REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-21/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „SRNDAČ“ BERTOVINA-STRMEC, OIB 59324156390, Donja Zelina, Bukevje 40, radi isplate iznosa od 1.791,76 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2503/2023-7 od 11. listopada 2024., 22. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2503/2023-7 od 11. listopada 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-2503/2023-7 od 11. listopada 2024. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 1.791,76 EUR / 13.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 2022. do isplate po stopi za ostale odnose.
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio na temelju odredbe čl. 332.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i čl. 80. st. 6. u vezi s odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL), jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi šteta nastala zbog provođenja lova i da bi lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta bio odgovoran.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupaka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev bez održavanja rasprave donijevši pobijanu odluku slobodnom ocjenom odnosno „pretežitom vjerojatnošću uvjerenosti“. Pojasnio je da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao da bi se štetni događaj dogodio na području lovišta kojim gospodari tuženik, niti je bila sporna činjenica provođenja lova već je tuženik osporio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 80. st. 1. t. 1. ZL-a prema kojoj je za štetni događaj odgovoran vozač vozila ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravovremeno postupiti po prometnom znaku. Smatra da sud nije mogao odbiti tužbeni zahtjev, bez održavanja ročišta, „pretežitom vjerojatnošću uvjerenosti“ već da je trebao zakazati raspravu i izvesti predložene dokaze, jer je tužitelj, između ostalih, predložio i provođenje prometno-tehničkim vještačenjem kako bi se utvrdila sporna brzina kretanja oštećenog vozila. Zbog navedenih razloga smatra da pobijana presuda nema razloga o spornim činjenicama i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu, na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je presuda nepravilna i u suprotnosti sa zakonom.
7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovoj osiguranici iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač-srnu koja je izletjela na cestu. Nezgoda se dogodila 2. travnja 2022., na dijelu županijske ceste ŽC 3013 u mjestu Nepeš.
8. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema osobi koja gospodari lovištem na čijem je području bila srna koja je naletjela na vozilo tužiteljeve osiguranice.
9. Između stranaka nije sporno da se 2. travnja 2022. oko 20,55 sati dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo osigurano kod tužitelja naletjela divljač (srna) kojim prilikom je došlo do oštećenja na vozilu. Naime, iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Ivan Zelina od 15. travnja 2022., čiju vjerodostojnost je tuženik osporio, proizlazi da je do prometne nezgode došlo na način da je srneća divljač istrčala na kolnik te je udarila u prednji dio vozila osiguranog kod tužitelja te je od zadobivenog udarca divljač uginula i odbačena lijevo na bankinu (str. 6. spisa). Nadalje, kako tuženik nije osporavao da je mjesto štetnog događaja u njegovoj nadležnosti, proizlazi nespornim da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik. Nadalje, nije bilo sporno da je na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta, no tuženik je osporio visinu u iznosu od 1.791,76 EUR, koji iznos štete je tužitelj kao osiguratelj podmirio svom osiguraniku, čime je u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), na tužitelja prešlo pravo njegova osiguranika da potražuje isplaćeni iznos štete od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
10. S obzirom na to da je tužitelj tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije niti iznio činjenicu da je šteta nastala zbog provođenja lova, između stranaka je sporno je li osiguranica tužitelja prouzročila nastanak predmetne nesreće odnosno je li brzinu kretanja vozila prilagodio osobinama i stanju ceste te visina štete. Radi utvrđenja navedenih činjenica tužitelj je predložio provođenje prometnog vještačenja, a prvostupanjski sud navedeni dokazni prijedlog nije provodio jer je zaključio da na temelju isprava u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom dokaza i donio pobijanu presudu bez održavanja rasprave.
11. Međutim, u konkretnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za donošenje presude bez održavanje rasprave iz odredbe čl. 332.a. st. 2. ZPP-a jer sud navedenu odredbu primjenjuje u slučaju ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, a u konkretnom slučaju odlučne činjenice su među strankama sporne.
12. Nadalje, prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio da zbog toga što u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode do koje je došlo naletom vozila na divljač) nije bilo provođenja lova divljači, tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju utuženu štetu. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
13. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da divljač nije opasna stvar.
14. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje. Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik, mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.).
15. Međutim, kako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor isključive odgovornosti osiguranice tužitelja, o kojem sud nije niti odlučivao, osporivši i visinu štete ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega ju nije moguće ispitati.
16. S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st.
3. ZPP-a.
18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će voditi računa o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem. Dakle, prvostupanjski sud će nakon što provede tužiteljev dokazni prijedlog prometnim vještačenjem odlučiti o istaknutom prigovoru isključive odgovornosti, utvrditi visinu štete te potom donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku s pozivom na odgovarajuće materijalno pravo i osvrtom na sve odlučne tvrdnje stranaka pri čemu će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Sudac
Ružica Omazić
