REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-171/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Houška, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o., Zagreb, Praška 10, protiv tuženika SLAVONIJA KLAS j.d.o.o., Draganlug (Čaglin), Draganlug 2, OIB: 87220536077, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-371/2024-10 od 21. studenoga 2024., 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-371/2024-10 od 21. studenoga 2024. u točki III. njezine izreke i to u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37,31 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, Požega, Dragutina Lermana 6, poslovni broj Ovrv-231/2023 (UPP/OS-Ovrv-76/2023) od 4. svibnja 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 78,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 21,42 EUR od 23. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 28,70 EUR od 23. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 28,70 EUR od 23. studenoga 2020. do isplate;

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 37,31 EUR, kao i u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate na dio dosuđenih troškova ovršnog postupka iz točke II. izreke presude u iznosu od 25,00 EUR koje su tekle u razdoblju od 4. svibnja 2023. do 20. studenoga 2024.

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 29. st. 2., čl. 183., 921. i 936. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) kao i čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o trošku sadržane u navedenoj presudi u točki III. njezine izreke radi pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći kako je sud prilikom određivanja troškova postupka propustio primijeniti odredbe materijalnog prava i to čl. 4. Ovršnog zakona i čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, odnosno, pogrešno primijenio iste i propustio dosuditi tužitelju trošak prijedloga za ovrhu, trošak predujma i ostatka javnobilježničke nagrade. Predložio je preinačenje odluke o troškovima ovrhe uz dosudu troškova žalbe u iznosu od 104,67 EUR za sastav, PDV i pristojbu.

3.1. Tuženik se u odgovoru na tužiteljevu žalbu usprotivio istoj, navodeći kako troškovi ne mogu biti veći od glavnice u sporu male vrijednosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijani dio presude na temelju odredbe iz čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilan i zakonit.

6. Pobijana presuda je jasna i detaljno obrazložena u pobijanom dijelu te je pravilno primijenjeno materijalno pravo na koje ukazuje žalitelj.

7. Žalitelj neosnovano osporava odluke o odbijanju dijela ovršnih troškova iz točke III. izreke pobijane presude, koju odluku ovaj sud nalazi pravilnom i zakonitom, jer je donesena sukladno navedenim propisima i jasno obrazložena. Naime, kada vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100,00 EUR (kao u ovom konkretnom slučaju), na temelju odredbe Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), stranci za cijeli postupak pripada pravo na trošak zastupanja po odvjetniku u visini jednokratne naknade u visini od 50 bodova, a ne zasebno za trošak određivanja ovrhe, a zasebno za trošak parnice. Intencija određivanja jedinstvene naknade je postići razmjer između vrijednosti predmeta spora i troškova koje stranka snosi, a kumuliranjem troškova ovršnog i parničnog postupka navedeni bi razmjer bio narušen.

8.1. Dakle, tužitelju je prvostupanjski sud, što je vidljivo iz točke 29. obrazloženja pobijane presude, priznao iznos od 25,00 EUR za ovršni postupak, koliko je tužitelj zatražio za nagradu javnog bilježnika.

9. Slijedom navedenog je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a i potvrđena pobijana odluka o trošku.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Matas