Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1779/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ivi Ševo, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika ALAS DALMACIJA d.o.o, OIB: 43392136378, Hrvatske neovisnosti 3, Split, zastupan po zz FG, a ovaj po punomoćniku Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-374/2020-35 od 7. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu-Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-374/2020-35 od 7. svibnja 2024. u točci I. izreke kao i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka sadržane u točci II. izreke.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se ispravi upis proveden u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] na ime ALAS SEGET d.o.o. Split, Hrvatske neovisnosti 3, OIB: 43392136378 temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru RZ 259/15 od dana 28.11.2016. i da se odredi uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije tog upisa kao i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelju (točka I. izreke), a ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.053,09 EUR sa kamatom od presuđenja (7. svibnja 2024.) pa do isplate, dok je za više traženo tuženikov zahtjev za naknadu troškova odbijen (točka II. izreke).

2.Protiv te presude tužitelj je podnio blagovremenu i dopuštenu žalbu pobijajući je iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP). Žalbeni je prijedlog pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti obvezivanjem tuženika naknaditi troškove postupka tužitelju, uključujući i troškove žalbe, podredno pobijanu odluku ukinuti.

2.1.U bitnome žalitelj navodi kako je utvrđenje o tome da su prilikom provedbe upisa bile ispunjene sve za to propisane procesne i materijalno pravne pretpostavke nerazumljivo i proturječno ispravama u spisu RZ-259/2015 radi čega se tužbom i osporava zakonitost i pravilnost provedenog ispravnog postupka. Ponavlja tijekom postupka iznesene prigovore da presuda Općinskog suda u Trogiru P-736/03 od 2. prosinca 2008. i rješenje od 10. studenog 2010. nisu pravomoćni zbog izjavljene žalbe i prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti, da tuženik nije pravni slijednik Jadrankamen-industrija jadranskog kamena i mramora, kao ni od istog pretvorbom nastalog Kamen-Split, odnosno Agan Kamen d.d. koje je prestalo postojati rješenjem Trgovačkog suda u Splitu XIV St-206/2000 od 7. siječnja 2009., da tuženik nije stekao nekretnine od Agan d.o.o. jer mu je bilo poznato da isti nije vlasnik tih nekretnina, pa nije bio u dobroj vjeri, da se odluka P-488/06 od 2. travnja 2007. na koju se tuženik poziva ne odnosi na ovu parnicu, radi čega se sud neosnovano na istu poziva, kao i parnicu P- 736/03 u dokaz vlasništva, da niti jedan propis ne navodi sudsku presudu kao osnov stjecanja vlasništva, da je propušteno navesti na koji način i ocjenom kojih dokaza su utvrđene odlučne činjenice, a i da je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka navodeći kako je punomoćnik tuženika popis troška predao neposredno na glavnoj raspravi 11. travnja 2024. a ne u elektroničkom obliku, što je protivno odredbi stavka 5. i 6. članka 106. ZPP- a, radi čega je prvostupanjski sud trebao utvrditi da je taj podnesak povučen.

2.2.Odgovarajući na žalbu tuženik je predložio njezino odbijanje, ustrajući u prigovorima iznijetim tijekom postupka, glede troškova postupka da je popis predan neposrednim uručivanjem što je uobičajena sudska praksa, a podredno da je sud bio dužan u smislu članka 106a stavak 6. ZPP-a podnositelja pozvati na dostavljanje elektroničkog podneska uz ostavljanje roka, što u ovom slučaju nije učinjeno.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za ispravkom upisa u zemljišnoj knjizi, postavljen u smislu odredbe članka 197. stavak 1. alineja 1. u svezi sa člankom 194. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 241. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19 128/22 i 155/23, dalje ZZK/19).

5.Tužitelj u tužbi tvrdi da je pogrešan upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pobliže opisanim u izreci na temelju rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Rz-259/15 od 28. studenog 2016. donesenog u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku budući da je on na toj nekretnini stekao to pravo nasljeđivanjem iza svoje prednice VG rođ. RG pok. ĆG koja je u spomenutom postupku brisana.

6.Pobijanu presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan prvostupanjski je sud donio na temelju slijedećih nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

-kako su predmetne nekretnine, u granicama površine i oblika utvrđenih u ovom postupku u posjedu tuženika kao dio eksploatacijskog polja površinskog kopa gdje tuženik vrši eksploataciju tehničko-građevinskog kamena,

- kako su prema Povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Trogir na spornim nekretninama prvotno bile upisane fizičke osobe, među njima NG pok. ĆG “Čibe“, djed tužitelja koji je brisan promjenom br.1/1984. kada je otpisana čest. zem. [katastarska čestica] i upisana u posjedovni list 530 na novog posjednika Društveno vlasništvo, korisnik-Kamen Trogir, a promjenom broj 7/2016 kao posjednik upisan Alas Seget d.o.o. za 64/84 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] koji je promjenom 10/2019 upisan kao posjednik za cijelo, a da je prema zemljišno- posjedovnom [posjedovni list broj] Provincije Dalmacia kotar Porezni Trau, Općina Seget prednik tužitelja DG pok. ĆG bio upisan u istom kao posjednik,

- kako je u predmetu Rz-259/2015 Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, rješenjem od 28. studenog 2016. prihvaćen prijedlog predlagatelja ALAS - SEGET d.o.o. (u kojemu se predlagatelj pozvao na stjecanje pravomoćnom presudom P- 736/03 i odluku zk suda Z-260/15 od 28. rujna 2015. o odbijanju provedbe te presude) i određen ispravak na nekretninama označenim sa čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (na način da se na tim česticama izvrši uknjižba na predlagatelja uz brisanje s imena upisanih suvlasnika: AG za 5/126, HG za 5/126 dijela, RG za 5/126 dijela, ČG za 6/252 dijela, JG pok. ĆG za 1/252 dijela, RG za 5/126 dijela, UG ud. I za 5/252 dijela, MG za 5/252 dijela, ČG. ĆG za 3/252 dijela), te da je navedena odluka provedena u zemljišnim knjigama 2. veljače 2017.,

- kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl. br. P-488/06 od 2. travnja 2007. utvrđeno da su tuženici F dr. V i dr. dužni tužitelju Agan-Seget d.o.o., kao stjecatelju osnovom dosjelosti, izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška]. te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je provedena u zemljišnim knjigama pod Z- 1570/07 upisom spomenutih nekretnina na Agan-Seget d.o.o. za 64/84 dijela,

- kako je pravomoćnom presudom i rješenjem od 2. prosinca 2008. pod posl. br. P-736/03 ispravljenom rješenjem od 10. studenog 2010. utvrđeno da su tamo tuženici (među kojima i GG) dužni tužitelju BG, kao stjecatelju osnovom dosjelosti, izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška]. te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- kako je tužitelj pravni slijednik u zemljišnim knjigama upisane RG, koji je svoje sljedništvo dokazao presudom Kotarskog suda u Trogiru G-107/52 od 16. listopada 1952. i rješenjem o nasljeđivanju istog suda iza pok. ŽG O-2/53, rješenjem o nasljeđivanju O-146/60 od 25. studenog 1960. iza pok. ĆG pok. ŽG (kojeg je među ostalim naslijedio NG. ĆG) te rješenjem o nasljeđivanju O-6101/2018 od 4. ožujka 2019. iza pok. ŠG,

- kako je Agan-Seget d.o.o. pravni prednik Alas-Seget d.o.o.,

- kako je tuženik neposredni stjecatelj nekretnina,

- kako je svjedoku PG poznato kako su prednici tužitelja GG i DG na spornim nekretninama čuvali ovce, a posljednji je to činio djed tužitelja (NG) prije oko 25-30 godina, da je na tom području bila „kava“ (rudarski pogon za vađenje kamena) u vrijeme SFRJ, a sporne nekretnine da su to postale prije oko 20 godina,

- kako je svjedokinja SG iskazivala da su sporne nekretnine pripadale pradjedu tužitelja LG gdje je viđala i tužiteljevu baku ZG prije oko 40-50 godina, kako je tuženik zagospodario nekretninama i u posjedu je od 80- tih godina, odnosno od 1982.-1983. kada su prenamjenom uzimane nekretnine bez obavještavanja vlasnika i bez nuđenja plaćanja.

7.Utvrđujući kako nije nađeno nikakvih nezakonitosti ili drugih povreda u provedbi pojedinačnog ispravnog postupka u kojemu su utvrđene iste činjenice kao i u parničnim postupcima P-736/03 i P-488/06 te da u ovoj parnici sud nije utvrdio nikakve druge činjenice koje bi bile u suprotnosti sa tamo utvrđenim stvarnopravnim stanjem nekretnina označenih sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su nesporno u tuženikovu posjedu i za koje tuženik raspolaže pravomoćnim presudama koje potvrđuju njegovo pravo vlasništva stečeno osnovom dosjelosti, prvostupanjski je sud zaključio da se tuženik temeljem rješenja RZ-259/15 upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama na zakonit i istinit način, radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8.U bitnome, nakon zemljišnoknjižne provedbe presude u predmetu P-488/06 temeljem koje je tuženik u svoju korist ostvario upis suvlasništva predmetnih nekretnina za 64/84 dijela, i odbijanja zk suda provesti pravomoćnu presudu za upis preostalih 20/84 dijela iz parnice P-736/03 kojom su preostali upisani suvlasnici (među kojima i GG) obvezani ispusti tamo tužitelju tabularnu ispravu koju bi zamijenila presuda, odlukom u provedenom ispravnom postupku i njezinom provedbom došlo je do izmjene na način da je određeno brisanje tamo navedenih zemljišnoknjižnih suvlasnika za preostalih 20/84 dijela, među kojima i RG kao suvlasnice za 5/126+5/126 dijela, za koju tužitelj tvrdi da je njezin slijednik (identificirajući je kao ĐG rođ. RG pok. ĆG).

9.Ispravak je pravni postupak kojim se mijenja ili briše upis u zemljišnoj knjizi radi usklađivanja s točnim stanjem stvari. U ovom slučaju, tužitelj pozivom na univerzalno sljedstvo traži ispravak kako bi se uspostavilo prijašnje zemljišno knjižno stanje.

10.Vezano uz žalbene navode tužitelja koji se odnose ocjenu odluka iz pojedinačnog ispravnog postupka i parnica P-488/06 i P-736/03 valja reći da pravomoćnost sudske odluke isključuje mogućnost raspravljanja o njezinoj pravilnosti i zakonitosti u ovoj parnici jer su stranke, a i sud, vezane pravomoćnom presudom, tako da se njezin sadržaj treba smatrati istinitim, kako je to valjano našao i prvostupanjski sud, pri čemu je imati u vidu da prema odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13 do 36/24) svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

11.Ovdje je prvenstveno imati u vidu da je tužba za ispravak iz članka 197. ZZK-a posljedica odredbe članka 194. stavak 3. ZZK-a koji propisuje da se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda donesene na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom. Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) prema odredbi članku 197. stavak 1. ZZK-a imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

11.1.Prema stavku 2. istog članka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa, odnosno od kad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Nadalje stavkom 3. istog članka propisano je da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

12.Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da nije protekao prekluzivni rok za traženje sudske zaštite iz članka 129. ZZK-a, kako iz razloga što je tuženik neposredni stjecatelj na kojega se taj rok ne odnosi, tako i stoga što je tužba podnesena posljednjeg dana trogodišnjeg roka, kako je to pravilno utvrđeno i obrazloženo pod točkom 4. prvostupanjske odluke, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Navedeno znači da se tužba protiv osobe u čiju je korist proveden upis glede kojeg se zahtijeva ispravak (neposredni stjecatelj) te njezinih univerzalnih pravnih slijednika i nepoštenog trećeg stjecatelja može podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drukčije određeno (članak 129. stavak 1. ZZK-a).

13.Glede aktivne legitimacije, ako je tužitelj stjecatelj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po osnovu nasljeđivanja iza smrti VG pok. ĆG (u zemljišnim knjigama je bila upisana RG pok. R), čije suvlasništvo od 5/126+5/126 dijela je u zemljišnim knjigama izbrisano temeljem rješenja Rz-259/15, tužitelj bi bio aktivno legitimiran na tužbu za ispravak.

13.1.U odnosu na prigovore tuženika da sporne nekretnine nisu unesene u rješenja o nasljeđivanju koja su sudu dostavljena ukazati je kako temeljem odredbe iz članka 5. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje:ZN) ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednike, čime postaje njegovo nasljedstvo, radi čega nije od značaja jesu li predmetne nekretnine rješenjem o nasljeđivanju koje je deklaratorne naravi, utvrđene ostavinskom masom.

14.U postupku koji je pokrenut tužbom za ispravak u smislu odredbe članka 197. ZZK-a, sud je dužan provesti (a tužitelj predložiti) sve dokaze koji su nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva i to tvrdnju tužitelja da mu pripada određeno knjižno pravo odnosno da to pravo ne pripada protivnoj parničnoj stranci ukoliko je to pravo u njezinu korist upisano, kao što je to ovdje slučaj.

14.1.Jednako tako tuženik je u takvoj vrsti parnice dužan predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja (članak 219. stavak 1. ZPP) te dokazati svoju tvrdnju da sporno stvarno pravo pripada upravo njemu. Sud u takvoj vrsti parnice donosi odluku na temelju svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja određenoga knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja i opsega.

15.Prema odredbi čl. 159. st. 1. sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje:ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari.

15.1.Stoga je za redovnu dosjelost potrebno da je posjed stjecatelja bio određene kakvoće, sukladno odredbi članka 18. stavak 1. do 3. ZV-a, dok je za izvanrednu dosjelost potrebno da je posjed bio barem pošten, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Pri tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnosti posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu), moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

15.2.Sukladno odredbi iz članka 160. stavak 2. ZV u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su predmetnu nekretninu prednici sadašnjih posjednica neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16.Protivno žalbenim prigovorima prvostupanjski je sud valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) nužnih za ocjenu tužbenog zahtjeva temeljem tvrdnje tužitelja da mu kao nasljedniku pripada knjižno pravo koje je bilo upisano na njegovu prednicu ĐG rođ. RG, a provedbom rješenja iz ispravnog postupka izbrisano i upisano u korist tuženika odnosno da to pravo ne pripada tuženiku kao protivnoj parničnoj stranci u čiju je korist upisano, s osnovom utvrdio da su bile ispunjene sve procesne i materijalnopravne pretpostavke za uknjižbu upisanog zemljišnoknjižnog prava u korist tuženika.

16.1.Za navedeno utvrđenje prvostupanjski je sud dao i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje.

17.Na žalbeni prigovor da nije pravomoćna presuda Općinskog suda u Trogiru P- 736/03 od 2. prosinca 2008. na koju se prvostupanjski sud pozvao navesti je kako temeljem te presude nije ni obavljen sporni upis na tuženika, već temeljem odluke u ispravnom postupku, a pored toga iz sadržaja spisa ne proizlazi da u spomenutoj parnici ne bi bila pravomoćna odluka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na GG.

18.Osnovano žalitelj navodi kako protivno utvrđenju pod 25. obrazloženja Agan Seget d.o.o. nije pravni prednik ovdje tuženika jer iz povijesnog izvatka Trgovačkog suda u Splitu (list 14-19) proizlazi kako je to bio naziv/tvrtka tuženika prilikom osnivanja koja se kasnije mijenjala u Alas Seget d.o.o. odnosno tijekom ovog postupka u Alas Dalmacija d.o.o., ali je pretpostaviti kako se radilo o nespretnoj formulaciji koja ionako nije bila od bitnog utjecaja na ishod postupka.

19.Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci naveo na koji način i ocjenom kojih dokaza je utvrdio odlučne činjenice o tome da su tuženik i njegovi prednici u dugogodišnjem kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina kao „kave“ i to znatno duže od vremena propisanog zakonom za stjecanje vlasništva dosjelošću koje okolnosti je utvrdio temeljem neposredno izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka PG i SG te tužitelja kao stranke, čije iskaze je ocijenio logičnim, međusobno usuglašenim i sukladnim ostalim provedenim dokazima na koje se pozvao, pa tako i utvrđenjima u parnicama P-736/03 i P-488/06 u odnosu na čije rezultate, kao i one u ispravnom postupku Rz-259/15 u ovoj parnici nije utvrdio postojanje činjenica koje bi ukazivale na drugačije stvarnopravno stanje u odnosu na tamo utvrđeno, koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

20.Glede poštenja posjeda žalitelju je ukazati da se poštenje pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno mora to i dokazati (članak 18. ZV), u kom pravcu, prema sadržaju spisa na strani tužitelja nije bilo aktivnosti.

21.Glede žalbenih navoda da nijedan od propisa ne navodi sudsku presudu kao osnov ni način stjecanja prava vlasništva žalitelju je odgovoriti kako je odredbom iz članka 114. ZV-a propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i temeljem zakona kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

21.1.Stoga je osnovan i zaključak prvostupanjskog suda da su na strani tuženika bile ispunjene sve pretpostavke za stjecanje dosjelošću, kako je to propisano u članku 159. i 160. ZV-a, a slijedom toga da tužitelj nije dokazao da je upis na tuženika proveden u zemljišnoj knjizi pogrešan, odnosno nevaljan i da je njegova pravna prednica odnosno on zbiljski (stvarni) vlasnik odnosno suvlasnik predmetnih nekretnina.

22.Nadalje, donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

23.Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je razumljiva i neproturječna, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Žalbeni navodi tužitelja u bitnom se svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni dokaza, ali zapravo ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda u dijelu koji se tiče odlučnih činjenica mogle dovesti u sumnju.

23.1.U domaćem procesnom sustavu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, tako da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud a koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, međutim, suglasna je odredbi članka 8. ZPP- a te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

24.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a kao i odluku o troškovima postupka čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

25.Naime, tužitelj neosnovano u žalbi navodi kako je zahtjev tuženika za naknadom troška postupka trebalo smatrati povučenim budući isti nije dostavljen putem e-komunikacije, već neposredno na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, pogrešno smatrajući da je odredba čl. 106.a ZPP-a specijalna odredba koja se primjenjuje i na zahtjev za naknadu troška. Naime, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu u smislu članka 164. stavak 1. ZPP koji je tuženik pravilno podnio najranije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima (članak 164. stavak 3. ZPP) pa je o njemu kao pravilno i na vrijeme podnesenom prvostupanjski sud i odlučio.

26.Tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti jer isti nije bio potreban (članak 166. u svezi sa člankom 155. ZPP) budući istim ponavlja navode iznijete tijekom postupka.

U Splitu, 22. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić