REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-229/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića protiv tuženika ORBIS IMPRESSIO d.o.o., OIB: 52546576489, Zagreb, Sljezova 2, radi isplate iznosa od 412,73 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-707/23-16 od 10. listopada 2024., 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-707/23-16 od 10. listopada 2024., u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prvostupanjski sud je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, Račkog 12, poslovni broj Ovrv-1960/2022 od 2. ožujka 2022., te je u točki II. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 412,73 EUR sA zateznim kamatama na pojedine iznose i to na iznos od 184,80 EUR od 6. srpnja 2022., do isplate, na iznos od 184,80 EUR od 6. kolovoza 2022., do isplate, na iznos od 43,12 EUR od 16. studenog 2022., do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 24,88 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2023., do isplate, te trošak u iznosu od 25,54 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2024. do isplate.
2. Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik bez pravnog osnova koristio poslovni prostor tužitelja ([adresa]) za razdoblje od srpnja do rujna 2022. godine. Sud primjenjuje odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP), te u odnosu na troškove postupka primjenjuje odredbu čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje: ZPP).
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno odlučio o aktivnoj legitimaciji, dok se na predmetnoj katastarskoj čestici nalazi više predmeta i zgrada. Potvrđuje da su povremeno koristili poslovni prostor tužitelja od 25 m2, a ne 92 m2. Tako navodi da se naknada temelji na izvan ugovornom odnosu i stoga vjerodostojna isprava ne može biti valjana za izvan ugovorni odnos među strankama. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti u cijelosti i vratiti na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Tuženik u pretežitom dijelu žalbenih navoda osporava utvrđenje činjenice da je koristio preko 25 m2 (što ne osporava žalbenim navodima) poslovnog prostora. U odnosu na primjenu materijalnog prava sadržajno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju.
8. Odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Kako pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti ne može biti predmet ispitivanja u žalbenom postupku takvi žalbeni navodi nisu prihvatljiva žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude. Stoga žalbene navode koji se odnose na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud u predmetnom sporu male vrijednosti nije mogao razmatrati i ocjenjivati.
9. Iz stanja spisa proizlazi da utužena tražbina predstavlja dospjelu, a nenaplaćenu naknadu za korištenje poslovnog prostora u [adresa], površine 92,62 m2, sistemski broj objekta 06679765, za razdoblje od srpnja do rujna 2022. godine. Raniji zakupnik prostora ukupne površine 640,82 m2 je bio Orbis d.d. temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 6. prosinca 1999., na temelju javnog natječaja, a ugovor je otkazan Zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba od 7. studenog 2012. Tuženik i društvo ALKA SCRIPT d.o.o. dana 10. prosinca 2018., mirnim putem su izvršili predaju većeg dijela poslovnog prostora (površine 640,82 m2, šifra objekta 06679765), i to na način da je društvo ALKA SCRIPT d.o.o. predalo tužitelju prostorije u dvorišnom objektu lijevo, dok je na zahtjev direktora tuženika, gospodina OE, tuženik predao posjed većeg dijela prostora u površini od 409,12 m2, uz ostanak u posjedu manjeg dijela predmetnog prostora u površini od 92,62 m2 (prostorije rednog broja 4. – 10. u dvorišnom objektu, I kat - ravno).Tako proizlazi iz Zapisnika od 10 .prosinca 2018., koji je potpisan od strane zakonskog zastupnika tuženika koji na Zapisnik nije imao primjedbi.
9.1. Iz stanja spisa proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik koristio poslovni prostor na adresi [adresa] na koji se odnosi predmetna naknada koju tužitelj potražuje, da više nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora uslijed sudskog postupka iseljenja, nije sporno da tuženik nije imao sklopljen Ugovor o zakupu s tužiteljem, već je sporna površina koju je tuženik koristio. Također nije sporno da tuženik za prostor koji je koristio nije plaćao naknadu. U odnosu na površinu poslovnog prostora utvrđeno je iz Zapisnika Gradskog ureda za imovinsko - pravne poslove i imovinu grada, Odjel za poslovni prostor i poslove zakupa od 10. prosinca 2018 od kojeg dijela prostora na adresi [adresa] koje prostorije je tužitelj preuzeo, dok je preostali prostor na predmetnoj adresi u površini od 92,62 m2 tuženik nastavio koristiti – tlocrt prileži spisu. Stoga žalbeni navod da je tuženik koristio samo 25 m2 predmetnog poslovnog prostora, a koji u stvari predstavljaju žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje ovaj sud ne preispituje, je utvrđen tijekom postupka, kako to proizlazi iz stanja spisa.
10. U odnosu na neosnovani žalbeni navod nedostatka aktivne legitimacije i time pogrešne primjene materijalnog prava,za odgovoriti je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, nakon izvršenog uvida u zemljišne knjige za zgradu u [adresa] (kčbr. [katastarska čestica]), kao i u posjedovni list broj 2976 k. o. [katastarska općina] (upisani posjednik tužitelj). Na to je pravilno primijenio odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj: 90/92, 94/93 i 117/93) i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“ broj 90/92), te je dostavljen vlasnički list i na nekretnini je upisan tužitelj kao vlasnik. Na to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe 165. ZVDSP-a, jer nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.
11. U odnosu na žalbeni navod da vjerodostojna isprava na kojoj je tužitelj temeljio prijedlog za ovrhu, nema temelj u ugovornom odnosu stranaka, valja reći da je prvostupanjski sud ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, Račkog 12, poslovni broj Ovrv-1960/2022 od 2. ožujka 2022., koji se temeljio na vjerodostojnoj ispravi (točka I. izreke), međutim ovaj sud nije ispitivao pravilnost točke I. izreke prvostupanjske presude jer u situaciji kada se iz sadržaja žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzima da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu (čl. 365. st. 1. ZPP-a). U točki I. izreke pobijane presude je uspio tuženik.
12. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima. Stoga je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana Cvitković