Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-778/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice FS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vedrana Švedl Blažeka, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Delipetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 15. P-872/2020-36 od 6. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 15. P-872/2020- 36 od 6. travnja 2022.i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu od 24.07.2006. g. broj: 9011712644 zaključenog između parničnih stranaka kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: «iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 6.529,84 CHF (slovima: šesttisućapetstodvadesetdevet CHF i osamdesetčetiri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.», zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» Kamata se obračunava u CHF...», te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 6. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:» Kredit u iznosu od 6.529,84 CHF (slovima: šesttisućapetstodvadesetdevet CHF i osamdesetčetiri C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...».

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 2.614,50 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. na dalje u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-na iznos od 34,24 kn od 01.01.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 40,13 kn od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 42,71 kn od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 34,59 kn od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 35,88 kn od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,30 kn od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 16,28 kn od 01.07.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 18,30 kn od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 23,50 kn od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 22,92 kn od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 17,95 kn od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 27,24 kn od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 34,02 kn od 01.01.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 44,91 kn od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 42,07 kn od 01.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 56,14 kn od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 53,07 kn od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 59,49 kn od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 102,08 kn od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 92,98 kn od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 117,53 kn od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 109,64 kn od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 92,92 kn od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 125,25 kn od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 165,50 kn od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 137,76 kn od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 147,82 kn od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 134,30 kn od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 136,33 kn od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 190,12 kn od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 193,74 kn od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 239,81 kn od 01.08.2011. g. do konačne isplate sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.075,00 kn uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 6. travnja 2022. godine do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik, pobijajući odluku u cijelosti, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 24. srpnja 2006. broj 9011712644, koji ugovor je sklopljen između tužiteljice i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., u dijelu kojim je ugovorena redovita kamatna stopa kao promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke, u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak i sve obveze na povrat kredita iz Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljičinih isplata po tim osnovama.

6.Među strankama nije sporno kako je tužiteljica s tuženikom sklopila predmetni Ugovor o kreditu broj 9011712644 24. srpnja 2006., kako ugovor sadrži odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi i odredbu o valutnoj klauzuli u CHF te da je ugovorena početna kamatna stopa 5,17 % godišnje, kako je na temelju odluke o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik uvećavao anuitete za iznos povećane kamatne stope, da su zbog promjene tečaja CHF i povećanja kamatnih stopa anuiteti kredita porasli tijekom otplate, odnosno nije sporan iznos glavnice kredita kao niti način vraćanja kredita, međutim prijeporna su pitanja koja se odnose na pravnu valjanost navedenih ugovornih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula, odnosno promjenjiva kamatna stopa i osnovanost zahtjeva za isplatu.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je predmetna tužba podnijeta prvostupanjskom sudu 19. studenoga 2020.,

-kako su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 9011712644 24. srpnja 2006., koji Ugovor sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te odredbu o valutnoj klauzuli u CHF i da tužiteljica tvrdi kako je tuženiku platila uvećane iznose na temelju tog Ugovora zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, da tužiteljica nije mogla utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imala nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužiteljice i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu, a razlika koju je platila kako je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te joj je taj iznos banka dužna vratiti zajedno s pripadajućim kamatama,

-kako je spomenutim Ugovorom tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 6.529,84 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, uz rok otplate kredita od 60 mjeseci, a tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na HRK, početno ugovoreni anuiteti povećavali,

-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev ističući i prigovor zastare potraživanja, u bitnom navodeći da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati,

-kako je predmetnim Ugovorom o kreditu utvrđeno da je njegova namjena kupnja vozila,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ivo Koški, koji je u nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2021., kao i dopuni nalaza i mišljenja, utvrdio kako je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužiteljici naplatio ukupno više iznos od 2.614,50 kn.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu 24. srpnja 2006., kako nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru, smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora, člankom 4. Ugovora utvrđeno da je visina kamatne stope 5,17 % godišnje, s tim što je kamatna stopa promjenljiva u smislu odredbe čl. 4. Ugovora, da su novčani iznosi koje je tužiteljica tuženiku uplaćivala iznad 595,96 kn obuhvaćeni ništetnošću te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama vratiti. Naime, kako se dio iznosa odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi s ugovorom o kreditu, što je imalo za posljedicu očiglednu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana to da tužiteljici pripada pravo povrata onoga što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, tuženik primio, što je sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO). Prvostupanjski sud drži kako je u ugovor unijeta formulacija glede promjenljive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odredljiva niti razumljiva prosječnom potrošaču, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a ni rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je tužiteljici kao korisniku kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze pa kako su predmetne odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne. Nadalje, kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev - 2221/2018 od 3. rujna 2019., u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, a kako je sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a sud za takva utvrđenja vezan i u ovoj parnici. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrijekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, stoga da su predmetne ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne u smislu odredaba ZOO-a te odredaba članaka 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03).

9.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba jer se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

10.Prije svega valja navesti kako je tuženik u postupku, pored ostaloga, istakao i prigovor zastare predmetnoga potraživanja, a prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za zaključak o tomu da bi taj prigovor bio neutemeljen, odnosno nije dao razloge za odluku kojom je prigovor zastare potraživanja odbio. Naime, prema stanju u spisu predmeta proizlazi zaključak kako u konkretnom slučaju tužiteljica potražuje isplatu po osnovi ugovorene (ništetne) promjenljive kamatne stope te joj je pobijanom presudom i dosuđen iznos od 2.614,50 kn, jer je tuženik mijenjao kamatnu stopu naviše od prvotno ugovorene kamatne stope, a prvostupanjski sud je, obrazlažući u tom dijelu odluku, naveo kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenljivim kamatnim stopama 14. lipnja 2014., što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da se ima smatrati kako tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče od tog datuma. Ovo stoga što je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a tužba u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012., kao i da je temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014., pravomoćnošću odluke u predmetu F. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju odluke govori o tijeku zastare potraživanja i po osnovi valutne klauzule u valuti CHF-a, s tim što uopće nije utvrđivao niti je obrazložio kada bi nastupila zastara predmetnoga potraživanja, s obzirom na to kojeg dana je tužiteljica podnijela predmetni zahtjev na isplatu, dok prema podatcima u spisu predmeta proizlazi kako je predmetna tužba podnijeta sudu 19. studenoga 2020.

11.Prema shvaćanju ovog suda treba navesti, radi zakonite i pravilne odluke o prigovoru zastare potraživanja, kako je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i kako zastara potraživanja po toj osnovi počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke. No, glede prigovora zastare potraživanja zbog ništetnosti odredbi o promjenljivom kamatnoj stopi navesti je kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbe i o promjenjivim kamatnim stopama (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) pa se, očito, ima smatrati kako tužiteljici pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. zastara je počela teći iz početka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Naposljetku valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je bilo potrebno nedvojbeno utvrditi je li cijelo predmetno potraživanje u ovom slučaju potraživanje po jednoj istoj osnovi (ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi), zatim utvrditi razdoblje koje je proteklo nakon prekida zastare do podnošenja predmetne tužbe, odnosno utvrditi je li proteklo 5 godina u smislu članka 225. ZOO-a (radi se o institutu stjecanja bez osnove za koji je člankom 225. ZOO-a propisano kako tražbina zastarijeva za pet godina) i slijedom toga odlučiti o tuženikovu prigovoru zastare ovog potraživanja.

12.Dakle, u postupku je potrebno nedvojbeno utvrditi je li riječ (isključivo) o potraživanju cjelokopnog iznosa temeljem ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi te utvrditi druge navedene odlučne činjenice od kojih ovisi odluka o tuženikovu prigovoru zastare potraživanja.

13.Iz svega navedenog vidljivo je kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbu, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14.U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene povrede odredaba postupka, utvrditi sve navedene odlučne činjenice te potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

15.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

16.Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, a temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

17.Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Split, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Rubić