treće osobe kojima se kroz ovaj zahtjev stavlja na teret određeno protupravno postupanje. To se kroz ispravak ne može tražiti. Tuženik je i u odgovoru na tužbu ukazao na taj dio zahtjeva navodeći da bi ispravak mogao dovesti do štete trećim osobama. Time je tuženik ukazao na sam opseg zahtjeva za ispravak, a što prvostupanjski sud nije utvrdio. Radi toga će prvostupanjski sud tužiteljicu pozvati na uređenje tužbe sukladno navodima iz ukidnog rješenja. O svim ovim činjenicama, koje se odnose na zatraženi ispravak, prvostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

21. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku nije dao valjane razloge. Nadalje, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve izvedene dokaze, traženi ispravak je nerazmjerno duži od informacija koje su objavljene i radi kojih se ispravak traži.

22. Radi toga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloni povrede postupka i raspravi pravno relevantne činjenice bitne za predmet spora.

Split, 22. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić