U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FB, zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o prigovoru okrivljenika FB, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaja prometne policije Split od 18. listopada 2024., Klasa:211-07/24-3/13632, Urbroj:511-12-36-24-2, na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor okrivljenika FB kao neosnovan, te se prekršajni nalog potvrđuje.

II Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljeni FB je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni FB proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi paušalni iznos od 66,36 eura te je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni je podnio pravodobni prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja te navodi kako živi u kućanstvu sa suprugom koja radi na pola punog radnog vremena te kćeri koja ima poteškoća u razvoju te nije u mogućnosti podmiriti novčanu kaznu bez ugroze egzistencije svoje obitelji. Vozačka dozvola mu je potrebna zbog posla te predlaže smanjenje novčane kazne, neizricanje zaštitne mjere, a podredno oslobođenje od kazne.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim, okrivljenik okolnosti iz prigovora nije potkrijepio odgovarajućim dokazima, a što je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan učiniti, zbog čega su isti navodi ostali na razini paušalnog isticanja. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

6. U odnosu na žalbene navode okrivljenike kojima traži ublažavanje kazne ističe se kako odredba čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da prvostupanjski sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja; kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak te kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, a koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ostvareni pa time nisu niti osnovani žalbeni navodi okrivljenika.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih i privatnih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a prema ocjeni ovog suda razlog je više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona. Prije svega, uz puno uvažavanje situacije u kojoj se okrivljenik nalazio, irelevantni su, a time i neosnovani, navodi u prigovoru kojima okrivljenik opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, jer te okolnosti nemaju utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije, a time ni na smanjenje trajanja izrečene zaštitne mjere.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova postupka povodom prigovora. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova konkretnog postupka povodom prigovora određena je u iznosu koji je po mišljenju ovog Suda primjeren složenosti i trajanju postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, PU splitsko-dalmatinskoj, PPP Split , u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.