REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4693/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika GRAD MALI LOŠINJ, OIB 72167903884, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, kojeg zastupa punomoćnik Berislav Kovačević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-522/2019-55 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-522/2019-55 od 17. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom točkom I. izreke utvrđeno je da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim kao zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je određeno da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj na temelju presude upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina u 1/1 dijela. Također utvrđeno je da je nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro i da je tuženik dužan trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju upiše predmetna nekretnina kao pomorsko dobro. Tuženiku je naloženo tužiteljici naknaditi prouzročeni trošak u iznosu od 15.123,37 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje na ostale odnose od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojeg tužitelj postavlja s obzirom na dvije zakonske osnove, s obzirom na odredbu članka 6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10), obrazlažući činjenično da se predmetne nekretnine nalaze unutar autokampa Lopari, da su prethodno navedene nekretnine bile pravo korištenja pravnog prednika Lošinjske plovidbe turizam d.o.o., društvenog poduzeća Lošinjska plovidba OOUR Turizam, da predmetne nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe odnosno nisu unijete u procijenjeni temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a na dan stupanja na snagu toga zakona je za predmetne nekretnine dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko- turistička namjena, jer se u naravi radi o kampu. Tužitelj je zahtjev temeljio podredno i na odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90). Sud ocjenjuje po provedenom dokaznom postupku uvidom u isprave koje je tužitelj dostavio za predmetne nekretnine kao i po provedenom vještačenju po vještaku geodetske struke te nakon očevida na licu mjesta, da se prije svega radi o nekretninama unutar obuhvata autokampa Lopari, da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k.o. unutar obuhvata pomorskog dobra, a utvrđuje i da se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju odredaba Zakona o šumama. Radi se o nekretninama koje su bile u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u Gospodarskoj jedinici Čikat koji je važio u razdoblju od 1993. - 2002. To prema očitovanju Hrvatskih šuma od 7. srpnja 2022. u kojem je navedeno da su na predmetnim nekretninama kulture šume starosti 15 godina, stoga sud i tu osnovu stjecanja prava vlasništva nalazi dokazanom. Poziva se na i građevinsku dozvolu za izgradnju autokampa Lopari iz 1985. godine zatim na Odluku Općine Cres – Lošinj o prijenosu zemljišta u društveno vlasništvo 20. studenog 1985. s kopijom katastarskog plana koja predstavlja katastarsku podlogu granica zahvata predmetnog autokampa te na pravomoćno rješenje o dozvoli za uporabu izdanoj od strane prednika tuženika iz koje proizlazi da je autokamp izgrađen i sadrži sve utužene nekretnine. Tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti suda s obzirom na činjenicu da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20) sud je ocijenio neosnovanim, jer je postupak započeo prije stupanja na snagu toga Zakona, a utvrđenje prava vlasništva se uvijek može zahtijevati u parnici kao vlasničkopravni zahtjev. Tuženikov navod da je između stranaka sklopljena izvansudska nagodba od 17. lipnja 2009., odnosno da su tom nagodbom riješeni sporni odnosi između stranaka za predmetne nekretnine sud ocjenjuje neosnovanim jer su tom nagodbom riješeni odnosi na drugom građevinskom i poljoprivrednom zemljištu. Odluka o trošku donijeta je uz primjenu odredbe članka 154. stavka 1. i članaka 155. i 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, ukazujući da je kontradiktoran tužiteljev zahtjev s obzirom na tvrdnje da su predmetne nekretnine unutar granica građevinskog područja dio kao kamp i predstavljaju tzv. turističko zemljište, a potom da predstavljaju šumu što podrazumijeva da se te nekretnine ne nalaze u granicama građevinskog područja. Smatra da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se pretežiti dio tih nekretnina ne nalazi u autokampu Lopari, odnosno da se nekretnine izuzev kč. br. [katastarska čestica], ne koriste za pružanje usluga u samom kampu. Sud pogrešno utvrđuje da su predmetne nekretnine, osim one koja predstavlja pomorsko dobro, šuma i da stoga predstavljaju vlasništvo tužitelja, iako ni sam tužitelj ne tvrdi da su te nekretnine izvan granica građevinskog područja, a nije provedeno niti vještačenje na okolnost starosti raslinja koje tek dijelom predstavlja šumu i danas raste na predmetnim nekretninama. Tim više jer za predmetne nekretnine nije postojala šumsko-gospodarska osnova niti program gospodarenja šumama u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. U tom smislu je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i s obzirom na osnovu stjecanja prava vlasništva u korist tužitelja koju sud nalazi u Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu koji je u međuvremenu prestao važiti. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje se sastoji u utvrđenju suda da iz materijalnih dokaza proizlazi da bi tadašnje društvo politička zajednica raspolagala predmetnim nekretninama, da se građevinska dozvola iz 1985. za autokamp odnosi na te nekretnine i da Republika Hrvatska nagodbom koju je sklopila s tuženikom nije mogla raspolagati dijelom utuženih nekretnina. Ukazuje da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako se veći dio predmetnih nekretnina ne koristi za aktivnosti koje se odvijaju u kampu, jer u bitnom predstavljaju neuređeno zemljište obraslo niskim raslinjem ili stablima različite kategorije, a iz materijalnih dokaza koje je tužitelj dostavio ne proizlazi da bi predmetne nekretnine bile dodijeljene pravnom predniku današnjeg korisnika, Lošinjskoj plovidbi OOUR Turizam. Stoga sud nije mogao zaključiti da je pravni prednik današnjeg korisnika na tim nekretninama imao izvanknjižno pravo korištenja, što je preduvjet da bi tužitelj mogao imati bilo kakva prava temeljem Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu. Ukazuje i na to da je nagodbom između parničnih stranaka još u travnju 2009. uređen međusobni odnos glede vlasništva nekretnina iz raznih uložaka na području tuženika. Sud je propustio i u tom smislu pravilno utvrditi činjenično stanje što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava i pogrešnom odlukom o trošku pa predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.

ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

7. Nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza pravilno utvrdio odlučne činjenice na kojima je utemeljio primjenu odredaba materijalnog prava na koje se pozvao i to kako Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije tako i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. godine.

8. Žalbenim navodima žalitelj interpretira na svoj način izvedene dokaze i izvodi zaključke o nedostatnom ili pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, suprotno proizlazi iz spisa, te je prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve isprave u spisu iz kojih je pravilno utvrdio kako se predmetne čestice nalaze unutar autokampa Lopari za koji je izdana građevinska dozvola, ali i uporabna dozvola pravnom predniku Lošinjske plovidbe Turizam d.o.o. a nesporno je da te nekretnine nisu unijete u procjenu temeljnog kapitala prilikom pretvorbe pravnog prednika navedenog trgovačkog društva, a iz isprava je pravilno utvrđeno da se radi o turističkom zemljištu u smislu odredbe članka 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije koje je na temelju odredbe članka 6. toga Zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

9. Žalitelj pogrešno smatra da nije ispunjena pretpostavka za primjenu citiranih odredaba Zakona jer da Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ne poznaje izvanknjižno pravo korištenja. Pravo korištenja koje nije bilo upisano u zemljišnim knjigama može se dokazivati, što je tužitelj s uspjehom i učinio. U tom smislu su razlozi iz pobijane presude suglasni s ispravama u spisu koje je tužitelj u dokaz te odlučne činjenice dostavio uz tužbu.

10. Pogrešno tuženik osporava činjenična utvrđenja koja je sud izveo iz provedenog dokaza vještačenjem po vještaku geodetske struke, jer je iz tog nalaza pravilno utvrđeno da se predmetne čestice nalaze unutar obuhvata autokampa Lopari, a i kultura tih čestica je također pravilno utvrđena kako iz nalaza vještaka tako i iz potvrde Hrvatskih šuma od 7. srpnja 2022. (list 291. spisa), slijedom čega je sud pravilno ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev i primjenom odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. U tom smislu valja reći da nema proturječnosti razloga presude kada sud ocjenjuje obje zakonske osnove za stjecanje tužiteljičina prava vlasništva dokazanima, jer iz isprava dostavljenih u spis pa i nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke proizlazi da su pojedine čestice koje su u obuhvatu autokampa Lopari, po kulturi doista i šume a iz ranije navedenih dokaza proizlazi da su bile šume i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, te su stoga obje zakonske osnove za stjecanje prava vlasništva u korist tužiteljice na česticama naznačenim u točci I. izreke prvostupanjske presude pravilno utvrđene i u odnosu na ta utvrđenja nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj.

11. Žalbeni navodi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na nagodbu koju su parnične stranke sklopile (na listu 230.-234. spisa) nisu osnovani jer iz navedene nagodbe ne proizlazi da su predmetom nagodbe sporne čestice, niti žalitelj pobliže određuje u čemu bi se, a s na obzirom na tekst nagodbe, sastojalo pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, presudu je kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas