Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2027/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Nujić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4386/2021-21 od 31. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

r j e š i o  j e

Ukida se presuda i u pobijanoj točki II izreke rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4386/2021-21 od 31. kolovoza 2022. i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 9012573094 od 8. lipnja 2007. ovjeren kod javne bilježnice Marije Baković pod brojem OV-22112/07, sklopljen između tužiteljice IĆ, kao korisnika kredita, i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., kao kreditora, a kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., čl. 6.2 te čl. 11.9.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužiteljici IĆ isplati iznos od 31.245,92 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 3,26 kn od 1. rujna 2007.,

- 11,03 kn od 1. veljače 2008.,

- 32,30 kn od 1. ožujka 2008.,

- 59,94 kn od 1. travnja 2008.,

- 14,40 kn od 1. svibnja 2008.,

- 4,36 kn od 1. lipnja 2008.,

- 19,22 kn od 1. srpnja 2008.,

- 8,79 kn od 1. listopada 2008.,

- 154,73 kn od 1. studenog 2008.,

- 56,31 kn od 1. prosinca 2008.,

- 161,36 kn od 1. siječnja 2009.,

- 177,41 kn od 1. veljače 2009.,

- 184,46 kn od 1. ožujka 2009.,

- 162,33 kn od 1. travnja 2009.,

- 165,84 kn od 1. svibnja 2009.,

- 137,02 kn od 1. lipnja 2009.,

- 112,41 kn od 1. srpnja 2009.,

- 117,92 kn od 1. kolovoza 2009.,

- 137,19 kn od 5. rujna 2009.,

- 130,52 kn od 1. listopada 2009.,

- 116,98 kn od 1. studenog 2009.

- 142,29 kn od 1. prosinca 2009.,

- 160,76 kn od 1. siječnja 2010.,

- 190,45 kn od 1. veljače 2010.,

- 182,72 kn od 1. ožujka 2010.,

- 221,06 kn od 1. travnja 2010.,

- 212,68 kn od 1. svibnja 2010.,

- 230,18 kn od 1. lipnja 2010.,

- 346,26 kn od 1. srpnja 2010.,

- 321,46 kn od 1. kolovoza 2010.,

- 388,37 kn od 1. rujna 2010.,

- 366,86 kn od 1. listopada 2010.,

- 321,30 kn od 1. studenog 2010.,

- 409,40 kn od 1. prosinca 2010.,

- 519,11 kn od 1. siječnja 2011.,

- 443,49 kn od 1. veljače 2011.,

- 470,93 kn od 1. ožujka 2011.,

- 434,06 kn od 1. travnja 2011.,

- 439,61 kn od 1. svibnja 2011.,

- 586,21 kn od 1. lipnja 2011.,

- 596,08 kn od 1. srpnja 2011.,

- 722,59 kn od 1. kolovoza 2011.,

- 661,26 kn od 1. rujna 2011.,

- 593,63 kn od 1. listopada 2011.,

- 585,19 kn od 1. studenog 2011.,

- 579,18 kn od 1. prosinca 2011.,

- 608,90 kn od 1. siječnja 2012.,

- 640,16 kn od 1. veljače 2012.,

- 642,52 kn od 1. ožujka 2012.,

- 621,56 kn od 1. travnja 2012.,

- 631,93 kn od 1. svibnja 2012.,

- 642,08 kn od 3. lipnja 2012.,

- 626,18 kn od 1. srpnja 2012.,

- 631,41 kn od 1. kolovoza 2012.,

- 622,64 kn od 1. rujna 2012.,

- 599,44 kn od 6. listopada 2012.,

- 621,41 kn od 4. studenog 2012.,

- 631,82 kn od 3. siječnja 2013.,

- 633,34 kn od 8. siječnja 2013.,

- 626,95 kn od 1. travnja 2013.,

- 624,88 kn od 1. ožujka 2013.,

- 626,95 kn od 1. travnja 2013.,

- 608,91 kn od 1. svibnja 2013.,

- 560,89 kn od 1. lipnja 2013.,

- 559,61 kn od 3. srpnja 2013.,

- 569,98 kn od 1. kolovoza 2013.

- 589,39 kn od 3. rujna 2013.,

- 619,08 kn od 1. listopada 2013.,

- 603,78 kn od 1. studenog 2013.,

- 612,58 kn od 1. prosinca 2013.,

- 622,62 kn od 1. siječnja 2014.,

- 632,19 kn od 1. veljače 2014.,

- 645,44 kn od 1. ožujka 2014.,

- 641,39 kn od 1. travnja 2014.,

- 625,76 kn od 1. svibnja 2014., te na iznos od

- 1.229,31 kn od 30. svibnja 2014. sve do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužiteljici IĆ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.555,20 kn u roku od 15 dana."

2. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je odlučeno:

"I. Tužba je povučena u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnim dijelova odredaba Ugovora o kreditu broj 9012573094 od 8. lipnja 2007. i to u čl. 4. koji glasi: „po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.“, u čl. 6.2. koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…“ te u čl. 11.8. koji glasi: „…Ugovorne strane su suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune.“ kao i u dijelu kojim je tužiteljica potraživala isplatu na ime preplaćenih iznosa zbog promijenjene kamatne stope u iznosu od 11.836,65 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbe."

3. Protiv te odluke žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti, a prvostupanjsko rješenje u točci II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 I 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači, odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana zbog sljedećih razloga.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzulu u CHF, koji ugovor su stranke sklopile 8. lipnja 2007. i povrat preplaćenih iznosa kredita do kojeg je došlo uslijed ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

7. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezuju sud u ovom postupku u pogledu ništetnosti spornih ugovornih odredbi, te je slijedom toga naložio tuženiku da plati tužiteljici utužene iznose, preplaćene uslijed rasta tečaja CHF, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih iznosa preplate do isplate. Sud, kako se navodi u obrazloženju, zbog toga nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem tužiteljice (koji je predložila tužiteljica) i zaposlenice tuženika ZĆ, koju je predložio tuženik na okolnost informiranog pristanka tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora.

8. Ovaj drugostupanjski sud se, za sada, ne može složiti sa zaključkom suda prvog stupanja.

9. Naime, u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke tuženik ima pravo dokazivati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10. Odredba članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – u nastavku ZZP/03) jasno propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

11. U smislu odredba članka 81. stavka 4. ZZP/03, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Tuženik je na okolnost pregovaranja sa tužiteljicom (informiranog pristanka na sklapanje konkretnog ugovora) prije sklapanja ugovora o kreditu već u odgovoru na tužbu predložio konkretan dokaz - saslušanje osobne bankarice ZĆ, pa se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda kojim je otklonio navedeni dokazni prijedlog.

13. Neizvođenje predloženog dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja i davanja odgovarajuće obavijesti potrošaču, što se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu, ukazuje kako je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske u aspektu prava na jednakost oružja (Ustavni sud Republike Hrvatske U-III/4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2021).

14. Navedeni nedostatak onemogućuje da se ispita pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točka 11) ZPP, na koju se tuženik poziva u žalbi, a i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

15. Osim toga, s pravom tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud bio dužan usmeno saslušati vještaka po odredbi članka 260. ZPP, a osnovan je i prigovor tuženika po kojem je prvostupanjski sud u situaciji kada je tijekom postupka tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva, a do tog povlačenja nije došlo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužiteljice ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, bio dužan o troškovima cjelokupnog postupka odlučiti jednom odlukom vodeći računa o kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu stranaka, te se ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda po kojem tuženiku nije priznao nikakav uspjeh u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva zbog činjenice da povlačenje nije imalo utjecaja na potrebni trošak zastupanja po odvjetnicima u ovom postupku.

16. Radi iznesenog, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP, prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti, kao i odluku o parničnom trošku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koji mu je ukazano ovim rješenjem, te će ovisno o dokaznim prijedlozima stranaka upotpuniti činjenično stanje u odnosu na okolnost pojedinačnog pregovaranja i uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice i o troškovima cjelokupnog postupka.

Split, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić