Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-8/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - TLŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], ČLŽB – [adresa] iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], TLŽ iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], ČLŽ iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], ELŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], VLŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], ŠLŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], OLŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], ELŽ [adresa] iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], VLŽ iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], ŠLŽ iz [adresa], broj putovnice:

[osobni identifikacijski broj] OLŽ iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], HLŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], CLŽB iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], TL [adresa] iz [adresa], broj putovnice: [broj putovnice], koje zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika JADRAN d.d., Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stepinović i Dušan Miočić u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, utvrđenja prestanka radnog odnosa i isplate naknade plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pr-6/2022 od 3. prosinca 2024., dana 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pr-6/2022 od 3. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tuženika za osiguranje parničnih troškova, te je odlučeno da će se nastaviti s postupanjem u ovoj pravnoj stvari.

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti rješenje sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu podnio zahtjev za osiguranje parničnih troškova (tzv. aktorska kaucija) sukladno čl. 8. st. 3., 61. i 63. Zakona o međunarodnom privatnom pravu u ukupnom iznosu od 6.000,00 EUR, navodeći da tužitelji nisu državljani Republike Hrvatske, ni neke druge države članice Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, te da imaju prebivalište i sjedište u državi koja nije članica Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, pa ukoliko tuženik uspije u postupku na način da tužbeni zahtjev tužitelja bude odbijen isti neće biti u mogućnosti naplatiti od tužitelja troškove koji su mu prouzročeni. Navodi da tužitelji nisu bili u radnom odnosu kod tuženika, a da su ugovori o radu koji su s njima sklopljeni 28. veljače 2022. "puko zadovoljavanje forme" propisane Zakonom o strancima da bi tužitelji kao radnici ishodili dozvolu za boravak, te se temeljem takvih ugovora o radu ne zasniva radni odnos nego tek ostvaruju pretpostavke da bi se jednog dana eventualno mogao zasnovati radni odnos, pa se radi o "fiktivnim ugovorima o radu odnosno predugovorima ugovora o radu", ukazujući da su tužitelji morali ishoditi radnu dozvolu i vizu prije no što su došli u Republiku Hrvatsku, da su tada kao stranci dobili podatak o OIB [osobni identifikacijski broj]u temeljem kojeg su mogli biti prijavljeni na nadležne zavode i otvoriti račune kod banaka da bi im se isplaćivala plaća, čime ukazuje da temeljem sklopljenih ugovora o radu od 28. veljače 2022. nije mogao biti zasnovan radni odnos. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da su tužitelji osporili zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka ukazujući da su predmetom tužbenog zahtjeva potraživanja tužitelja kao radnika iz radnog odnosa, pa se radi o sporu koji po svojoj pravnoj osnovi lišava tuženika u pravu zahtijevanja aktorske kaucije sukladno čl. 62. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, te su osporili tvrdnje tuženika da nije zasnovan radni odnos s tuženikom jer upravo sklopljeni ugovori o radu koji su priloženi zahtjevima za izdavanje dozvole za boravak i rad služe dokazivanju činjenice postojanja radnog odnosa.

5. Pozivom na čl. 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23., u daljnjem tekstu: ZMPP) koji propisuje osiguranje troškova postupka, na čl. 62. toč. 1. ZMPP koji propisuje da tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja iz njegovog radnog odnosa u Republici Hrvatskoj, u svijetlu utvrđenja da se radi o radnom sporu u kojem tužitelji imaju potraživanje iz radnog odnosa i u vezi radnog odnosa, prvostupanjski sud je odbio prijedlog za osiguranje parničnih troškova, dok je primjenom čl. 63. st. 4. ZMPP odlučio nastaviti postupak i prije no što rješenje o odbijanju zahtjeva postane pravomoćno.

6. U žalbi tuženik navodi da je pravovremeno podnio zahtjev za osiguranje parničnih troškova sukladno čl. 8. st. 3., čl. 61. i čl. 63. ZMPP, a da sud nije obrazložio razloge na temelju kojih je odbio zahtjev, niti je proveo ijednu radnju prije donošenja pobijanog rješenja, smatrajući da je mogao pozvati na saslušanje tuženika povodom podnesenog zahtjeva. Ustraje u tvrdnji da između stranaka nije postojao radni odnos, radi čega se u konkretnom slučaju ne može raditi o sporu u kojem tužitelji imaju potraživanje iz radnog odnosa.

7. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik ali istu ne konkretizira u odnosu na pobijano rješenje.

8. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava, kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

9. Sporno je između stranaka da li se predmet postupka povodom tužbe tužitelja u konkretnom slučaju smatra radnim sporom, s obzirom na suprotstavljene tvrdnje stranaka prema kojima tužitelji tvrde da su temeljem sklopljenih ugovora o radu zasnovali kod tuženika radni odnos, dok tuženik tvrdi da radni odnos nije nastao jer su sklopljeni ugovori o radu između stranaka bili samo pretpostavka da bi tužitelji ishodili radne dozvole i potom zasnovali radni odnos.

10. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predmetni spor koji je determiniran činjeničnim navodima iz tužbe u kojoj tužitelji tvrde da su s tuženikom sklopili ugovore o radu i koje dostavljaju uz tužbu, da im je tuženik otkazao ugovore o radu nezakonitim načinom otkaza, da im krivnjom tuženika nije isplaćena plaća u određenom razdoblju i da im je prouzročena šteta, pa tužbenim zahtjevom zahtijevaju od tuženika kao poslodavca utvrđenje da je nedopušten otkaz tuženika od 8. kolovoza 2022. i da su im istekli ugovori o radu s 15. studenim 2022., kao i da se naloži tuženiku isplatiti svakom od tužitelja naknadu plaće za razdoblje od kolovoza do 15. studenog 2022. i naknadu štete u visini troškova ishođenja vize za ulazak u Republiku Hrvatsku, izvan sumnje predstavlja spor iz radnog odnosa. Kako čl. 62. toč. 1. ZMPP propisuje da tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja iz njegova radnog odnosa u Republici Hrvatskoj, to je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za osiguranje parničnih troškova tuženika, te je odlučio nastaviti postupak i prije pravomoćnosti ovog rješenja jer tu mogućnost propisuje čl. 63. st. 4. ZMPP.

11. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun