Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ovr-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Komunalno poduzeće d.o.o. Križevci, Donji Cubinec 30A, OIB: 87214344239, zastupan po ZOU Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić iz Križevaca, protiv ovršenika FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj: Ovr-2604/2024. od 18. listopada 2024., dana 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja osnovanom, te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj: Ovr-2604/2024. od 18. listopada 2024. preinačava i sudi:

Nalaže se ovršeniku CH iz [adresa] da ovrhovoditelju Komunalno poduzeće Križevci d.o.o. naknadi daljnje troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate tekućom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj:

Ovr-2604/2024. od 18. listopada 2024. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za naknadom troškova izravne naplate s obrazloženjem da postupak izravne naplate nije ovršni postupak, pa da ovrhovoditelj stoga ne bi imao pravo na naknadu troškova temeljem odredbe članka 14. stavak 7. Ovršnog zakona.

2. Protiv navedenog rješenja žalio se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da mu zahtijevani trošak pripada, a izvan sudsku ovrhu da je pokrenuo temeljem odredbe članka 284. Ovršnog zakona. Predložio je da se pobijano rješenje preinači i trošak dosudi.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Prema stanju spisa ovrhovoditelj je naime protiv ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a javni bilježnik rješenjem o ovrsi broj:

Ovrv-2978/2024. od 29. travnja 2024. odredio predloženu ovrhu koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 25. lipnja 2024.

Ovrhovoditelj je nakon toga poslodavcu ovršenika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb dostavio rješenje o ovrsi javnog bilježnika radi provedbe, a sukladno odredbi članka 284. stavak 2. Ovršnog zakona.

5. Odredbom članka 284. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u nastavku teksta: OZ) propisano je da ovrhovoditelj može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnoga novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena, a prema stavku 4. istoga članka isplatitelj stalnoga novčanog primanja je u povodu rješenja o ovrsi iz stavka 2. istoga članka dužan postupati kao po ispravi iz članka 202. istoga Zakona.

6. Ne radi se dakle uopće o postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud iako u odnosu na troškove postupka nema razlike.

Izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke jest specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom kojem je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost. Stoga se na postupak izravne naplate u odnosu na nastale troškove primjenjuju odredbe članka 14. Ovršnog zakona kao i kod postupka sudske ovrhe jer se zbog njegove pravne prirode, u kojem dakle nije angažiran sud, niti ne može u tom postupku odlučivati o troškovima toga postupka nego je potrebno da ovrhovoditelj naknadno po završetku postupka podnese sudu zahtjev za naknadom troškova koje je imao u tom postupku.

7. Prvostupanjski sud je prema tome donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio materijalno pravo jer je odredbom članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Osim toga, kako i žalitelj u žalbi navodi, na zajedničkim sastancima predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanim dana 29. ožujka 2018. i 13. lipnja 2019. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem se troškovi izravne naplate trebaju priznati kao dio troškova ovršnog postupka.

9. Osnovan je stoga bio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom daljnjeg troška ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR-a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslodavcu (izvan sudska ovrha) sukladno Tbr. 11.6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i trošak postupka prema Tbr. 11.10 Tarife a sve sa PDV.

10. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja uvažiti, te prvostupanjsko rješenje primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku preinačiti i odlučiti kao u izreci.

11. S obzirom da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom dosuđen mu je i trošak žalbenog postupka.

Vukovar, 22. siječnja 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak